Ne znamo već 150 godina ko smo. Lutamo, gubimo sopstveni identitet zbog neznanja, nedovoljne educiranosti mlađih naraštaja o našem porijeklu, historiji. Znamo li ko su bili bogumili? Jesmo li svjesni šta stečak predstavlja? Hoćemo li idalje dozvoliti da uništavaju umjetnička djela koja obilježavaju naš identitet i historiju? Hoće li se opet desiti da institucija kao što je Zemaljski muzej bude zatvorena, a kulturni radnici budu mizerno ili čak nikako plaćeni? Zašto se toliko degradira kultura i umjetnost? O svim ovim pitanjima u današnjem članku ćemo pričati sa umjetnicom Jasminom Babić koja već godinama nastoji promijeniti svijest ljudi o značaju kulture i umjetnosti za društvo općenito.
Prije svega veliki pozdrav Jasmina. Hvala u ime svih nas što si odlučila ostati i boriti se u državi koja umjetnika stavlja na posljednje mjesto. Trnovit je put pred tobom. 2014. godine si završila Akademiju likovnih umjetnosti, tačnije kiparstvo. U sklopu toga počela si se baviti i multimedijom. Što možda zvuči malo i kontradiktorno. Zašto kiparstvo, zašto multimedija? Koja je veća ljubav, može li se staviti znak jednakosti?
Hvala Vama što ste mi pružili priliku da iskažem svoje mišljenje na cijenjenom portalu kao što je DEPO portal. Zaista mi je čast. Da, nažalost, trnovit je put većini mladih ljudi u BiH. Ali umjetnicima je, biću skromna, za nijansu teže. Najviše me boli kada ljudi pod pojmom umjetnošću smatraju samo slikanje. Nerijetko se nađem u situaciji kada kažem da sam umjetnik, reakcija bude „Aaa, ti slikaš“. Umjetnost je šarolika, nije samo slikarstvo , toliko toga čini umjetnost. Od slikarstva pa sve do filmske umjetnosti, muzike, kiparstva, da ne nabrajam dalje. Kiparstvo, fotografija, multimedija. Umjetnost jedna drugu veže i svaka je ovisna jedna o drugoj, pri tome je jako bitno da zaljubljenici umjetnosti općenito poznaju svaku umjetnost zasebno, da bi stekli utisak jednog umjetničkog izražaja. Kiparstvo kao trodimenzionalna statična forma je jako bitna u tome kako i koliko biti svjestan svega što obitava u prostoru u kojem smo mi.
Kroz fotografiju naglašavam teksturu svjetlom svega toga čega sam svjesna kroz kiparstvo i 3D formu. Multimedija ispunjava moje biće jer mi nije dovoljno gledati i doživljavati samo statično dešavanja u prostoru. Tako da multimedija hrani svu moju umjetničku „glad“. Kroz multimediju moguća je igra svijetlom, teksturama, stavlja se naglasak na život, pokret, formu, simboliku. A bez poznavanje jednog, drugog i trećeg izražaj ne bi bio potpun.
Šta znači biti umjetnik u BiH? Možeš li u nekoliko rečenica objasniti prosječnom građaninu značaj umjetnosti, kakve koristi mi kao društvo imamo od umjetnosti? Misliš li da su samo nadležni odgovorni za nemarnost prema kulturno-historijskoj baštini, ili smo svi odgovorni ponaosob?
Biti umjetnik u BiH, ja bih stavila jednakost sa biti beskućnik. Boli me iz dana u dan sve više sama pomisao koliko smo degradirani. Boli me što zaposlenici jako bitnih institucija čekaju po nekoliko mjeseci na platu, koje su ionako jako mizerne. Šta nam to govori? Koliko je kultura podcijenjena. Želim da napokon vlasti, ali i svi građani BiH shvate značaj kulture i umjetnosti za samo funkcionisanje države. Ja bih bez lažne skromnosti stavila kulturu i umjetnost u rangu sa ekonomijom.
Jesmo li svjesni da kada bi se više ulagalo u kulturu i umjetnost, to bi znatno uticalo na turizam, što dalje vodi ka dobiti, odnosno boljoj ekonomskoj situaciji države. Zar nije svima cilj?
