- Temelji manjeg bh.entiteta su masovne grobnice. To niko, ama baš niko, ne može osporiti - poručio je u intervjuu za Preporod.info Amor Mašović, direktor Instituta za traženje nestalih u Bosni i Hercegovini (BiH).

U manjem bh.entitetu 9. januar se danas obilježava kao "Dan Republike Srpske", iako je Ustavni sud BiH osporio Zakon o Danu RS, odnosno 9. januaru kao danu RS-a.

Mašović 28 punih godina neumorno traga za posmrtnim ostacima žrtava agresije na BiH i otkrivanju sudbina hiljada ljudi koji su mučki ubijeni, a zatim njihova tijela razbacana po masovnim ili individualnim grobnicama širom BiH. Uprkos vremenu provedenom radeći ovaj posao, otkrio nam je da to na njega kao čovjeka dosta utiče, posebno je bolno, kaže, kada pronađu kosti djece. A, bilo ih je. Od osnivanja institucija koje se bave problemom nestalih do danas identificirano je nešto više od 25.000 nestalih, od oko 32.000. Proces verifikacije nestalih još uvijek nije završen.

Preporod.info: Gospodine Mašović, danas RS obilježava 9. januar kao dan svog osnivanja. Kao čovjek koji je svjedočio razmjerama zločina koje su počinile tadašnje vlasti i vojska RS, nad uglavnom Bošnjacima u Bosni u Hercegovini, kako gledate na to?

Svjedočio sam masovnim grobnicama, njih do sada oko 1.000, za koje su odgovorne ratne vlasti bosanskih Srba, tu se može staviti znak jednakosti, ratnih zločinaca. Kad odete u bilo koji dio manjeg bh.entiteta, pokazat ću vam, gdje je bila masovna grobnica. Gdje god je stupila čizma vojnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) i vojnika pod komandom ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, tu su grobnice. Taj manji entitet je došao do toga da bude u Dejtonu verificiran. Razgovarao sam s ljudima koji su učesnici Dejtona. Ono što je rekao Ričard Holbruk (Richard Holbrooke) je istina. Namjera Dejtona je bila da se postigne mir, da se stvari smire i da se onda revitalizira kao Republika Bosna i Hercegovina. Sve stvari su trebale ići u tom pravcu, ali mijenjale su se vlade, predsjednici, premijeri u Evropi, SAD-u...

Odavno je bilo vrijeme da se Dejton promjeni. Doći će vrijeme za to. Ne može nešto što je izgrađeno na ratnim zločinima, genocidu, masovnim grobnicama, opstati. Činjenica da je genocid utvrđen samo u Srebrenici i Žepi, ne znači da on nije počinjen i na ostalim prostorima. Pogrešno se tumače presude Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću u Hagu. Nije utvrđena njihova odgovornost za genocid, ali to ne znači da genocid nije počinjen u Prijedoru, Ključu, Sanskom Mostu, Višegradu, Vlasenici, Bratuncu, Zvorniku, Rogatici, posebnom u dijelu gornjeg i donjeg Podrinja, jednim dijelom u Bosanskoj Krajini i Posavini.

Preporod.info: Gospodine Mašović, na čelnoj poziciji Instituta za nestale osobe u BiH ste već duži niz godina. Po Vašem mišljenju, kakvo je trenutno stanje? Kada govorimo o nestalima, u 2020. godini, koliko je osoba pronađeno? Možete li napraviti poređenje, koji su razlozi takvog stanja sada i prije deset godina?

Moram istaći, BiH je uvjerljivo, po izjavama svjetskih relevantnih institucija poput UN komisije za prisilne nestanke, Međunarodnog komiteta Crvenog križa (MCKC) koji sa nama sarađuje, Međunarodne komisije za nestale, ubjedljivo prva zemlja prema broju riješenih slučajeva u odnosu na ukupan broj nestalih. Tri četvrtine svih nestalih u BiH je do sada pronađeno, velika većina od te tri četvrtine je i identifikovana i predata njihovim porodicama i ukopana. Ponovo su im vraćena njihova imena, prezimena, njihove prošlosti. Oni danas imaju svoje nišane, spomenike.

Mogu kazati da ovih 28 godina znam u šta sam utrošio, a utrošio sam ih na to da se mnoge, na stotine hiljada bliskih, daljih srodnika, prijatelja, školskih drugova, komšija konačno smire nakon te 1992. godine, odnosno 1995. godine do kada je trajala agresija susjednih država na BiH, do potpisivanja Općeg mirovnog sporazuma.

Daleko je veći broj žrtava identificiran prije 15-tak godina, nego što je to trenutno slučaj. Proces je usporen iz dva razloga.

Jedan razlog je što je u odnosu na ukupan broj grobnica koje smo imali 1996. godine njihov broj bitno smanjen. Do sada smo ekshumirali negdje oko 1.000 masovnih grobnica sa više od tri žrtve. Moja je procjena je, da preostali dio tih grobnica u ovom času je nekih 50 do 70. Na to treba dodati i jedan broj sekundarnih grobnica koje su u ovome času nepoznate. Tu su tijela iz primarnih grobnica izmještana, a sve s ciljem da se sakriju tragovi tih monstruoznih zločina. Jer, kako ne nazvati monstruoznim ubistvo i genocidne radnje izvršene u Kravici gdje je oko 1.600 mladića i odraslih muškaraca likvidirano u jednom danu, a potom sahranjeno u grobnicu Glogova u julu 1995. godine. S obzirom na činjenicu da se približavao kraj rata, zločinci su u nastojanju da sakriju tragove zločina formirali od Glogove čitav niz manjih grobica. Mi smo ih do sada otkrili 12, svaka od njih sadrži najmanje 106 žrtava, one najveće negdje oko 700 do 800 žrtava. Nismo otkrili sve sekundarne grobnice, ali na putu smo da ih otkrijemo.

Dakle, prvi taj razlog je smanjeni broj prostora na kojem se pretražuju grobnice. Kako opada broj nepronađenih grobnica tako je zadatak za istražitelje na terenu sve teži i teži. Drugi razlog je što, usuđujem se kazati, nikada zapravo nije postojala potpuna politička volja Banja Luke da se taj proces pronalaska nestalih, naglasit ću svih nestalih, čak i pripadnika srpske nacionalnosti, za koju bi Banja Luka morala biti zainteresirana, nađe.

Nastavak intervjua čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)