Ovog vikenda kulturni život u Tuzli bio je u znaku premijere pozorišne predstava „Oktobarska“ , u režiji Jasmina Durakovića.  Ova predstava, urađena sa elementima žestokog političkog pozorišta, izazvala je dosta intenzivne reakcije publike u Tuzli. I prije premijere reditelj je isticao kako je ova predstava ustvari duboko povezana sa Tuzlom, njenom povijesti, ali i  društvenim promjenama i životom savremenih ljudi koji  ovdje žive. Zato je jedan dio publike predstavu doživio krajnje provokativnim i žestokim prikazom aktualelnog stanja u BiH, ali i sam BiH.

Ova predstava propituje odnos tradicije i savremenog života i kako, zapravo, mladi koji sada tu žive gledaju na priču o Husinskoj buni, Drugom svjetskom ratu, Titu, Aliji Izetbegoviću....

Iz uprave pozorišta ističu da su zadovoljni procesom rada, naročito u zahtjevnim vremenima,  ali ne kriju zadovoljstvo što publici mogu da ponude ovu zanimljivu predstavu.

- Koliko god to istakli, malo je reći u koliko teškim uslovima radimo, jako je teško bilo šta planirati, a pogotovo planirati predstave u kojima učestvuje puno ljudi, sve se može u tren oka promijeniti - ističe Mirza Ćatibušić, direktor Narodnog pozorišta Tuzla.

Predstava je po žanru triler, sa elementima crnog humora, a ključ uspjeha predstave „Oktobarska“ je u četiri glumca (Boris Balta, Adnan Omerović, Irfan Kasumović i Milenko Iliktarević), koji jednu integralnu scenu igraju punih 90 minuta.

- Sada nakon ovoga, mogu da kažem da je interesantno biti dio projekta gdje imate čovjeka koji gleda daleko iznad ove situacije, daje mogućnost za promjene i daje mogućnost da se glumac razvija na sceni. To je izrazita rijetkost i nemate mnogo ljudi sa kojima tako možete da funkcionirate - ističe Boris Balta.

- Mislim da ova predstava, kao i velika većina umjetničkih djela, čovjeka suočava sa samim sobom, samo je pitanje koliko smo mi spremni za suočavanje sa sobom - naglašava Irfan Kasumović.

Scenograf predstave bio je Hari Ejubović, kostimograf Vesna Teodosić, dok je zvuk aranžirao Denis Hadžić.

Premijera se igrala pred ograničenim brojem publike, dok su prve reprize predstava zakazane za 8. i 9. juni ove godine.

JASMIN DURAKOVIĆ, RIJEČ REDITELJA

Da li je moguća društvena promjena stanja društva u kojem danas živimo? Ovo je bilo pitanje koje smo sebi postavili kada smo ulazili u pozorišni projekat „Oktobarska“. Sama predstava nastajala je kao proces i kako je prolazilo vrijeme rada na njoj, polako sam shvatao da će ona biti nastavak onoga što sam pisao u turbulentom vremenu rata i poračja devedesetih, i što je iznjedrilo  dramski tekst i predstavu „Grad od snova 2000“.  Pozornica tog teksta i predstave bili su opsjednuto Sarajevo i njegov podzemni svijet generacije koja je upravo shvatila kako je „američki san“ mrtav. Taj svijet mladih, ali ostavljenih, ljudi na vjetrometini povijesti i njene brutalnosti u najgorem mogućem obliku bio je junak svojevrsnog „Sarajevo Depota“. Ljudi u skladištu su polazište i predstave „Oktobarska“, samo se sada nalaze u „Tuzla Depotu“ i vremenski su pomjereni trideset godina kasnije, dakle – danas.
Tih devedesetih, iako ostavljeni u svojoj bosanskoj samoći, imali smo nadu da će zlu doći kraj te da stižu nove zore i bolji dani. Ali, svijet je ovih posljednjih tridesetak godina, iako obogaćen neviđenom tehnološkom revolucijom, otišao nazad. Dogodilo se sve ono što nismo mogli predvidjeti ni u najgorim snovima i scenarijima. Brutalna korporacijska pljačke svijeta, stvaranje hiljada novih siromašnih i propast srednje klase, povratak konzervatizma, neobjašnjiva simbioza vjerskih ludila svih vrsta i pornografizacije javnog prostora, terorizam, nasilje i ratovi, ekološke i zdravstene katastrofe – sve to smo gledali ovih posljednjih tridesetak godina iza nas. Osjećaj nemoći ljudske vrste da svijet učini humanijim nadvladava sva druga osjećanja.

Zato smo u ovoj predstavi postavili radikalno pitanje – da li je moguća društvena promjena. U svijetu ali i kod nas. Imali smo puno uzora na koje smo se naslonili – od sjajnog teksta „Gagarinov put“ Gregory Burkea, filmova Stanley Kubricka i Quentina Tarantina, do filozofa postmoderne koji traže odgovore na pitanje šta će biti nakon kraja Povijesti i Posljednjeg čovjeka. Ali, kroz proces rada na predstavi došli smo  do Piscatora, Brechata i Sartrovog pozorišta situacije i kroz žanrovske trilere i crne komedije došli do onoga što se obično naziva „političko pozorište“.

Da li je, kako kaže naslov knjige Davida Kaplana, „Nadolazeća anarhija“ odgovor na sunovrat ideala liberalne demokratije koji se upravo dešava?

Šta znači danas biti anarhista ili revoucionar? To je startna pozicija od koje polaze dvojica naših junka, radnika u fabričkom skladištu. Oni žele promjenu i spremni su da upotrijebe nasilje kao sredstavo borbe. Šta stvarno mogu uraditi?

„Oktobarska“ propituje sva ta pitanja – odnosa ljevice i desnice, radnika i kapitalista, tradicije i praksi proisteklih iz brutalnosti postindustrijskih društava i zajednica. Naš „Tuzla Depot“ ima sve to u svome mikrokosmosu.

„Oktobarska“ je muška predstava o brutalnosti i dehumanizaciji emocija.  O vremenu gdje je sve „sada“ i gdje nade u nove i bolje zore nema.

Da li je to tako? Da li je moguće danas iza svog učinjenog čina ostaviti poruku, ili je svaki pokušaj društvenog čina tek eksperiment koji ostaje samo zaglavljen u moru digitalnih medija i sadržaja oko nas koji stvaraju virtualnu maglu iz koje nema izlaza?

Umjetnost i pozorište imaju pravo da pitaju i traže odgovore na ove dileme i pitanja koje stoji iznad nas u vremenu koje izgleda kao sumrak civilizacije.

Dobro došli u pozorište i gledajte „Oktobarsku“.

Tuzla, maj. 2021.

(TVTK/DEPO Portal/Ak)