Vrhunski operativni zahvat transplantacije Covidom potpuno uništenih pluća, jedan od samo deset u svijetu, uspješno je ovih dana izvršen u Univezitetskom Medicinskom Centru Ljubljana. Mladom pacijentu tako je „čarobnim“ rukama hirurga spašen život. Život koji je Covid doveo na ivicu smrti.

Doc.dr. Tomaž Štupnik, šef Kliničkog odjela za torokalnu hirurgiju , koji je predvodio transpantaciju, u ekskluzivnom intervjuu za N1 govorio je o ovom rijetkom zahvatu u svijetu.

Koliko je godina pacijenta imao, da li je imao komorbiditeta i kako se razvio teški oblik Covida?

Pacijent je star 34 godina, a osim blage astme nije imao drugih značajnih bolesti. Covid-19 bolest je započela krajem oktobra sa temperaturom. Nekoliko dana kasnije na RTG su se pojavili znaci teške upale pluća, koja se u toku slijedećih par dana još pogoršala.

Šta se dešavalo sa plućima, da li je bio na respiratoru?

Zbog oštećene funkcije pluća kod pacijenta već u početku bila je potrebna mehanička ventilacija sa velikim postotkom kisika, a tjedan dana kasnije zbog potpunog otkaza funkcije pluća morali smo ga priključiti na sustav za izvantjelesnu membransku oksigenaciju (ECMO).

Izvantjelesna membranska oksigenacija (ECMO) je vrlo invazivna metoda liječenja kojom se može za nekoliko sati, dana ili čak sedmica nadomjestiti funkcija čitavih pluća. ECMO sustav dio krvi uz pomoć pumpe preusmjerava preko membrane gdje se opskrbi kisikom i onda vraća u tijelo. Time se dobije vrijeme u kojem bi se pluća mogla oporaviti.

Procjena ljekara je da oko 90 % bolesnih na respiratoru gubi bitku sa životom. Kako je došlo do odluke da se izvrši transplantacija, jedna od 10 do sada izvršenih u svijetu do sada?

Srećom u posljednje vrijeme smrtnost bolesnika sa Covidom-19 na respiratoru je otprilike 30%, a smrtnost bolesnika na ECMO veća je od 50%.

Nažalost, u ovom slučaju pluća se nisu oporavila. Pacijent je već četiri tjedna bio priključen na ECMO sustav, više tjedna bio je negativan na Covid-19, a funkcija pluća u praktičnom smislu više nije postojala. I to je bio znak, da su ozljede trajne te da možemo život pacijenta spasiti samo transplantacijom pluća.

Kako su pluća uistinu uništena mogli smo se uvjeriti tokom zahvata kad smo otvorili grudni koš i otkrili da u stvari više nego na pluća liče na jetru.

Naravno kada se radi o transplantaciji pluća zbog Covid-19, odluka nije bila jednostavna, pošto je do sada u svijetu bilo opisanih samo nešto više od desetak slučajeva, svi u najiskusnijim i najvećim centrima.

Ipak, kod nas smo ove godine transplantacijom već spasili živote trojicu pacijenata kojima je bio potreban ECMO zbog drugih bolesti pluća, pa smo stoga procijenili, da ima dobrih izgleda, da ćemo uspjeti i ovaj četvrti put.

Kako je transplantacija izvršena, koliko je trajala operacija i koliko članova je Vaš tim imao?

Nekoliko sati prije transplantacije jedna ekipa krenula je avionom u bolnicu donora da uzme pluća i donese ih u Ljubljanu. Taj dio ponekad može potrajati samo sat ili dva, ako se radi o donoru u Sloveniji, a ponekad i više od šest sati ako se radi o donoru u nekom udaljenom evropskom gradu.

Sama transplantacija trajala je 10 sati, od 23 sata navečer do 9 ujutro. Od toga smo otprilike jedan sat potrošili za anesteziološku pripremu na zahvat, četiri sata za uklanjanje bolesnih i stavljanje zdravih pluća, onda je potrajalo još otprilike tri sata dok su pluća proradila i mogli smo zaustaviti ECMO te još otprilike dva sata dok smo zatvorili grudni koš i pacijenta vratili u Centar intenzivne terapije.

Ekipu koja je radila tokom noći činilo je 15 ljudi. Ali ako se čitav proces transplantacije te liječenja i oporavka poslije transplantacije pluća uzme kao cjelina, on kritično zavisi od 50 do 100 ljudi. I ponekad samo jedna pogreška jednog od njih može upropastiti golemi trud preostalih 99. Stvarno je to veoma složen način liječenja, a uz to i izvanredan logistički te organizacioni zahvat koji se teško može usporediti sa bilo kojim drugim zahvatom ili liječenjem.

Ko je bio donor (morao je sigurno biti neko u stanju moždane smrti)? Koliko ste čekali "nova" pluća za ovog pacijenta - pretpostavljam putem Eurotransplanta?

Da, donor je bio iz područja Eurotransplanta koji obuhvaća populaciju od 137 milijuna, pa stoga uvijek postoji velika mogućnost da ćemo u slučaju nužde već u toku nekoliko dana dobiti pluća. U našem slučaju to se desilo već 14 sati poslije trenutka kad smo pacijenta upisali na listu čekanja.

Doniranje organa može se izvršiti samo posle smrti donora i suglasnosti sa donorom ili njegovom porodicom. A smrt je definirana kao potpuni prestanak moždane aktivnosti jer su zbog prekinutog dotoka krvi u mozak moždane ćelije nepovratno oštećene. Smrt mora prije svakog doniranja potvrditi nezavisna komisija koju čini najmanje dvojica ljekara, koji nisu na bilo kakav način uključeni u postupak transplantacija organa.

Kakvo je stanje Vašeg pacijenta sada?

Stanje pacijenta za sada je dobro. Funkcija presađenih pluća je dobra, ali naravno poslije ovakvog zahvata uvijek ima puno manjih i većih problema koje treba srediti prije nego bi se pacijent mogao probuditi iz vještačke kome i započeti oporavak koji će isto biti veoma dugotrajan.

Da li je UMC Ljubljana do sada radio transplantaciju pluća i u kakvim slučajevama?

Program transplantacija pluća u UMC Ljubljana započeo je u septembru 2018.godine. U 2019.godini smo onda napravili deset, ove godine već šesnaest transplantacija pluća a ukupno 28. Otprilike 30% slučajeva imalo je kroničku opstruktivnu bolest pluća, 20% posto cističnu fibrozu, 20% idiopatsku fibrozu pluća, a 30% druge manje česte bolesti.

Ove godine uspiešno smo uradili i transplantaciju kod 14-godišnje djevojčice sa cističnom fibrozom i veoma složenu transplantaciju kod mlade majke kod koje se tokom trudnoće pogoršala prije nedijagnosticirana plućna hipertenzija, zbog koje smo trebali prvo poroditi dijete carskim rezom, majku priključiti na izvantjelesnu membransku oksigenaciju i onda tjedan dana kasnije napraviti još transplantaciju pluća.

Prije 2018. manji dio pacijenata koji su trebali transplantaciju pluća mogli smo poslati u AKH u Beču. Nažalost veći dio pacijenata nikad nije došao na red jer je kapacitet u Beču bio donekle ograničen.

(DEPO PORTAL/dg)