Jedan od najvećih misterija pandemije koronavirusa je relativno niska stopa smrtnosti u siromašnim zemljama Afrike i Azije, unatoč smanjenim resursima i slaboj dostupnosti zdravstvene zaštite, u odnosu na Evropu i Sjedinjene Države.

Stopa smrtnosti od virusa na ta dva kontinenta predstavlja tek djelić onoga što se po pitanju smrtnosti događa u Evropi i SAD-u. Situacija je ranije bila obrnuta u sličnim vanrednim situacijama za javno zdravstvo. Siromašnija područja bila su teže pogođena, kao što je sada slučaj u zajednicama u SAD-u, gdje žive manjine ili siromašnije porodice, piše u opširnoj reportaži New York Times.

Liječnik i nagrađivani znanstveni pisac Siddhartha Mukherjee u nedavnom članku za New Yorker nazvao je situaciju epidemiološkim detektivskim romanom. New York Times odlučio je istražiti taj misterij i donijeti moguća objašnjenja.

Je li riječ o statističkoj fatamorgani? Gotovo sigurno ne. Neki dijelovi uzorka vjerovatno jesu rezultat lošeg suistema prijavljivanja smrtnih slučajeva od strane lošijih zdravstvenih sistema. No mnogi epidemiolozi vjeruju da uzorak odgovara stvarnim brojkama.

Naprimjer, u Indiji veći gradovi vode statistiku o ukupnoj smrtnosti, bez obzira na uzrok, i ona je porasla manje nego u puno bogatijim državama. Takvi podaci sugeriraju da i Delhi i Mumabi imaju puno nižu stopu smrtnosti nego u SAD-u, rekao je dr. Prabhat Jha, voditelj Centra za globalna zdravstvena istraživanja u bolnici St. Michael u Torontu.

U članku je Mukherjee opisao privremenu bolnicu koju su lokalni dužnosnici izgradili u siromašnoj četvrti Dharavi u Mumbaiju. Zatvorili su je ubrzo nakon što se pokazalo da je manje ljudi umiralo nego što se očekivalo.

Poznato je da covid teže pogađa starije ljude: više od 80 posto svih smrtnih slučajeva u Sjedinjenim Državama su ljudi stariji od 65 godina.

Širom Afrike i većim dijelom Azije, populacija je puno mlađa. Rađa se više djece, a drugi zdravstveni problemi češće ubijaju ljude prije nego što dosegnu stariju dob. U subsaharskoj Africi, samo tri posto populacije je starije od 65 godina. U Pakistanu tek četiri posto, a u Sjedinjenim Državama ta je brojka na 16 posto, a u Evropskoj uniji 20.

Još jedan faktor je zanimljiv: domova za starije i nemoćne, u koje se virus često probijao sa smrtnim posljedicama, puno su češći u zapadnjačkim zemljama, no drugdje je uobičajen život u višegeneracijskim porodicama gdje odrasla djeca vode brigu o roditeljima.

Ipak, čini se da starost populacije nije jedini odgovor na ovu enigmu.

Svakodnevni život uglavnom se odvija vani u siromašnijim afričkim zemljama, a životni prostor je prozračen jer su prozori većinu vremena otvoreni. Poznato je da se covid lakše i brže prenosi u zatvorenim prostorijama koje su slabo prozračene.

Mnogi naučnici smatraju da važan odgovor leži u činjenici da imunitet nije svugdje ujednačen. Ako su se raniji koronavirusi više širili u nekim zemljama, imunitet ljudi u tim zemljama možda je bolje pripremljen za covid.

- Postoji puno indirektnih dokaza, ali još uvijek nemamo konačan odgovor, izjavio je Salim Abdool Karum, južnoafrički epidemiolog.

Na sličan način razmišlja i tim indijskih naučnika koji tvrde da je stopa smrtnosti niža u zemljama čija je šira populacija izložena širokom spektru mikroba, prenosi BBC. Veliku udio asimptomatskih infekcija u Indiji sukladan je s ovakvom hipotezom, rekao je za Financial Times dr. Gagandeep Kang, virolog iz Vellorea.

Ako je ova hipoteza tačna, mogla bi pomoći objasniti nižu stopu smrtnosti u Africi i Aziji nego u Latinskoj Americi.

Ruanda je naprimjer brzo i agresivno uvela mjere socijalne distance, nošenja maski i praćenja kontakata ali i masovnog testiranja. Slično su napravile i neke azijske zemlje. Gana, Vijetnam i druge zemlje uvele su restrikcije prilikom ulaska u te zemlje. Konzorcij afričkih zemalja surađivao je na distribuciji zaštitnih maski i brzih covid testova.

- Afrika puno stvari radi kako treba, a ostatak svijeta ne, rekla je Gayle Smith, bivša dužnosnica iz Obamina mandata.

Ipak, čini se da ovo nije glavni razlog za relativno mali broj umrlih od covida. Nekoliko azijskih i afričkih država, uključujući Indiju, imaju puno raznolikiju strategiju za borbu protiv covida, baš kao što je to slučaj u SAD-u i Evropi.

Cjeloviti odgovor na ovu enigmu zasigurno uključuju više objašnjenja. Stotine hiljada ljudi širom Afrike i Azije umrle su od ove strašne bolesti, ali mnogi su i dalje živi iz razloga koji su u isto vrijeme i nejasni i čudesni.

(Jutarnji.hr, DEPO PORTAL/md)