U organizaciji Platforme za progres danas je održana mirna protestna šetnja u Sarajevu. Predsjednik Platforme za progres Mirsad Hadžikadić održao je govor pred okupljenim građanima, koji objavljujemo u cjelosti:

- Ako bih ovo trebao nazvati pravim imenom, onda je to pobjeda građana i demokratije. Hvala vam što ste danas ovdje.

Hvala vama, učesnicima protesta, na jasnoj poruci da vam je stalo do države, do pravde, do dostojanstva.

Hvala organizacionom odboru, redarima, volonterima i brojnim drugim građanima koji su dali svoj nesebičan doprinos da se protest „Nazovimo stvari pravim imenom“ danas održi. Hvala organizatorima istog protesta koji se danas održao u Briselu i Ženevi.

Hvala političkim strankama i drugim organizacijama koje su podržale ovu protestnu šetnju.

Hvala policiji na svim nivoima. Sarađivali smo na najbolji mogući način. Hvala im što su nam pomogli da se održi mir i red tokom cijele trase protesta. Hvala Parlamentarnoj skupštini BiH što nam je odobrila da se sada okupimo na ovom mjestu.

Nazovimo stvari pravim imenom. Svi mi imamo milion primjera stvari koje ne funkcionišu kako treba u ovoj državi. Je li tako? Da li iko pita radnike, borce, policajce, učitelje, penzionere, mlade, zdravstvene radnike, umjetnike kako im je? A sličnih zanemarenih kategorija društva ima mnogo.

Koliko ste puta čuli pitanje: „Jesi li mi uspio završiti ono?“

Jesmo li taoci korumpiranog pravosuđa kada pet godina čekamo da se razriješi samo jedan slučaj ubistva, a takvih je mnogo više nego što znamo?

Kako je moguće da politički akteri u jednoj državi ne čine sve da nabave vakcine za svoje građane? Kako je moguće da ne čine sve da spase privredu u uslovima pandemije?

Zašto moramo biti članovi određenih političkih stranaka da bismo dobili posao? Zašto dozvoljavamo da krvno srodstvo bude osnovni kriterij za dobijanje određenih pozicija?

Je li vrijeme da se prestanemo osjećati nesigurno u našoj, ionako osiromašenoj zemlji, ispunjenoj kriminalom, nametnutim nacionalizmom od strane političkih lidera koji Bosnu i Hercegovinu posmatraju kao vlastitu svojinu?

Ukratko, lider prije stranke, stranka prije naroda, narod prije države, a građana nigdje.

Protestovali smo prošle godine na isti dan. Postavili smo mnoge zahtjeve, tražeći održavanje lokalnih izbora, elektronsko glasanje, mogućnost vanrednih izbora, provođenje sudskih odluka, institucionalno djelovanje, ekonomski poticaj za male i srednje privrednike oštećene pandemijom, smanjenje korupcije, sankcije za kupljene diplome, rješenje migrantske krize i uključenje dijaspore u politiku Bosne i Hercegovine, iako je sama lista zahtjeva bila čak i duža. Šta je ostvareno od tih zahtjeva? Samo jedan. Lokalnih izbora je bilo, mada sada neki ponovo upozoravaju da su izbori 2022. god. opet upitni. Smijemo li to dozvoliti? Smijemo li dozvoliti da je jedina oblast u kojoj napredujemo korupcija? Ima je još i više. Nismo se bolje snašli ni sa krizom uzrokovanom pandemijom COVID – 19.  Neki politički lideri su iskoristili tu situaciju da povećaju svoju moć, smanje već ograničen pristup informacijama, eliminišu zahtjev za transparentnost javnih nabavki, ignorišu javnu odgovornost, te ograniče građanske slobode.

Koje je ime za ovakvo stanje u državi? Kako pravim imenom nazvati stanje korupcije, kriminala, nepravde, podobnosti, nepotizma, kršenja ljudskih prava, podjela i neprovođenja međunarodnih sudskih presuda? Ovakvu državu jedino možemo nazvati državom autokrata i despota kojima narod i građani ne znače ništa. Ovakvo stanje je stanje zatočeništva. Mi smo istinski zatočenici i naša perspektiva je uslovljena našom sposobnošću da se oslobodimo.

Šta nam je raditi? Kako izaći iz ovog zatvorenog kruga? Kako doći do situacije gdje će svako dodavati na sto, a ne samo uzimati sa stola? Očigledno je da vlast na nivou države i entiteta niti zna, niti želi, niti može biti dio potrebnih promjena. Njima je dobro ovako kako jeste.

Odgovor je: novi društveni ugovor. Ugovor između svih segmenata društva koji definiše kuda i kako ćemo. Segmenti društva kao što su političke stranke, građanska udruženja, privrednici, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, obrazovne institucije, zdravstvo, nevladine organizacije, nezavisni intelektualci, eksperti, institucije kulture i sporta, radnici, penzioneri, studenti. Od vlasti na državnim i entitetskim nivoima ne možemo očekivati ništa dobro. Zato je ovaj zahtjev upućen bosanskohercegovačkom društvu, upućen svima nama – organizujmo se, formirajmo Vladu spasa. Budimo politički zreli da shvatimo da je ovo ključni momenat u razvoju Bosne i Hercegovine. Vrijeme je za odgovornost, za aktivizam, za djelovanje, za opšte društvenu spoznaju da samo mi možemo sebi donijeti dobro.

