Nebojša Vukanović, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, objavio je na svom blogu intimnu ispovijest novinarke Sanje Košarac, supruge ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Staše Košarca, koja je na Facebooku otvoreno progovorila o svemu što je posljednjih godina proživjela i dalje proživljava u razorenom braku.

U uvodnom dijelu teksta Vukanović piše:  

Nikada se nisam bavio bilo čijim privatnim životom, pa ni nekog političara, jer smatram da treba čuvati privatnost javnih ličnosti i svake osobe, ali treba stati u zaštitu onih koji su ugroženi, kojima se prijeti i koji su žrtve psihičkog i drugih oblika nasilja.  

Zbog toga sam odlučio da prenesem u cjelosti javnu objavu Sanje Košarac, supruge Staše Košarca, koju poznajem kao vrlo vrijednu, časnu, korektnu i odgovornu novinarku, koja se uvijek trudila da korektno radi svoj posao, i za koju sve kolege sa RTRS-a kažu da je vrlo poštena i dobra osoba, supruga, majka i novinarka. 

Ona je odlučila da javno progovori i kaže šta je proživjela prethodnih godina, a njenu objavu i pismo javnosti prenosim u cjelosti, jer smatram da treba stati u zaštitu časne osobe koja je postala žrtva ljudi kojima su politika, novac i moć pomutili razum, te i na ovaj način vršiti pritisak na policiju, Centar za socijalni rad i druge institucije da profesionalno, u skladu sa zakonom, rade svoj posao, jer niko nema pravo da prijeti ovoj časnoj ženi, njenoj djeci i porodici, i da im moraju pružiti adekvatnu zaštitu. 

Znao sam da je Sanja dugo vremena trpila nasilje, ali nisam joj, kao ni drugi, mogao pomoći dok sama nije progovorila i zatražila pomoć, i smatram da sada ne smijemo da ćutimo i dozvolimo da se moćnici nad nekim iživljavaju.

Otvoreno pismo Sanje Košarac: 

Danas je ministar Košarac krenuo na posao. Ponovo. Juče je ponovo pokušao da bude „uzoran“ otac i suprug. U međuvremenu je pokušavao da bude ljubavnik. Od sutra će ga pamtiti kao nekoga kome je Bog dao gotovo sve, a đavo uzeo i više od toga.

Prije dvije godine, bar prema mojim saznanjima, ministar Košarac našao je ljubavnicu. Mlađahnu, rođenu 17 godina poslije njega, Aleksandru Ivković. O agoniji koju smo moja djeca, moja porodica i ja prošli u namjeri da to prevaziđemo, neću pisati. Ministar Košarac, njegova porodica, Aleksandra Ivković i njena porodica – mojoj djeci, porodici i meni, pokušali su da urade mnogo toga. To je tek za pisanje. Ali, na drugom mjestu.

Ta „moralna vertikala“ i „muškarčina“, ministar Košarac – nakon što sa Aleksandrom i cijelom svitom nije uspio da me ubijedi da sam luda (doslovce) i da je to samo njegova saradnica, pobjegao je od djece i mene u očevu kuću, pod izgovorom da mora čuvati ono što je gradio. Nas, moju djecu i mene, čuvao je Bog. Slava Mu! 

Nakon što, takođe, nisu uspjeli u namjeri da ja podnesem zahtjev za razvod braka – uslijedio je „viteški“ potez. Ministar Košarac podnio je zahtjev za razvod, a ja sam za to saznala nakon poziva radnika iz Centra za socijalni rad. Napominjem – sve vrijeme, do tog 2. septembra 2020. i poziva iz Centra, ministar Košarac igrao je ulogu „savršenog“ oca i supruga, ali samo sa kasindolske adrese. Sve vrijeme negirajući da ima ljubavnicu. I to je „poštenom“ ministru bilo malo. Umjesto sporazumnog razvoda, koji sam iskreno očekivala, dobila sam plavu kovertu u kojoj me, podsjećam bez ikakve prethodne najave i obrazloženja, ministar Košarac tuži.

