Izvor: Azra.ba

Jasminka Beri, široj publici poznatija kao Jasna Ornela Bery, glumica je koja je na sceni duže od 50 godina. Politički je aktivna, jer svojim znanjem i angažmanom želi da doprinese stvaranju boljeg, humanijeg i sigurnijeg društva u BiH. Nažalost, popularna glumica također se odnedavno upisala i na listu onih koje nije zaobišla bolest izazvana virusom Corona, koja hara svijetom. O svom hororu koji je preživjela Beri govori samo za „Azru“, otkrivajući s kakvim se simptomima susrela, kako se liječila i na koji način se oporavlja.

– Šesnaestog i sedamnaestog oktobra odigrala sam predstave u “Kamernom teatru 55”. Nakon nekoliko dana osjetila sam malaksalost, slabost, suhi kašalj, nemogućnost da do kraja udahnem, gubitak glasa, gubitak čula okusa i mirisa, a temperatura je svakodnevno počela da raste na 39 sa 8 do 39 sa 9 –počinje svoju priču o borbi s Coronom Jasminka Beri.

Jeste li se ranije pridržavali mjera zaštite ili ste se ipak malo bili opustili?

– Vrlo sam savjesna i odgovorna, sebe sam izolirala i prije donošenja mjera, ali uprkos pridržavanja svega što je propisano, pranja ruku, dezinfekcije, nošenja maske, poštivanja fizičke distance, desilo se da sam se zarazila, jer je nemoguće da glumci igraju predstave pod maskom.

 Jeste li odmah znali da je korona, jer ste imali simptome poput gubitka čula mirisa i okusa?

– Nisam znala. Mislila sam da sam dobila gripu, jer su svi simptomi ukazivali na nju. I noću i danju imala sam temperaturu blizu 40 stepeni, budila se u mokroj posteljini kao da je neko prosuo kofu vode na mene. Izgubila sam apetit, dehidrirala, jer nisam mogla tako brzo nadoknaditi izgubljenu tečnost i za šest dana smršala pet kilograma. Malaksala i dezorijentirana satima sam zvala Covid ambulantu, broj je bio ili zauzet ili se niko nije javljao. Kad sam ih napokon dobila, pola sata sam čekala da se doktorica javi koja je bila pretrpana pacijentima. Pokušala sam opet, i opet se sve ponovilo. Na kraju su rekli da se sutra javim svom porodičnom ljekaru. Bila sam već u kritičnom stanju, halucinirala sam, jedva sam govorila i nakon nekoliko sati hitna je došla po mene. Kad su konačno stigli, iscrpljeno, ali ljubazno osoblje, predvođeno dr. Ahmetovićem, učinilo je sve što je potrebno, a s propisanom terapijom vratili su me kući.

Je li Vam bilo bolje nakon što ste počeli uzimati terapiju?

– Poslije trećeg antibiotika stanje mi se poboljšalo, temperatura se spustila na 37 sa 8. Međutim, za tri dana stanje mi se ponovo pogoršalo, i ponovo je uslijedilo višesatno bjesomučno zvanje… Kad je došla hitna, jedva sam govorila, utvrđeno je da su mi zapaljena oba plućna krila i dali su mi uputnicu za izolatorij Kliničkog centra Sarajevo „Podhrastovi“. Lično doktorica ih je zvala, ali sve bezuspješno, te su me iz Covid ambulante vratili kući.

Veliku zahvalnost dugujem gospodinu Radončiću, koji je učinio sve da što prije odem u bolnicu i dobijem zdravstvenu pomoć i ponovo po ko zna koji put je pokazao humanost i spremnost da pomogne. Neizmjerno sam mu zahvalna, jer bojim se i pomisliti kako bi se sve završilo da nisam otišla u bolnicu.

