Tamara svakodnevno dokazuje da je filozofija "uradi sam" ostvariva, te pravi putokaz onima koji možda sumnjaju u sopstvene mogućnosti i kreativnost. Kada je počela da se bavi ovim poslom, mišljenja su bila podijeljena.

- Mnogi su se oduševili i kazali su da je to novina na ovim prostorima, dok su neki negodovali i mislili da se moji proizvodi neće prodavati. Vrlo sam se iznenadila pozitivnom reakcijom starijih osoba, koje su me nazvale osvježenjem - počinje svoju priču naša svestrana sugrađanka i dodaje da se ideja rodila od patika, a poslije se razvila u razne modne dodatke.

- Šarene patike marke kavasaki vidjela sam prije dvije godine u nekoj prodavnici u Bolonji i koštale su 80 evra. Pošto nisam htjela da iskeširam toliki novac za komad platna koji i sama mogu, još bolje, da uradim, odlučila sam se za kućnu varijantu. Ispale su i bolje od očekivanog. To je bio pravi bum i mnogi su me pitali za njih - kaže ona, dodavši da tada nije imala vremena da se ovome više posveti, pa je ideja morala da sačeka jednu godinu, dok fakultet privede kraju, da bi mogla raditi i za druge.

Njen stvaralački um i kreativne ruke prozvode prava mala čuda od patika, čizama, baletanki, nakita, naočara i torbi. Ideja se proširila na sve odjevne predmete, kaže, a uskoro će oslikavati i majice.

- Najviše se kupuje obuća, a trenutno su čizme modni hit, mada sam se mnogo manje posvetila nakitu, koji takođe dobro ide. Mislim da je obuća ipak pun pogodak - rekla je Komljenovićeva.

Za stvaranje malih umjetničkih djela, i te kako nosivih, ali drugačijih od onih koje svakodnevno viđamo u izlozima banjolučkih prodavnica, koristi raznovrsne materijale. Neki su konvencionalni i služe za pravljenje nakita.

- U nekim slučajevima služim se i novinama, čipkom, cjevčicama i slično. Za obuću koristim postojane boje kojim ne smeta ni pranje ni kiša. S obzirom na to da radim kod kuće, cijene su po dogovoru. Zavisi koliko šara i detalja ko želi. Komplikovanije stvari su skuplje, a jednostavnije su jeftinije. To važi i za nakit. Veći komadi koštaju više, a postoji popust za one koji uzimaju više stvari - otkriva Tamara, nadajući se da će jednog dana imati i svoj šop. U planu su majice i pamučni cekeri, takođe iz kućne radinosti.

Na pitanje da li su joj stvari traženije u Italiji ili u Banjoj Luci, odgovara da su kupci podjednako zainteresovani na oba mjesta.

- Cijena je, naravno, različita. Pored toga, u Italiji se traže drugačije stvari, jer su kupci potpuno drugačiji. Ovdje su ljudi zainteresovani za ono što radim. Nisam očekivala da ljudi žele nešto drugačije, s obzirom na uniformisanost kod djevojaka - iskrena je Tamara.

Dugoročni plan joj je komercijalizacija ovih proizvoda, pokretanje nove modne marke i izlazak na tržište. Njen talenat širi se, takođe, i na druga polja poput ilustracije, fotografije, te dizajna enterijera.

Prije izrade ovih ekstravagantnih modnih detalja, priznaje, nikad ne radi skice, jer je to na fakultetu veoma dobro savladala. Sigurna je u svoju ruku i uvijek radi po ideji koja joj se rodi u glavi. U poslu kojim se bavi, kaže da ima uzore i da je to svaki slobodni umjetnik.

- Ponekad se u mojim radovima vidi uticaj nekog modernog umjetnika, a ponekad je sve to izmiješano. Volim da gradim svoj stil, a sve stvari koje pravim i sama bih nosila - zaključuje Tamara i dodaje da su joj trenutno kao predmet rada najzanimljivije štikle, ispričala je, jer na njima može svašta da napravi. U suštini, sve je zanima, a ovo i radi zato što prema poslu kojim se bavi gaji ljubav, pošto joj zarada nije na prvom mjestu.

(FOKUS/BLIN MAGAZIN/DS)