Smatram da smo svi ponaosob odgovorni za nemarnost prema kulturno-historijskoj baštini. Nedavno uništavnje nekropole staćaka je čist primjer naše pasivnosti. Uništavaju naš identitet, koliko nas se pobunilo protiv toga? Moramo se svi prije svega osvijestiti, očuvanje kulturno – historijske baštine tiče se svih nas. Hoće li doći vrijeme da generacije poslije nas neće znati za Kraljevinu Bosnu, bogumile, neće znati ko su im preci? Zar to nije zastrašujuće?
Mogu li obrazovne institucije više uraditi po pitanju promjene svijesti o značaju kulture i umjetnosti? Imaš li neki prijedlog za plan i program?
Mogu naravno. Pored roditeljske uloge, obrazovne institucije su ključni akteri u toku formiranja ličnosti. Svima nama je u cilju imati obrazovane, kulturno osviještene individue koje mogu doprinijeti društvu. Veome je bitno šta djeca i tinejdžeri prate, ko su im uzori. Kroz obrazovni sistem važno je isticati značaj umjetnosti. Koliko je važno da li će osoba danas otići u Zemaljski muzej ili Narodno pozorište ili gledati neki reality show. Sve to utiče na naše društvo, produktivnost.
Smatram da obrazovni radnici moraju više skrećati pažnju učenicima na značaj onoga šta čitaju, slušaju, koliko samo jedan odlazak na neku predstavu, odlazak u muzej može značiti ne samo njima, nego i cijelom društvu. Čak bih uvela obavezan odlazak svaki mjesec u neku kulturnu instituciju, više bi kroz rad sa djecom insistirala na kreativnosti, djeca ne trebaju živjeti u okovima i gledati samo u jedan pravac. Kroz rad sa njima treba formirati individue koje su otvorenog uma, koje će otvoreno iskazivati svoje mišljenje i viđenje svijeta, a u tome im umjetnost može mnogo pomoći.
Kandidovala si se za vijećnika na Lokalnim izborima 2020 – Opština Ilidža. Otkud umjetnik u politici? Zašto si se odlučila na taj korak? Zašto baš Platforma za progres? Koji je vaš plan i program što se tiče umjetnosti? Misliš li da su promjene moguće.
Još od Opštih izbora pratim rad gospodina Mirsada Hadžikadića. Posebno me privuklo to što je otvorenog uma i smatra da je jedna od glavnih karika funkcionisanja društva upravo kultura i umjetnost. To me je, moram biti iskrena, kupilo i odlučila sam biti dio pokreta Platforme za progres. Napokon da neko podržava i cijeni nas umjetnike.
O kandidaturi sam dugo razmišljala, ali me upravo poražavajući položaj umjetnika motivisalo da uplovim i u ove vode. Jedino na ovaj način možemo uticati na položaj kulture i umjetnosti.
Kao što ste i vi sami na početku spomenuli već 150 godina ne znamo ko smo. Svojim neznanjem zakopali smo svoje pretke duboko u zaborav. Godinama popravljam crijepove na krovu u kući u kojoj živimo, ne obazirući se na temelje koji se ruše, tonemo sve dublje. Samopouzdanje ne može niko imati ako nije siguran u sopstveno biće, identitet. A graditi možemo samo kada smo sigurni u sebe. Dosta je više da popravljamo površinu na kojoj se nalazimo, ovaj put želim da krenemo dublje zajedno i iskopamo sami sebe iz dubine zaborava i stvorimo snažnije temelje. Do nas je!
Plan i program Platforme za progres što se tiče umjetnosti upravo ide u smjeru očuvanja našeg identiteta, kulturno - historijske baštine. Svojim djelovanjem želimo potaknuti ljude da cijene sebe, svoje porijeklo, identitet. Želimo svi sa ponosom da kažemo da smo Bosanci i Hercegovci i da je naš svaki stečak, svako djelo koje svjedoči o postojanju naših predaka VAŽNO i da je to naša svetinja. Radićemo na tome da animiramo ljude da više posjećuju biblioteke, kulturne ustanove, ako jedna osoba danas posjeti Narodno pozorište ili muzej zahvaljujući našem djelovanju, mi smo uspjeli. Ali prije svega želimo osvijestiti sve građane BiH da smo mi odgovorni za stanje u BiH, kako će dalje biti u budućnosti DO NAS JE!
(DEPO Portal/S.Bašić)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook
Komentari - Ukupno 1
NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!