Iz ličnog iskustva s pravom mogu reći da je Opća bolnica „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ svijetli primjer u cijeloj mojoj priči. Fascinirana sam profesionalizmom i požrtvovanošću cjelokupnog osoblja, koje se trudilo da odgovori svim postavljenim zadacima. Sa istom posvećenošću i strpljenjem daju pažnju svim pacijentima. Dok sam ležala, svi raspoloživi kapaciteti bili su popunjeni i više od toga po hodnicima, te ispred liftova. U sobe su ubacivani dodatni kreveti. Ali, ono što je veoma bitno jeste da imate osjećaj da se o vama zaista brinu i da im je stalo. Svakodnevno imaju po nekoliko vizita, predvođenih prof. dr. Ismetom Gavrankapetanovićem, dr. Bilalom, prim. dr. Drljevićem, mladim požrtvovanim doktorima, da sad ne nabrajam sve.

Prema Vašem mišljenju, kakav je put pacijenta koji je obolio od Covida?

– Put pacijenta je zastrašujući, pravi horor. Činjenica je da je pojačan priliv pacijenata na koji je i sam krizni štab već mjesecima upozoravao, a osim što nas svakodnevno bombarduju statističkim podacima o broju zaraženih i umrlih, ništa u tom smislu nisu riješili. Trebalo je na vrijeme riješiti otežanu komunikaciju s pacijentom uvođenjem dodatnih telefonskih linija, motorola, ili šta već. Nečiji nemar, neznanje i nesposobnost građani, nažalost, plaćaju svojim životima. Primarni zdravstveni sektor je u nedostatku timova i sistemske organizacije, pravi užas, prava katastrofa.

Spadate li u neku rizičnu grupu?

– Ne, ne spadam.

Koju terapiju ste dobili da koristite?

– Prv put je to bio antibiotik Sumamed, uz tablete za snižavanje temperature. U bolnici su mi uključili injekcije Clexane (protiv tromboze), Dexametazon, i intravenozno antibiotik Ceftrajaxon, uz preporučeni C-vitamin, D-Vitamin od 1000 UI. Ja pijem još suplemente cink, selen i Omegu-3.

Na koji način se sada liječite, jeste li u izolaciji, da li je još neko od članova porodice zaražen?

– Na vrijeme sam se izolirala, tako da nikoga nisam zarazila.

Imate i upalu pluća?

– Oba plućna krila su mi upaljena.

Šta mislite koje posljedice će ostaviti Corona na Vaše zdravlje?

– To niko u ovom trenutku ne može znati.

Kada ste objavili status na Facebooku, dobili ste mnogo poruka podrške. Koliko Vam to znači?

– Osim svakodnevne nesebične podrške mojih najmilijih, to mi mnogo znači. To mi daje nadu da u ova teška vremena nismo izgubili ljudskost i empatiju. Daje mi snagu da iz ovog teškog perioda izađem kao pobjednik. Nažalost, mom kolegi i dugogodišnjem partneru, velikom glumcu Draganu Jovičiću to nije uspjelo. Tako sam se radovala i bila sigurna da će prije mene izaći iz bolnice. Veoma sam tužna i potresena jer je izgubio bitku za život. Želim  se zahvaliti i svim prijateljima, kolegama, poznanicima, mojoj publici, koji su mi pružali nesebičnu podršku. „Kamernom teatru 55“ i direktoru Emiru Hadžihafizbegoviću, dr. Želji, mojoj prijateljici Sabini, cimerici Almi…

Vi ste kandidat za Općinsko vijeće Stari Grad pod rednim brojem 2, u ime Saveza za bolju budućnost BiH. Zašto ste ušli u političke vode?

– U politiku sam ušla realizovana privatno i profesionalno. Kao društveno odgovorna osoba, socijalno osjetljiva, naročito prema najranjivijim skupinama, želim da svojim iskustvom, znanjem i angažmanom doprinesem stvaranju boljeg, humanijeg i sigurnijeg društva, rješavajući svakodnevne probleme obespravljenih građana. Ono što želim da poručim građanima jeste da izađu na izbore. Ne prepuštajte drugom vaš glas i vašu sudbinu. Ono čega morate biti svjesni jeste da ste vi ti koji odlučuju. Morate znati da imate najjače i najmoćnije oružje u svojim rukama, a to je vaš glas. Birajte one za koje mislite da su sposobni, pošteni i hrabri, neokaljani, da žive od svog posla, a ne one koji samo žele da se uhljebe, koji su ogrezli u korupciji, kriminalu i aferama i koje nije briga za vas.

(DEPO PORTAL/md)