Životna sudbina Severina i Svjetlane Blagojević iz Banjaluke, koji su prije četiri godine po ekspresnoj proceduri usvojeni u BiH i odvedeni u Kanadu, dospjela je u medije ove sjevernoameričke države, jer bratu i sestri sada prijeti deportacija, piše Srpskainfo.com.

Naime, kanadske službe su u međuvremenu potvrdile sve ono o čemu je “EuroBlic” detaljno pisao još 2017. godine, a to je da usvojenje brata i sestre nije urađeno u skladu sa zakonima ove države, te da je bilo ozbiljnih propusta u postupku usvojenja.

Prema pisanju kanadskih medija, Severinu i Svjetlani nadležna služba je oduzela državljanstvo, jer je utvrđeno da usvajanje nije prošlo predviđenu proceduru kakva se zahtijeva u Kanadi.

Brat i sestra dovedeni su tako u bezizlaznu situaciju, jer se više ne mogu zaposliti niti školovati u Kanadi.

– Usvajanje nije prošlo sve potrebne i pravilne korake, a nije urađena ni detaljna studija u Kanadi o ovom usvojenju – zaključak je stručnjaka iz Kanade.

Ono na šta smo upozoravali prije više od tri godine, sada je došlo i do kanadskih službi, koje su potvrdile ozbiljne propuste u usvojenju brata i sestre, koje bi ih mogle koštati deportacije. Nadamo se da do toga neće doći.

Sa Severinom i Svjetlanom Blagojević razgovarali su novinari Global njuza.

– Život mi definitivno prolazi. Ne mogu se pripremiti za budućnost, ako želim raditi bilo šta poput povratka u školu, na univerzitet – rekla je Svjetlana, dodavši da ne osjeća veliku podršku vlade.

Podsjećanja radi, svemu je kumovao nezakoniti rad bivšeg menadžmenta Centra za socijalni rad u Banjaluci.

„EuroBlic“ je u kritično vrijeme nekoliko mjeseci pratio šta se sve dešavalo s bratom i sestrom koji su, nedugo nakon usvojenja u Kanadi, završili u instituciji za problematične maloljetnike, gdje ih je smjestio usvojitelj, odnosno bliski rođak.

U nastavku teksta pobrojaćemo samo ono najbitnije što smo otkrili u nezakonitom postupku zbog kojeg apsolutno niko u Republici Srpskoj nije krivično odgovarao, iako je bilo i više nego jasno da je u slučaju brata i sestre grubo prekršeno više zakona.

Sve je počelo u februaru 2017. godine, kada je Aleksandra Jokić, najbliži rod Svjetlane i Severina, otkrila da joj Centar za socijalni rad u Banjaluci ne odgovara na pitanja gdje su njeni najmiliji s kojima mjesecima nije mogla stupiti u kontakt, a po zakonu je imala pravo na to.

Tragom ove priče utvrdili smo da je usvojenje brata i sestre u startu prekršilo najosetljivije zakonske procedure zbog čega su u ozbiljnu opasnost dovedeni životi dvoje djece, što se na kraju ispostavilo tačnim.

Krenimo redom. Usvojitelji brata i sestre bili su rođaci koji su decenijama živjeli i radili u Kanadi. Usvojitelji su nakon „dila“ s tadašnjim menadžmentom Centra za socijalni rad i tadašnjom direktorkom Verom Sladojević, koja je u međuvremenu smijenjena s te funkcije, tokom 2015. godine prijavili fiktivnu adresu u Laktašima kako bi postupak, osim rekordno brze procedure, izbjegao kontrolne mehanizme od strane Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS.

Iz resornog ministarstva smo imali potvrdu da usvojenje nije ni zavedeno kao međunarodno, pa je prošlo „ispod radara“ nadležnih službi. Imali smo i potvrdu da je bilo kršenja zakona, ali niko nije odgovarao zbog toga.

Dakle, zahvaljujući fiktivnom prijavljivanju, institucije Srpske nisu ni morale raditi dodatnu obradu usvojitelja, pa su vrata brzog usvojenja bila širom otvorena.

– Zna se kako prema važećim zakonima teče postupak usvojenja. On traje godinama, a ne mjesecima, upravo iz razloga da se otklone i najmanje moguće sumnje, jer se odlučuje o nečijim sudbinama. Od obavljanja razgovora s usvojiteljima i s djecom od strane stručnih timova, u koje su uključeni socijalni radnici, psiholozi i drugi, pa do onog najbitnijeg segmenta u postupku usvajanja, a to je period adaptacije koji prema zakonu traje minimum tri mjeseca. U periodu adaptacije djeca i usvojitelji borave zajedno kako bi se na vrijeme otkrile sve moguće neželjene posljedice do kojih može doći između usvojitelja i djece. U konkretnom slučaju ne samo da nije bilo perioda adaptacije, već su usvojitelji došli iz Kanade, prijavili fiktivno adresu, a nakon usvajanja željeli su vratiti djecu ponovo u Dom „Rada Vranješević“, jer su se morali vratiti za Kanadu. Na kraju su ipak, odlučili da ih prijave na teritoriji opštine Laktaši – objasnio je izvor Srpskainfo.

Dodaje kako je procedura usvajanja brata i sestre trebala biti duža od uobičajenih, jer se u konkretnom slučaju radilo o potpunoj promjeni načina života, s obzirom da su djeca iz sredine kakva je BiH otišla na drugi kontinent. Da su procedure u slučaju usvojenja Severina i Svjetlane bile ubrzane još ranije smo otkrili materijalnim dokazima, odnosno službenim zabilješkama socijalnih radnika i drugih stručnjaka, koji su redom navodili da su sa usvojiteljima i djecom obavili tek jedan do dva razgovora. Dakle, u slučaju usvojenja brata i sestre ne samo da nije bilo perioda adaptacije, već su i razgovori stručnjaka s djecom i usvojiteljima bili sve samo ne detaljni.

Nikada usvojitelji nisu dostavili podatke od kanadskih službi, jer da jesu usvojenje im nikada ne bi bilo dozvoljeno, zbog problema koje su imali s rođenom djecom.

Nikada nismo dobili odgovore od tadašnjeg mednažmenta Javne ustanove Centra za socijalni rad Banjaluka na naša pitanja, što je pravdano „tajnošću postupka“, ali danas je jasno zbog čega su se tako ponašali.

Sa Jokićevom nažalost, nismo uspjeli stupiti u kontakt kako bi dobili komentar na nove detalje oko njenih bliskih rođaka.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)