Tek danas sam se uvjerio da su u pravu oni što upozoravaju - čuvaj se jugonostalgičara!

Jedan od tih mi je baš pokvario nedjeljni merak i opuštanje. Sjedilo se i malo mezilo i pijucaklo s rajom. Poslije svake čaše priča je lakše tekla, ali se i logistika opasno smanjivala. U jednom trenu na naše iznenađenje, jer nismo ništa popili, stigli smo do posljednje butelje. Skužio sam je u kutu, kao da je domaćin namjeravo sakriti od nas. Veselo posegnem za izazivajućim staklom kada vidim piše Laški rizling iz Lutomera. Super, sjedeljku ćemo zaključiti sa okusima čokota Slovenije.

Ne, ne diraj mi tu! To mi je posebna boca! Gotovo vrišti gazda fešte. Ma, kakva posebna. Imaš ih u onim granapima po stranim zemljama što ih drže naši ljudi. Sutra ti nabavljam novu, odgovaram, čvrsto stegnuvši flašu.

Ali, to nije obični rizling! Okreni, pogledaj. Vidiš etiketu. Kužim, vidim tekst na engleskom što hvali tekućinu unutar boce. Ja, svaki cigo svoga konja hvali. Nije to! Pogledaj bolje, to mi je flaša iz 1978. godine i na njoj je lijepa karta Jugoslavije. Vidiš kolika je zemlja bila. Ove države oko nje se naprosto izgubile na tom papiriću.

Dakle, ne daš prijateljima zadnje kapljice? Ne dam! Poslije nekoliko trenutaka - uzmi je, majke ti, nemoj poslije da se priča kako sam cicija.

Slušaj, stari, sada si nas ganuo tvojom jugonostalgijom, a ja mislio da je to, nakon trideset i kusur godina, kod većine prošlo. Zato, evo ti flašica, dobro je sakrij. Doći će ti neke nove meraklije, a možda među njima bude i onih kojih će s posebnim guštom ispiti tu tvoju jugokapljicu.

Da se i tako obračunaju sa zemljom koju su svjesno sahranili. Od nas joj pokoj duši i laka joj gruda balkanska.
                                                                                               

(DEPO PORTAL/md)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook