Dramska spisateljica Biljana Srbljanović nedavno je kazala da čuvena sevdalinka “Prošetala Suljagina Fata” veliča silovanje.

No, novinar i pisac Muharem Bazdulj ne misli tako, a problem sa slavnom sevdalinkom vidi u njenoj interpretaciji. Bazduljeva pretpostavka je da se interpretacija da se u pjesmi „Prošetala Suljagina Fata“ veliča silovanje, zasniva na posljednjim stihovima pjesme:

„Prevari se Suljagina Fata,

prevari se, žalosna joj majka.

Uđe Fata u magazu sama,

za njom uđe Mujo zamandali vrata.“

„Čitav prethodni tekst pjesme se zanemaruje, a u kontekstu citirane strofe jasno je da je tu situaciju Fata izrežirala. Ona je došla, tražila konkretnog čoveka, postavila zahtjev za koji je jasno da je nerealan, jer niti ima novca da uzme oku zlata, niti Mujo u magazi ima toliko zlata. Ona je režirala situaciju u kojoj će se njih dvoje naći nasamo“, objašnjava Bazdulj za Sputnik.

U pjesmi, Fata luta gradom, traži Mustafinu radnju, prije nego što je nađe, uđe u šest drugih dućana; na kraju, traži oku zlata. Ljudi koji idu u pravcu interpretacije da se u pjesmi radi o silovanju, ne znaju šta je oka, navodi Bazdulj. To je mjera koja ima više varijanti, ali uvijek se kreće oko kilograma i trista grama zlata. Prema današnjim mjerilima, oka zlata vrijedi malo više od šezdeset hiljada eura.

U tome se, kaže Bazdulj, vidi da razgovor između trgovca Mustafe i Suljagine Fate nema veze s trgovinom, već s flertom. I Mustafa joj odgovara u istom smislu – da uzme zlata koliko želi.

Pjesma se može tumačiti u klasnom ključu

Bazdulj pjesmu tumači u klasnom ključu – iz imena (Suljagina Fata) vidi se da djevojka pripada višem, plemićkom sloju. Njen otac Suljaga sigurno je čuva za nekoga ko pripada istom društvenom sloju.

„Međutim, ona ne želi ugovoreni brak i jedini način na koji je u patrijarhalnom društvu žena mogla da uđe u brak koji njena porodica ne bi odobrila je da bude na neki način označena, jer je sa tim čovjekom već bila u intimnoj situaciji. Ova pjesma je na izvjestan način protofeministička, jer u njoj žena, naravno u vrlo ograničenom patrijarhalnom kontekstu, bira situaciju u kojoj ostaje s čovjekom koji joj se sviđa i na taj način potencijalno režira njihovu zajedničku budućnost“, navodi Bazdulj.

U kontekstu islamske tradicije, već sam ostanak nasamo u dućanu više od vremena koje je potrebno za kupovinu (usto treba imati na umu da se u okolici nalazi i druge radnje), zajednica će sama proglasiti da njih dvoje imaju nešto više od uobičajenog odnosa kupca i prodavca, dodaje Badulj.

„Čini mi se da je bilo koja interpretacija koja implicira nasilje, koja implicira da je Fata žrtva manipulacije, potcjenjivanje i Fate kao žene, i, možda ponajviše potcjenjivanje naše narodne poezije koja je vrhunac onoga što je naš narod u književnosti dao. Jer, te pjesme koje su sačuvane kroz generacije, čuvaju jedan specifičan kulturni etos i milje. Da ta pjesma u sebi nije imala neku vrstu efektne obrade situacije koja nije tako banalna kao situacija nekog seksualnog nasilja, sumnjam da bi bila sačuvana i rado pjevana“, kaže Bazdulj.

Proglašavati pjesmu staru više stotina godina za pjesmu koja veliča nasilje nad ženama, ima veze i s trendom koji je na Zapadu počeo s antirasističkim demonstracijama. Na Balkanskom poluostrvu, ipak, niko nikada nije podizao spomenike trgovcima robljem niti smo imali (barem ne do Drugog svetskog rata) rasizam kao mainstream u politici.

„Naša istorija je dio šire istorije i u njoj, takođe, postoje ovakve ili onakve situacije koje je danas moguće interpretirati i davati neke nove pozicije. Međutim, ova pjesma mi se zaista čini kao primjer koji je u tom smislu jako loš i pogrešan“, zaključuje Bazdulj.

(DEPO PORTAL/md)