Gazmend Januzi je sarajevski Rom koji je odlučio da se bori za prava ove etničke skupine kroz politički angažman u SDP-u BiH. Otac mu je radio u Želeljeznicama BiH, oženjen je i otac troje djece. Kaže da je bio njihov ponos i uzor. Već sedam godina radi u Centru za socijalni rad Kantona Sarajevo, na poziciji višeg referenta za saradnju sa nacionalnim manjinama. Najčešće je na terenu sa ljudima, gdje djeluje u mobilnom timu na poslovima prevencije prosjačenja, tretmana i zaštite djece koja su u riziku da postanu žrtve trgovine ljudima, zatim na identifikaciji i evidenciji djece bez pratnje koja su u migracionim tokovima i drugim sličnim poslovima. Kandidat je na predstojećim izborima za Općinsko vijeće Ilidža.

Gospodine Januzi, mladom čovjeku koji pripada etničkoj manjini Roma sigurno nije bilo lako kvalitetno se obrazovati i naći posao u skladu sa tim?

Iako je bilo teško obrazovati se, ne samo zato što sam nacionalna manjina već zbog toga što nikome, pa ni djeci iz konstitutivnih naroda u ovom poslijeratnom teškom vremenu, nije lako izdržati finansijske probleme - uz veliko odricanje roditelja danas imam završene tri srednje škole, i to: tesar parketar, vozač motornih vozila sa položenim državnim ispitom za B,C i E kategoriju i diplomu arhitektonskog tehničara. Trenutno sam vanredni student druge godine na Fakultetu političkih nauka, Odsjek za socijalni rad. Moram priznati da sam oduvijek bio prihvaćen od strane društva, jer sam pokušavao biti korektan u postizanju svojih ciljeva, a prije svega htio sam se obrazovati i biti ravnopravan član društva.

U kakvoj situaciji žive sarajevski Romi danas, a posebno u kakvoj oni na Ilidži? Koji su Vaši najveći problemi kao etničke manjine?

Mnogi ljudi se danas nalaze na marginama društva, a posebno oni koji pripadaju romskoj nacionalnoj manjini. Iako je situacija bolja nego što je bila prije dvadesetak godina - prije svega zbog velikog napora koji centri za socijalni rad čine u saradnji sa različitim međunarodnim organizacijama, ona još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou. Romi su najbrojnija nacionalna manjina prema kojoj još uvijek u našem društvu postoji veliki broj predrasuda koje im skoro kao kompleksi ometaju potrebnu asimilaciju u društvo. Mi Romi, s druge strane, moramo insistirati na sopstvenom obrazovanju, jer ćemo samo kao obrazovani pojedinci uspjeti da steknemo poštovanje u društvu. Pojedini Romi i danas su ili potpuno neobrazovani ili tek polupismeni, prije svega zbog socio-ekonomske situacije u kojoj žive, i to njihov položaj pogoršava. Takav je slučaj upravo sa dijelom romske populacije na Ilidži, koju redovno posjećujem i pomažem. Ti ljudi žive u kartonskim barakama, bez osnovnih uslova za život – bez struje, vode, kanalizacije, bez znanja i svjesnosti koje donose asocijalna ponašanja poput prosjačenja, alkoholizma ili narkomanije. Oni zaslužuju našu pomoć.

Da li Vaš politički angažman kroz SDP ima veze sa Vašom misijom pomaganja svojim sunarodnjacima?

Sve što radim u profesionalnom i privatnom životu ima veze sa pomaganjem mojim sunarodnjacima, pa tako i moj politički angažman u Socijaldemokratskoj partiji BiH. Ljudi iz ilidžanskog SDP-a su me pozvali da im se pridružim u njihovoj borbi za jednakopravnost svih ljudi bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost i ja sam taj poziv vrlo rado prihvatio. Od tada pa do danas postali smo i dobri drugovi a upoznao sam i ljude iz drugih opštinskih organizacija, ljude sa viših nivoa partijskog organizovanja i samog predsjednika Partije. Sutra kao vijećnik i prekosutra kao aktivan član SDP-a BiH planiram animirati sve svoje drugove i drugarice da se posvete pomaganju obespravljenih i slojeva društva koji se nalaze na marginama iz bilo kojeg razloga.

Koji su to problemi u Vašoj lokalnoj zajednici koje prepoznajete kao prioritetne i kako vidite svoj budući rad u OV Ilidža?

Već sam spomenuo probleme sa kojima se susreću pripadnici nacionalnih manjina, ali kao čovjek koji je svakodnevno na terenu sa ljudima, kao neko ko živi sa svojim komšijama na Stupskom brdu i koji se školovao sa ljudima iz različitih slojeva, mogu reći nešto što vam sigurno nije novost – mnogo je problema koji su nam zajednički i koje zajednički moramo rješavati. Lično, najviše sam zainteresovan za rješavanje problema iz oblasti obrazovanja i socijalne zaštite, ali oni svakako nisu u potpunosti odvojeni od onih infrastrukturnih i svih drugih koje možemo prepoznati svakodnevno u svojoj okolini. 

Zasto ste izabrali baš SDP BiH Ilidža?

Ukoliko moram u tri riječi, onda – SLOBODA, JEDNAKOST, SOLIDARNOST. Ipak, uz jednakost bih dodao i JEDNAKOPRAVNOST, jer nemamo svi jednake šanse koje dobijamo rođenjem u određenom kontekstu, ali svi moramo imati jednaka prava. Ne volim društvo u kojemu postoje privilegovani, ne razumijem one koji nisu solidarni i koji ne osjećaju potrebu da pomognu slabijima bez obzira da li se radi o osobama sa invaliditetom ili siromašnim pripadnicima manjina, i izabrao sam da se za društvo jednakih borim kroz Socijaldemokratsku partiju, koja me je, na kraju krajeva, i pozvala sebi, time pokazavši da je oslobođena od predrasuda koje su tako učestale u našem društvu. Prvi korak sam napravio i kandidovao se ispred OO SDP BiH Ilidža na predstojećim izborima za OV Ilidža, a u daljnem angažmanu pokušaću što veći broj svojih sunarodnjaka približiti ideji kojoj pripadam.

Zahvaljujem se na pruženoj prilici i pozivam sve građane i građanke da iskoriste svoje pravo i biraju na narednim opštinskim izborima.

(DEPO Portal/ak)