Nakon toga, spakovao je kofere i sa svojom „saradnicom“ otputovao da proslavi u luksuzu bokokotorskog zaliva. Ovo vam ne piše povrijeđena žena, već ogorčena majka dvojice dječaka, kojima je otac rekao da je na službenom putu. Nakon što smo ga uhvatili u laži, moji sinovi nisu htjeli da ga vide. Bio je to razlog za još jedan potez ministra Košarca. Prijavio me je u Centar za socijalni rad, bezočno se i dalje služeći lažima, tvrdeći, bez ijednog dokaza, da mu ja ne dozvoljavam da vidi djecu! Navikao valjda, može mu se… O agoniji kroz koju prolazim u Centru za socijalni rad, takođe se piše, ali na drugim adresama.

Pitate se onda, sigurno, zašto sada i ovdje pišem vama.
Prvo, ovo je omiljeno mjesto komunikacije kvazi elite. Svi oni, kao i ministar i „saradnica“ mu, žive instant život. Na koje su laži i obmane spremni da bi u javnosti ostavili „savršenu“ sliku, nažalost potvrđuje i primjer mojih sinova. Otac, nakon što ih nije vidio mjesec dana, nije razgovarao s njima, već se uslikao za društvene mreže, uz sve lažne osmjehe i opise. Ali, ja ću i ovdje da se borim istinom!

Drugo, mislila sam da će vrijeme partija, tompusa i starleta proći. Ja sam zrela žena.

Treće, i najvažnije, nakon svega, ministar Košarac pokušao je da ušeta slavodobitno u moj život, nudeći opciju da povuče tužbu za razvod braka! Jednostavno, tek tako, pozivajući se na djecu – kao da prethodno nisu postojala!

Dok je ministar Košarac, recimo, bio na Zlatiboru sa svojom „saradnicom“ i pravio mali predah – kako je napisao u opisu slika, njegovi sinovi borili su se za vazduh, pritisnuti bolom i prigušenim jecajima, koji su se potom prolomili u najjezivije krike, kako samo i može iz nevinih dječijih duša…

Pokušao je ministar Košarac da ušeta u moj život tek tako – bez izvini i žao mi je, već uz opasku da ja nisam zrela da prihvatim opravdanje koje objašnjava da je normalno imati ljubavnicu jer to rade svi! Možete li da zamislite tu bahatost?! Ministar Košarac je živi.

Ne rade to svi! Moj otac to nikad nije uradio mojoj majci. Moji sinovi to nikada neće uraditi majkama njihove djece.

Reći ćete – znala si za koga se udaješ. Jesam! Udala sam se za razvedenog čovjeka, ali nisam pristala da budem ljubavnica.
Nakon što nisam pristala ni da se ministar Košarac ponovo vrati u moj život, zatražila sam da materijalno obezbijedi djecu i mene. E, tu se ogolio i najskriveniji mračni dio ministra Košarca. On i njegov otac juče su prijetili mojoj djeci, mojoj porodici, meni. Šta drugo od te duhovne nedonoščadi i očekivati?! Dirnuo si im u najsvetije – materijalno!!!

Zato vam pišem. Da znate, da znaju da se ne bojim. Ima onih koji ne trguju emocijama i porodicom. Izdaju djece i porodice ne praštam! Ja sam kćerka Vesa Tomašćara, najčestitije, najprostije i najplemenitije duše koju sam poznavala. Ja sam kćerka Ljubice, žene gorštaka. Ja sam sestra lafice i lafčine, Senke i Arčija. Kuma sam mojih kumova Adrijane, Dragane i Željka. Prijatelj sam jednog Dušana… Ja sam ista ona Coki, Fočanka, Miljevka – vaša Coki, koja je uvijek znala ko je i šta je. Ona Coki, Sanja koja je uvijek prezirala bahatost. I uvijek će, bez obzira od koga dolazila.

I na kraju, najvažnije. Ja sam majka Marka i Uroša. U mojim sinovima svaki dan vidim Boga, vidim ljubav i snagu. Sjaj u njihovim očima je jedini sjaj zbog kojeg i za koji živim. „Sjaj i bijedu kurtizana“, uz „Vašar taštine“, ostavljam onima koji su preskočili ne samo školsku, već i životnu lektiru.

Ne pristajte da budete oni kojima je opravdanje za blud, nemoral, Sodomu i Gomoru – to rade svi!

Djevojke, žene – ne stavljate cijenu na sebe! Budite prvo svoje, pa onda čije hoćete!
Ljudi, molite i volite Boga!!!
Ostajte zdravo, ali prvenstveno – ostanite svoji! - stoji u javnom pismu Sanje Košarac. 

(DEPO PORTAL/ad)