Sjećanje na akciju "Trebević 2", čiji je cilj formalno bio obračun s kriminalom u vlastitim redovima, i danas izaziva ogromnu bol kod porodica nevino stradalih mladića.

Bez sumnje, to je jedna od tamnih strana minulog rata, kada su borci Armije RBiH i pripadnici policije u Sarajevu pucali jedni na druge. Vrijeme nije zaliječilo rane, slučaj nije rasvijetljen do kraja, na mnoga pitanja još nema pravog odgovora. Neki od glavnih aktera, poput Mušana Topalovića Cace i Ramiza Delalića Ćele, mrtvi su, a većina onih koji su živi i znaju mnogo više nego što su spremni priznati, usta drži zatvorena već 17 godina.  

- Ljudi koji su najodgovorniji, kada prolaze pored mene, obaraju glave i ne smiju mi u oči pogledati. Iako ja nikada nisam spomenuo nijedno od tih imena. Naša vojna i civilna vlast nikada se nije izjasnila i opredijelila u vezi s ovim slučajem, nije ukazala na uzroke i krivce. Nosilac nereda, Topalović, ubijen je, ali njegovi savjetnici i danas obnašaju odgovorne funkcije - tvrdi Avdo Hebib, bivši pomoćnik ministra policije RBiH, čijeg su sina Admira svirepo likvidirali pripadnici Cacine jedinice.

Hebibovo ukazivanje na političare koji su i tada 1993., kao i danas, bili važne karike u strukturama vlasti, svojevrsni je vapaj časnog bh. patriote da najzad bude otkrivena istina i razobličeni moćnici koji su u sve bili upućeni i koji kao zmija noge kriju svoju ulogu u tim krvavim događajima.

Avdi Hebibu ne može se zamjeriti što ne želi spominjati imena i što naivno računa na savjest tih ljudi. Oni bolje upućeni, međutim, znaju da je jedan od Cacinih savjetnika o kojem Hebib govori upravo Timur Numić, koji trenutno savjetuje predsjednika SDA Sulejmana Tihića, a već dvadeset godina, kao čuvar njene sehare, vedri i oblači u toj stranci.

Istog dana kada je Hebib učio Fatihu na mezaru svog sina u Velikom parku, na Kovačima su "Zelene beretke" predavale rahmet Mušanu Topaloviću. Predsjednik ove organizacije Muhamed Švrakić pri tome je, sugerirajući da istina o događajima iz 1993. ne može biti crno-bijela, kazao i da se "zna da je Caco dva dana prije akcije i smrti bio u kabinetu predsjednika Alije Izetbegovića".

Ovaj šokantni podatak pažnju javnosti direktno usmjerava prema Bakiru Izetbegoviću, koji je u ratu bio šef očevog kabineta i svojevrsni gospodar života i smrti u opkoljenom Sarajevu.

Istražitelji, naravno, nikada nisu ispitali Izetbegovića mlađeg o karakteru njegovih veza s Cacom i Ćelom. Kao što on sam nikada nije progovorio o tome šta zna o Cacinim zločinima na Kazanima, o ubijenim civilima srpske i hrvatske nacionalnosti, o također na Kazanima likvidiranim komunističkim sudijama i tužiocima Bošnjacima...  Caco je mrtav, a mrtva usta ne govore. Bakir i Timur su živi. I šute. Avaz/DEPO/a.k.

VEZANI TEKST: SJEKAO UŠI, VADIO OČI, U RASPORENI STOMAK SIPAO KISELINU...