Izvor: Zuladigest.ba
Piše: Anila Gajević
 

Nikad nisam voljela mlađe momke. Dok sam bila mlađa uvijek su me privlačili stariji, a i kad sam ostarila, opet sam preferirala starije. Trebao mi je partner koji zna više od mene, koji je ostvaren i jednostavno iskusan.

I kad sam bila mlađa, privlačila sam starije. Svojoj generaciji sam vjerovatno bila dosadna, puno sam znala, puno pitala, puno se raspravljala, pametovala. Tako sam uglavnom bila u vezama sa muškarcima 10 i više godina starijim od mene. Njima sam bila neka mlada pametnica s kojom su mogli razgovarati o svemu. Pričam o svojim dvadesetima.

I tako prolaze godine, a ja i dalje inkliniram starijima. Dolaze tridesete, trideset i pete i odjednom meni svi momci izgledaju odraslo. Pet-šest godina mlađi, pa čak i 10, djeluju mi odraslo. Više i ne pitam nikog za godine. Primjećujem samo visinu. Nek je visok, ostalo nije bitno.

Moja prva veza sa mlađim muškarcem, ja 37, on 29. Plav, sladak, još uvijek student, neiskusan. Pričamo uglavnom o ničemu, odnosno, ne pričamo. Ispočetka je zanimljivo, vremenom postaje dosadno. Ne dijelimo skoro ništa. Čim se uozbiljilo, pobjegla sam. Pričamo o djeci, on želi, ja kažem da još uvijek imam vremena. On bi htio sve, ja ne želim ništa.

Ja 39, on 33. Najzgodniji muškarac u BiH, gledan mojim ružičastim očima tad. Atleta, visok 198, ćelav, sportista, ubitačne plave oči. Reći će moja jedna prijateljica kasnije, porno-glumac. Gorštak iz Hercegovine nije bio spreman na vezu. Želio je zabavu. Bio jasan doduše od samog početka. Ne bi on mogao svojoj familiji dovesti ženu šest godina stariju. Kao što nije mogao drugu ženu koju je volio, jer ima dijete i tetovaže. Ali je mogao razvedenu njegovih godina. Ljubav ne bira, sredina bira.

Postavila sam granicu već, ispod 10 godina razlika ne idem. Ostala je jedna želja, nekoliko godina prije upravo zbog razlike u godinama nisam htjela izaći s njim. Meni 41, njemu 31. Razmišljam, visok je dovoljno i u treningu je. Arheolog, Apolon, opet iz Hercegovine. Nakon njega, rekla sam sebi, ovo je stvarno granica. Ne više od 10.

I tako govorim ja sebi svašta, donosim odluke, imam želje, ali se stvari naprosto dešavaju izvan moje kontrole. Lockdown, ja u 41. ušla. Okolnosti koje su me spojile sa mojim prvim komšijom od 28 godina su ravne nadrealnim. Kažem mu odmah, šta ću ja s tobom. Pitanje se može izgovoriti na više načina i svaki ton je tačan.

Koliko se ja odupirem, sve se više zbližavam sa najljepšom osobom, i spolja i iznutra. Volimo iste filmove, slušamo istu muziku, dijelimo iste moralne vrijednosti, imamo iste političke stavove. Ja pričam o svojim putovanjima, on sluša, ja pričam o svojim poslovnim poduhvatima, on aplaudira. Ja za svoje godine preiskusna, on za svoje neiskusan. Počinjem čitati tekstove o vezama starijih žena sa mlađim muškarcima, nudim mu ih kao argumente da takve veze mogu uspjeti. Čita ih i on, ali stalno ponavlja kako ja ne izgledam staro nego on izgleda mlado. Visok je, pretpostavit ćete, i ima bradu i naočale. Nisam znala da imam određeni tip muškarca, ali ako sam ga ikad imala, onda je to on.

On je moja najveća ljubav. Napisala sam mu i pjesmu. Sad je samo moj prvi komšija. A zauvijek će ostati moj najbolji prijatelj. Nisam mogao zamisliti našu svadbu, a zauvijek ću te voljeti, kaže on.

Jednom je rekao, haj’mo se negdje preseliti. Švedska, Zagreb… Da, Švedska, Zlatan Ibrahimović i njegova 11 godina starija supruga. Biti žena od 42 godine u Sarajevu i imati partnera od 29, može sve dok se ne uključi njegova familija, moje prijateljice, njegovi prijatelji…

Najljepša romansa, bajka, ali, kako bi Severina rekla u pjesmi „Unaprijed gotovo“: Nismo bili mi iz iste priče, a ni istih godina, a ni istih razloga.

A kad ljubav nemoguće spoji, tad joj vrata otvoriš… Samo je važno znati kad i da joj zatvoriš. Bezbolno.

(Zuladigest.ba/DEPO PORTAL/ad)