Piše:Joisp Vričko/Oslobođenje

Komšić  nije odolio iskušenju, pa je i Josipoviću pripomenuo kako hadezeovski čelnik na putu ka premijerskoj fotelji, osim Lagumdžije, ima i OHR i - još neutvrđen - broj krivičnih prijava i neokončanih sudskih procesa. Što ga, u aktualnoj situaciji, diskreditira. Ali, pravo je pitanje zašto međunarodna zajednica, koju u ovome delikatnome slučaju personalizira visoki predstavnik, svih ovih godina tolerira da funkciju predsjednika najjače stranke jednoga naroda u BiH obnaša - u najmanju ruku - sporna osoba

Po svemu što smo mogli čuti nakon još jednih povijesnih izbora, Mostar neće biti hrvatski, ali je, evo, zato Zagreb - makar ovoga tjedna - bosanskohercegovački stolni grad. Led je, kao što i priliči, probio član našega kolektivnoga rukovodstva Željko Komšić, koji je na Pantovčaku Ivi Josipoviću, uz ino, elaborirao listopadske izbore. Red je da se visoki dužnosnici (povremeno) prijateljskih država sastaju; osobito, dakako, kada je jedna od njih, navodno, na novom početku, a druga jednom nogom u Europskoj uniji. Dojma sam, međutim, kako je hrvatski član bh. Predsjedništva pohodio hrvatski čarobni brijeg i tamo stolujućeg šefa države, prije svega kao socijaldemokrat - socijaldemokrata. Usprkos čak i činjenici da je Josipović čim je zasjeo u Predsjedničke dvore zamrznuo svoj stranački angažman i status. Što u nas, nažalost, još nije običaj.  

Naime, hrvatski je predsjednik, nakon prvotnog oduševljenja, svoje gledište glede Komšićeve uvjerljive izborne pobjede, u stanovitoj  mjeri, ublažio, te se u ovom "slučaju", ipak, obrušio na Izborni zakon - koji, nedvojbeno, Hrvatu-socijaldemokratu, a pretendentu na državni vrh daje i legalitet i legitimitet. Dojam je, nakon razgovora u ponedjeljak, kako je sarajevski gost Josipoviću pojasnio što se iza brda valja. Nakon čega nije teško kazati kako se Komšić zadovoljan vratio iz ove prijateljske posjete. A zadovoljan je, Josipoviću kada je o BiH riječ malo treba, i njegov domaćin, mada treba pričekati i Čovićev pohod glavnom gradu svih Hrvata kojom će prigodom, navodno već danas, i na Pantovčak, ali i na Trg sv. Marka - kod Jadranke Kosor i Luke Bebića.

Ali, to je i onako sad već stara priča, pa je, u biti, iritantno to što, prije svih, Dragan Čović bije ovu izgubljenu bitku. Trenutačno je, zapravo, on, taj samoproglašeni stožernik, glavna tema. Nakon što se, već u izbornoj noći, sretan što je uvjerljivo porazio ostale hrvatske stranke, samoproglasio premijerom, kalkulacije glede potencijalnih (novovladajućih) koalicija temeljile su se i(li) rušile na tomu tko je za, a tko protiv toga da hadezeovski prvak bude Špirić umjesto Špirića.

Kada se danas, dvadesetak dana poslije izbora, podvuče crta, Čović ozbiljno može računati samo na Milorada Dodika. Što se, uostalom, znalo i prije prebrojavanja glasačkih listića. Pa, ipak, Komšić je, kako bi mu, valjda, zagrebački sugovornik utvrdio gradivo, "slučaj premijer" adaktirao ne prežući niti od rijetko viđenoga pleonazma: ... U svakom slučaju to sigurno neće biti predsjednik HDZ-a BiH, povjerio je Josipoviću, koji se, po svemu sudeći, zadovoljio gostovim obećanjem kako će Hrvati biti adekvatno zastupljeni u novoj vlasti, što će je predvoditi pobjednički socijaldemokrati. Što, jasno, sugerira kako je hrvatska koalicija HDZ 90 - HSPBiH na pola koraka do pakta s crveno-zelenim savezom SDP - SDA, a budući je i Lijanovićev boljitak već u Lagumdžijinu zagrljaju, bit će Hrvata - ko nikad!

Zanimljivo je, međutim, da se posljednjih dana problematizira - i tako, čini mi se, glavnom akteru više daje na značaju negoli ga se ruši - pravni status najomiljenijeg političara među odvjetnicima. Ni Komšić nije odolio iskušenju, pa je i Josipoviću, inače vrhunskim pravniku, pripomenuo kako hadezeovski čelnik na putu ka premijerskoj fotelji - osim Lagumdžije - ima i OHR i - još neutvrđen - broj krivičnih prijava i neokončanih sudskih procesa. Što ga, u aktualnoj situaciji, diskreditira. Ali, pravo je pitanje zašto međunarodna zajednica, koju u ovome delikatnome slučaju personalizira visoki predstavnik, svih ovih godina tolerira da funkciju predsjednika najjače stranke jednoga naroda u BiH obnaša - u najmanju ruku - sporna osoba.

Nitko, naravno, nije kriv prije negoli mu se to sudski utvrdi, ali pamtimo situacije kada je stožernik jednoga dana pregovarao o sudbonosnim pitanjima za BiH, kao što je ustavna reforma, a drugoga dana sjedao na optuženičku klupu.  Uostalom, Dragan se Čović, jednom prigodom, ispričao Sudu jer je bio spriječen odlaskom u Butmir gdje je, također, naviješćen povijesni rasplet za ovu zemlju.

I kad sam već upao u ovaj mali vremeplov, moram podsjetiti kako je kardinal Puljić, koji je također ovoga tjedna pohodio Zagreb, svojevremeno, uz potporu biskupa Perića, pokušao nagovoriti Čovića da zamrzne svoju lidersku poziciju dok ne riješi onu - pravnu. Stožernik i novoprobuđeni katolik, pak, nije poslušao svoje pastire - i Hrvati su danas gdje jesu. Nigdje, zapravo!. DEPO/a.k.