Olimpijske igre pojedinci ne doživljajaju samo kao sportski događaj na kojem se mogu natjecati s najboljima, osvojiti odličje i tako ući u sportsku besmrtnost, nego je to njima i prilika za bijeg te početak novog života, piše Tportal.hr.

Nije to ništa novo! Sportaši iz siromašnih zemalja ili u kojima su ozbiljno narušena ljudska prava odlazak na Olimpijske igre koriste i za bijeg kako bi negdje druge započeli bolji život.

Primjera iz prošlosti je puno, od kubanskih sportaša do onih iz afričkih i azijskih zemalja. Igre u Tokiju još nisu počele, a imamo prvog bjegunca. Nestao je Julius Ssekitoleko, dvadesetogodišnji ugandski dizač utega, nije se pojavio na svom svakodnevnom testu za COVID-19, što je uvjet za sudjelovanje na Olimpijskim igrama.

Dužnosnici u gradu Izumisano pokrenuli su potragu, a nekoliko sati kasnije, jedan od službenika pronašao je u njegovoj sobi pismo u kojem je Ssekitoleko izjavio da se ne namjerava vratiti u Ugandu jer je tamo život 'posebno težak'.

Sportaš iz Ugande je napustio hotel i kupio je kartu za vlak za oko 200 kilometara udaljenu Nagoyju. Ssekitoleko je također zatražio od članova delegacije da njegove stvari predaju supruzi u njihovoj zemlji.

Njegovo se prebivalište i dalje ostaje nepoznato, iako ga je član ugandske delegacije uspio kontaktirati telefonom u petak navečer, bez dobivanja dodatnih informacija o njegovu boravištu.

Incident se dogodio sedam dana prije otvaranja Olimpijskih igara u glavnom gradu Japana, a domaćin je zabrinut, jer ne želi da sportaši dolaze u kontakte sa stanovništvom zbog koronavirusa.

(DEPO PORTAL/dg)