Sa klupskim i reprezentativnim saigračima Јovićem, Karadžom, Stanuvukovićem, Saračevićem i drugim, utro je put čuvenoj banjalučkoj rukometnoj školi koja je ostala i danas jedan od zaštitnih znakova grada na Vrbasu.

Nakon više nego uspješne klupske i reprezentativne karijere, Pero Perović, i dalje je ostao vjeran svom Borcu u kojem je, sve dok mu je zdravlje dozvoljavalo, obavljao niz odgovornih funkcija od trenerske do predsjednika kluba, a jedno vrijeme je bio selektor državne reprezentacije.

U dugoj i plodnoj karijeri treba izdvojiti da je daleke, 1958. godine,sa Borcem postao prvak Јugoslavije, a reprezentativni dres oblačio 22 puta.

Osim rukometom, Pero Perović, amaterski se bavio fudbalom, atletikom , odbojkom i kajakom. Za doprinos razvoju sporta odlikovan je nizom priznanja od kojih izdvajamo Orden NJegoša prvog reda.

Vrijeme komemoracije i sahrane Petra Perovića biće naknadno određeni.

(RTRS/BLIN MAGAZIN/DS)