Pjesnikinja i spisateljica Ferida Duraković dala je intervju za Prometej u kojem je govorila o svojoj netom objavljenoj zbirci kratkih priča 'Ne lažem, Tita mi', ali se, između ostalog, osvrnula i na nedavna dešavanja oko izmještanja nelegalno izgrađene pravoslavne crkve iz dvorišta Fate Orlović iz Konjević Polja.

Jedna bosanska žena je prošlog vikenda bila u centru pažnje javnosti, a događaj nisu propustili propratiti i najveći svjetski mediji – riječ je o Fati Orlović iz Konjević Polja, koja je nakon više od dvadeset godina pravne bitke dočekala da nelegalno izgrađena crkva iz njenog dvorišta bude uklonjena. Priča se o pravdi, o trijumfu pojedinca nad sistemom i zločinom, a ne izostaju i licemjerni kvazipatriotski komentari političara koji nisu uradili ništa da Fati Orlović pomognu u njenoj borbi. Kako ste vi ispratili tu vijest i do kakvih ste zaključaka došli? Može li se ono čemu smo svjedočili prošloga vikenda zvati – pravdom?

Naravno da pratim cijelu tu priču; Fata (možda Fatima?) Orlović jedna je od tih usamljenih starica o kojima razmišljam – ali ona je imala snage, upornosti i pameti da se bori do kraja – razmišljam o tome kako su je advokati ostavljali kad su se gasila svjetla kamera, o tome kako su se mijenjali u njenoj kući ne zato da bi joj pomogli nego da bi se ogrebali o njenu hrabrost i upornost, a kad bi im se problem učinio prevelik jednostavno bi nestajali. Prvo, uvredljivo je da je svi, baš svi mediji zovu "nana Fata", da se na taj snishodljiv i familijaran način intimiziraju s njom – ma koliko ona bila žena „iz naroda“ i pristajala da je tako zovu (mada je vjerovatno nisu ni pitali kako da je oslovljavaju). Ona ima ime i prezime, ona je ličnost kakvu ćemo rijetko sresti među bosanskim ženama, šutljivim i ubijenim u pojam – njena upornost treba da imponuje i da izazove strahopoštovanje, ne intimizaciju koja umanjuje domete njene goleme lične borbe. Ne morate je zvati ni gospođom, ali njeno puno ime i prezime treba navesti da bi u istoriji ostalo zapisano – da je jedna odlučna bosanska žena (a što nana?) postigla ono što njeni brojni pravni savjetodavci nisu, a pogotovo nisu oni esdeaovski tipovi koji se sada kite njenim uspjehom – jer je ona Bošnjakinja pa će je kao značku staviti na rever svoga bošnjačkog i uz to muslimanskog odijela. Mene je impresionirala njena izjava da joj je toga dana kad je srušena ta inat crkva bilo teško – to je dokaz da ona, kao žena koja vjeruje u Boga, ne želi nikakav trijumfalizam onoga ko je pobijedio; Fata Orlović je svjesna, mnogo više nego njeni dušebrižnici, da će nekome neosviještenom i naivnom (o zlonamjernim neću ni da mislim) rušenje crkve biti uvreda vjere, i taj njen stav je meni jako važan. Ali je ona takođe svjesna da je dobila bitku koja prevazilazi njeno dvorište – bitku za svoje, i za vlastiti ispravan stav, za vlastitu pojedinačnu borbu protiv zločina koji je doživjela, a koju joj je omogućilo međunarodno pravo, a možda i pravda, koja je spora i ima povez preko očiju – ali ta pravda nije došla od ljudi i sredine u kojoj se rodila, odrasla i stradala.

Kompletan intervju pročitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/g)