U preambuli tog ugovora predlažem da stoji da je Bosna i Hercegovina demokratska, multietnička, multikulturalna, inkluzivna i socijalna država -- država prava i znanja.

U ugovoru predlažem da stoji:

Da je cilj države da obezbijedi svim svojim građanima sigurnost, zaštitu njihovih ljudskih prava i temeljnih sloboda, ravnopravnu utrku u realizaciji njihovih snova i ambicija i ravnopravan pristup vrhunskom obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti.

Da pluralnost i različitost nije u suprotnosti sa građanskim konceptom.

Da prihvatamo modernu, svjetsku definiciju odnosa nacije i države koja je donijela Evropi i svijetu prosperitet i progres, a to je da je država = nacija, umjesto nacija = država. Prvi koncept, država = nacija vodi ka bosanskohercegovačkoj ili bosanskoj naciji. Drugi koncept, nacija = država vodi ka nacionalizmu i pojavi Velike Srbije, Velike Hrvatske ili Velike Albanije.

Da su u Bosni i Hercegovini jednako ravnopravni i Bosanci i Hercegovci i Bošnjaci i Srbi i Hrvati i Jevreji i Romi i katolici i pravoslavci i muslimani i ateisti i Ostali na cijeloj teritoriji države.

Da želimo biti dobri susjedi, ali da ćemo uvijek braniti suverenitet i teritorijalni integritet države i interese njenih građana.

Da je Bosna i Hercegovina dio evropskog, kulturnog i civilizacijskog nasljeđa i da će uvijek nastojati da bude konstruktivan član njenih organizacionih struktura, struktura kao što su Evropska unija i NATO.

Da religija mora biti iznad dnevne politike i značajan faktor u uspostavljanju zajedničkog života na cijeloj teritoriji države.

Ima još mnogo toga, ali to ćemo dodati poslije. Puno nas posla čeka.

A što se tiče ove vlade, hajde da nešto i od njih zatražimo, ne samo od nas.

Tražimo:

Elektronsko glasanje, ili bar elektronsko skeniranje glasačkih listića. To je jedini način da znamo istinsku volju građana.

Uvođenje vanrednih izbora. Dvije i po godine nakon izbora 2018. god. vlast nije formirana u Federaciji Bosne i Hercegovine. Volja građana se nije ispoštovala. Jedini izlaz su ponovni izbori, jer bez tog mehanizma mi smo samo njihovi taoci.

Značajno smanjenje nameta privredi. 70% je skoro duplo veći namet nego bilo gdje u regionu. Naša preduzeća su odmah u startu napravljena nekonkurentnim.
Za svaki dokazani slučaj korupcije odgovorna osoba mora dati ostavku na svoju funkciju. Bez pitanja. Bez prigovora. Bez odgađanja.

Sudske odluke se moraju bez odlaganja provesti. Da li to znači da pravo i pravda ne znaju naći Bosnu i Hercegovinu? Da jedna pravila važe za svijet, a druga za nas? Svakako ne. Možda su nam to naumili, ali mi to nesmijemo dozvoliti.

Reformu pravosuđa. Afere se zataškavaju, političari upravljaju pravdom, a krivci hodaju slobodni i nastavljaju djelovanje. Sjećate se Dragičevića I Memića? Sjećate se izjave “Ja i?” To nam je slika našeg društva.

Reformu obrazovanja. Obrazovanje je politizirano, kao i sve ostalo u našem društvu. Univerziteti su nisko rangirani na svjetskim listama, ili uopšte nisu. O istraživačkim i razvojnim fondovima da i ne govorimo. Diplome svih službenika u javnom sektoru se moraju provjeriti i dati otkaz po automatizmu svakoj osobi za koju se utvrdi da je kupila diplomu. “Fakulteti” koji prodaju diplome moraju biti zatvoreni. Šteta nanesena državi zbog takvih organizacija je ogromna i neprihvatljiva.

Reformu zdravstva. Trebamo li spomenuti kadrovsku politiku, kvalitet zdravstvene zaštite i nabavku vakcina?

Reformu procesa javne nabavke. Trebamo li ponovo spomenuti riječ korupcija? Ili respiratori?

Digitalizovanje javne uprave. Nema nikakvog razloga niti opravdanja da građani troše dane i dane na prikupljanje formulara koji se mogu obezbijediti sa par klikova na računaru.

Reformu kulture i sporta. Kultura nije trošak. Kultura je investicija za budućnost. A sport? Sport je razvoja našeg duha. Ponos. Cilj? Zmajevi prvaci svijeta. Ja vjerujem. A vi?

Na kraju, koliko je do njih, toliko je i do nas. Hajde da obećamo da ćemo uraditi sve što je do nas: glasati, ne učestvovati u korupciji, uključiti se u politički život, izaći na ulicu i protestovati da vide da mi vidimo i znamo. Neka prvi zajednički korak ka tome bude rad na novom društvenom ugovoru. Javite se. Mi smo spremni.

Vlastima poručujemo da su zreli za ostavke. Previše je bola i mizerije u ovoj državi. Neopravdano. Prihvatite vlastitu odgovornost i idite.

Bosna i Hercegovina mora i zaslužuje bolje.

Jedna i jedina. Naša.

Zaštitimo je. Treba nas. Samo mi to možemo.

Hoćemo li?

Hvala na pažnji - rekao je Hadžikadić u govoru ispred zgrade Parlamentarne skupštine BiH.

(DEPO PORTAL/md)