Na 28. godišnjicu smrti hrabrog mladića iz Trebinja Srđana Aleksića, koji je stradao braneći prijatelja Bošnjaka Alena Glavovića i hrabrim činom postao sinonim humanosti, za N1 je govorio Rade Aleksić, otac ovoga plemenitog Trebinjca.

“Srđo nije uludo poginuo, živi u ljudima širom BiH, Srbije”, “Herojstvo se dogodi slučajno, čovječnost živi s nama”, “Srđan je umro ispunjavajući ljudsku dužnost”, “Srđan nije bio heroj, već običan momak, ostaće pojam dobrote” – samo su neke od izjava Radeta Aleksića – oca Srđana Aleksića.

“Danas je dan kada je sahranjen Srđo Aleksić, dan kada je sahranjeno njegovo tijelo. Tada nisam znao da će Srđan ostati da živi, ostati da živi kao uspomena na nešto učinjeno ljudsko, nešto što je dalo neki tračak nade u zlom vremenu. Danas Srđo ne da živi kod mene, u meni kao ocu, već osjećam da živi u svakom dobrom čovjeku, da Srđovo tijelo stvara nove ljude, stvara u njima čovječnost, želju da živi sa svakim čovjekom koji dobro misli, koji dobro radi i koji želi da radi od svog rada, ne uzimajući tuđe. Želim da to bude poruka i da današnjem čovjeku, pogotovo mladog čovjeka treba da uputi, da je u opštem dobru i njegovo dobro. Treba ga osloboditi lakomosti u kojoj danas živimo od mnogih ljudi koji vode ovaj narod. Ta lakomost ne da da se razvija normalan čovjek, da se razvija čovjek budućnosti i sa osjećajem za svakog a i drugoga sa ljubavlju i željom da zajednički živi“, poručio je otac hrabrog Srđana Aleksića za N1.

“Kad idem gradom ja sam ponosan čovjek, bez obzira na moj gubitak, gubitak i mlađeg sina prije Srđana“, izjavio je Rade.

“Ponosan sam čovjek! Pozdravlja me mlad svijet iako sam ja star čovjek a to je sve zahvaljujući njihovom sjećanju na Srđana. Vrlo često me iznenade ljudi koji žele da dođu iz Sarajeva, Zenice, Beograda… da se sretnemo, da popričamo, da odemo Srđanu na grob i onda mi kažu poslije posjete groba da se osjećaju nekako čovječnije, da osjećaju toplinu koju dobijaju iz Srđanovog djela. To je za mene najveća pohvala i najveća sreća što ljudima to djelo Srđanovo čini dobro. Čak se nadam da će sve brže i brže da prestanemo da se brojimo na Srbe, muslimane… da ćemo svi biti ljudi koji ćemo složni graditi svoj život“, potcrtao je Rade za N1.

Danas mnoga takmičenja nose ime Srđana, trgovi su dobili ime po ovom hrabrom mladiću, posthumno mu je dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, a Rade nam je kazao kako je to za njega samo putokaz mladim ljudima da se sjećaju Srđana, da ih podsjeća šta je to Srđan uradio, da razmišljaju o tome, da između sebe razgovaraju, da stvore sebe kao lik koji je čovječan, lik koji neće dijeliti ljude ni po čemu osim po čojstvu, prijateljstvu, drugarstvu.

“To je za mene mnogo više. Želio bih da mladi ljudi prave skupove, razgovore, da razgovaraju o ovome o čemu sada pričamo – o tome kako stvoriti budućnost. Nego ne daju nam. Stalno nas vrh politike vodi ka svome toru da budemo ograđeni. To me boli. Zato pozivam mladi svijet: ‘Ne dajte se, borite se, neka Srđanovo djelo bude samo putokaz kako to treba raditi u životu“, naglasio je.

Kazao nam je i da je svjestan da je dobio snagu od Srđanovog djela, a Srđan od njega, dok je Rade snagu dobio od svog oca, djeda.

“Poštujem genetiku, svoje pretke, ljude koji su živjeli normalno, koji nisu nikad učinili nikome zlo. Kad se završio Drugi svjetski rat, devet djece moga đeda bilo je u partizanima i svi su prošli živi. Đed nam je rekao kada se porodica sakupila: ‘Djeco, rat je bio, zlo je bilo, ali nemojte slučajno da od danas bilo čija majka pusti suzu od bilo kog djela vašega’. Tako da se to prenosi i dan-danas“, ispričao nam je.

“Kad moja suza potekne za Srđanom, to je suza koja me raduje da mlad svijet poštuje Srđana, ustvari poštuje njegovo djelo“, naglasio je.

Rade je za N1 rekao da mu je jako drago bilo kada je dobio fotografiju iz Tuzle gdje su na mnogo mjesta okačili ime Srđana Aleksića, ali da mu je žao što Prijedor, odakle je Srđanova majka, ne sjeća se njegovog sina.

“Srđan je vaše dijete, ali žao mi je kad su ljudi gluvi na takve stvari. To me boli, jer onda osjećam da tu mladost nije shvatila šta to znači Srđanovo djelo. Ova dva grada su za mene karakteristični bili“, rekao nam je.

Rade je poručio i da snagu vuče od onih koji žele da ga vide i čuju te je za N1 rekao kako se nada svi razumiju šta želi da poruči, te da traži oprost ako je pogriješio neku riječ, jer, kako je naglasio ovaj inspirativni gospodin, “oprost je ono što je čovječno“.

(N1, DEPO PORTAL/md)