I kad ne govori, i kad ne prekida svoje sugovornike, i kad im uporno ne ponavlja pitanja, jedinstvena Emela Burdžović izaziva reakcije. Oduševljenja, kritike.

Zahvaljujući dami lijepog imena i nekim njenim kolegama novinari u Bosni i Hercegovini više nisu samo klimoglavci umišljenim veličinama, prostacima na pozicijama koje odlučuju o našim životima. Sada te nacionalističke face, likovi izrasli na strahu krda koje uporno tjeraju u sve tješnje torove što čine dejtonsku Bosnu i Hercegovinu, sa napetošću, sa sve primjetnijom tremom stupaju pred kamere i mikrofone N1, licem u lice sa damom čija ljepota vara onim - plavuše su plavuše. Ako to sagovornika, što se znoji i već prije prvog pitanja, zavede, onda je to put u još jedan skandalozni intervju, u još jedno otkrivanje više nego strašne istine u saznanju - ko nas ovo vodi?!

Zato, mislim, mogu o Emeli i ovako i onako, ali da je nema, ne bi nam crna slika stvarnosti Jedne i jedine bila još crnja. U toj tami, što prijeti, jednog dana mora sijevnuti varnica. Možda je gospođa Burdžović baš ta koja će kresnuti. Ako već ne krešu oni što su davno ugasili svjetlo i nikako da pronađu šalter za ono klik kojim bi nam donijeli sve ono što nam decenijama već, od ovog prokletog jubileja Dejtonskog sporazuma, podsmješljivo obećavaju. Ograđujući svoje Poljine, Laktaše i Radobolje sve većim bedemima.

...Nakon ovih teških riječi, dozvolite da vas u apokaliptičnom korona vaktu i vremenu malo relaksiram slikom jedinstvene ljepotice.

Ako niste prepoznali i ovo je - Emela Burdžović!

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook