Sarajevo jasno poručilo Bakiru i Sebiji: Ne!

Ovaj bračni par već duže vrijeme smatra Sarajevo svojim privatnim pašalukom. Temelj za ovakav pristup našli su u izbornim rezultatima od 2014. do 2018. godine, ali i u tapiji na političko nasljedstvo Alije Izetbegovića. Čak se jednom sam Izetbegović junior pozvao na tradicije političkih familija po svijetu poput Kenedijevih - ako takvo što može u Americi, što ne bi moglo u BiH.

Zato su posljednjh godina vladali bahato, uz poltrone skromnih političkih kapaciteta, ali sklonih korupciji i krađi. Rezultat je bio katastrofalan. Iza njih su velike afere, korupcijski slučajevi, uništavanja javnih preduzeća, divlja gradnja, razaranje prirodnog blaga, kontrola svih društvenih procesa u krugu familije, od ekonomije i zdravstva do kulture i umjetnosti. Desetine i stotine stručnih i vrijednih ljudi bile su žrtve ovakve politike; bila je to i poruka mladim da odavde bježe glavom bez obzira.

Sve ovo su familija i njihovi poltroni navodno radili pod zastavom borbe za Bošnjake i BiH i u ime velikog Boga, gospodara svih svijetova.
Takav porodično-politički klaster nije sigurno bio nešto što je imao na umu Alija Izetbegović kada je ulazio u politiku i političku borbu za svoje ideale.

Sada je došlo vrijeme za naplatu i zbog vođenja takve politike birači su ih nemilosordno kaznili.

Izborom Srđana Mandića Sarajevo pokazalo da ima demokratski potencijal

Pobjeda Srđana Mandića u centralnoj sarajevskoj općini je vijest koja je obišla region, pa čak i šire. Ova pobjeda je došla u pravom trenutku, jer je pokazuje da „hirovito Sarajevo“ ipak nije poklopljeno bošnjačkim nacionalizmom. Taj nacionalizam postoji, ali postoje i snažne snage koje su protiv njega.

Poruka glasača je ovaj put bila sljedeća – Sarajevo sebe iznutra čuva i ima i dalje potencijal da ostane u očima svijeta jedan od simbola evropske etničke tolerancije i multikultuarlizma, šta god on značio i kako god ga neko shvatao.

 
Ukoliko Bogić Bogićević prihvati ponudu „Četvorke“ da bude gradonačelnik, bit će to veliki politički i PR-ovski plus za ovaj grad.

Najveći pobjednici izbora u Sarajevu - Dino Konaković i Aljoša Čampara

Elmedin Konaković je briljirao u predizbornoj kampanji; imao je i sjajne retoričke javne nastupe, pokazujući zube gdje god može vladajućoj oligarhiji. Ovaj put je imao saveznike u političkoj platformi zvanoj „Četvorka“, ali i u drugom odbjeglom čedu SDA – Aljoši Čampari. Njih dvojica označili su smjenu generacija u bošnjačkoj politici koja upravo traje; puno toga su naučili u SDA, ali ta im je stranka, omeđena ratnom generacijom i porodičnim nepotističkim vezama i odnosima, postala pretijesna.

Sada je pobjeđuju istim ili sličnim metodama koju je godinama imala SDA. Taj metod se zove brutalnost prema protivniku punom mana:  savršeno su je primijenili u predizbornoj kampanji, ali i u mjesecima političke borbe koji su joj prethodili.

Konaković i NiP su populistička stranka kao što je to bila SDA, samo imaju modernije metode i retoriku. Ostaje da vidimo, sada kada su pobjednici, kako će vladati u Sarajevu. Neke izjave jednog pobjednika iz ove stranke Nermina Muzura su ohrabrujuće – nema više na Ilidži priče ko je veći Bošnjak, Srbin ili Hrvat.

I jedno je nesporno – Dino Konaković je trenutno najveća politička zvijezda u Sarajevu i BiH.

SDP i socijaldemokratija jesu preživjeli, ali su daleko od pobjede

Tiho je centrali SDP-a u ovim postoizbornim danima. Možda i zato što je predsjednik izoliran zbog koronavirusa u Konjicu. Ali, ova je stranka, obzirom na politički teren koji je imala, ostvarila tanak rezultat u Sarajevu. Stvari bolje stoje po Federaciji – tu se SDP dosta dobro drži i uspio je sačuvati svoja velika i mala uporišta, poput Tuzle, Gradačca, Maglaja, Ključa, Bosanske Krupe, ali i osvojiti neka nova kao što su Goražde ili Jablanica. Osvojili su i poneki glas u zapadnoj Hercegovini i RS-u.

To samo potvrđuje, da uprkos krizi, ideja ove stranke živi među građanima BiH; zapravo je to najveći potencijal ove stranke.

Očito je da u Sarajevu moraju pronaći nove i efikasnije načine političke borbe – sterilnost njihovih lista i kadrova u glavnom gradu naprosto odbija glasače.

SDP i socijaldemokratija jesu preživjeli ove izbore, ali su još daleko od pobjede.

Ovo nije 1992, ovo je 2020-ta

Ovo su birači na Ilidži poručili generalu Armije BiH upitne ratne biografije Fikretu Prevljaku. Ista poruka je poslata i izbornom štabu SDA u Sarajevu i u dobrom dijelu BiH. Ta demagogija ili ostaci političkog PTST-ija kod dobrog dijela kadrova SDA, kao ni priča šta nam rade Dodik i Čović, ovaj put nije mogla proći. Birači, naročito mlađi, tražili su nove poruke i vrijednosti koje imaju životnog smisla ove 2020-te godine.

 
Šamar je zbog ovakve retorike, ali dealova sa SDA, dobio i Željko Komšić. DF i ovaj političar, inače skromnih političkih mogućnosti i još skromnijih radnih navika, konačno su stavljeni tamo gdje im je i mjesto – van bilo kakvog centra političkog odlučivanja u glavnom gradu.

Ostaje im da pjevaju  ratne i patriotske pjesme – to u Sarajevu neće nikad nikome biti zabranjeno!

(DEPO PORTAL/ad)