Na 53 stranice, od čega su 52 obrazloženje, napisana je presuda Smiljani Srnec (45), nezaposlenoj prodavačici, za ubistvo sestre Jasmine u ljeto 2000. u obiteljskoj kući u Palovcu. Sudac Tomislav Brđanović, nakon što je 30. juna u uvjetima epidemije koronavirusa objavio presudu u sudnici i pročitao usmeno obrazloženje, ljeto je posvetio pisanju obrazloženja presude i zašto smatra dokazanim da je Smiljana Srnec kriva za ubistvo sestre Jasmine i zbog čega ju je osudio na maksimalnu zatvorsku kaznu od 15 godina zatvora, piše Jutarnji.hr.

U jednom od najintrigantnijih zločina u novijoj hrvatskoj povijesti i dalje ostaje enigma kada je tačno počinjen. Smješta ga se u ljeto 2000. kad je bivša studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti posljednji put viđena živa, o čemu su govorili brojni svjedoci, susjedi, rodbina i mještani Palovca. Problem je u proteku vremena, po čemu je ubistvo u Palovcu i dospjelo na naslovnice svjetskih medija jer je od počinjenja do pronalaska ubijene proteklo nepunih 19 godina. Tijelo Jasmine Dominić nađeno je 16. februara prošle godine kad je otvorena škrinja i otkriven zločin.

“Upravo su svjedoci, kći optuženice i njezin izvanbračni suprug (oni se u objavljenoj presudi na stranici varaždinskog suda, kao i svi ostali svjedoci i vještaci navode samo s inicijalima, op.a.) odlučili maknuti staru škrinju, da je Katarina Dominić Srnec govorila da imaju visok račun za struju, da to samo troši struju i da će oni to riješiti, a što je govorila u svom iskazu Nada Sabol, ujna Smiljane Srnec”, navodi se u presudi. Nakon što je “secirao” obranu Smiljane Srnec, koja je po ocjeni sudskog vijeća neistinita, neživotna, sudac Brđanović u obrazloženju presude analizirao je i sve provedene dokaze, iskaze svjedoka, nalaze vještaka, osvrnuo se na prigovore branitelja optuženice.

“Jasno stoji utvrđenje da je škrinja na početku očevida bila zatvorena, da je tijekom očevida otvorena, da ju je otvorio netko od policijskih službenika, tako da je nakon pravomoćnosti tog rješenja sasvim izlišno ponavljati o tome da li je prije početka očevida škrinja bila zatvorena.” Osvrnuo se sudac i na spekulacije da je škrinja bila premještana tijekom poplava i ustvrdio kako je točno da je tih poplava bilo, ali nikad vatrogasci nisu intervenirali u kući obitelji Srnec, i to je potkrijepljeno preslikama knjige zapovjednika palovečkog DVD-a. Iako se kao uzrok smrti navode ozljede nanesene tupo-tvrdim predmetom, intrigantno je da na sjekiri, čekićima i poluzi koji su izuzeti nekoliko dana nakon otkrića tijela iz šupe kraj kuće u Palovcu nisu nađeni DNK tragovi žrtve i nijedan od tih predmeta nije bio sredstvo izvršenja zločina, kako se spekuliralo.

“Činjenica da je poklopac škrinje zalijepljen tako da nitko ne može tako lako otvoriti škrinju i vidjeti sadržaj ukazuje kao indicija na zaključak da su svi predmeti i tijelo u škrinju stavljeni istovremeno. Navedeno upućuje da je tijelo stavljeno u škrinju, a potom po njemu smrznuta hrana, a nakon toga je počinitelj zalijepio poklopac, nakon čega se ova škrinja prestala koristiti u domaćinstvu, iako je ostala uključena sve te godine od ljeta 2000. do 15. febraura 2019. gotovo punih 19 godina. Navedeno jasno ukazuje na cilj koji je optuženica kao počinitelj htjela ostvariti, da nitko ne može jednostavno i slučajno iz znatiželje ili potrebe otvoriti škrinju i da je na taj način dodatno nastojala prikriti svoje nedjelo”, piše u obrazloženju presude zašto je i kako prikrila ubistvo sestre.

Sudac Brđanović analizirao je i dio iskaza kćeri optuženice koja je svog djeda Martina Dominića opisala kao nasilnog prema Jasmini i to joj se urezalo u pamćenje kao djetetu sa tri ili četiri godine. “Radi se o iskazu svjedokinje koja je osobno zainteresirana za ishod postupka te koja iskazuje selektivno, odgovarajući na pitanja koja terete optuženicu nesjećanjem ili izbjegavajući odgovor, a sjećajući se događaja iz dobi kad je imala tri ili četiri godine, a od kojih je proteklo 20 i više godina u vrijeme iskazivanja”, obrazlaže sudac. Ni iskaz kćeri Smiljane Srnec, među ostalim, nije pridonio njenoj obrani nego, naprotiv, sudsko vijeće smatralo je da je on neuvjerljiv.

Kći, inače, nije morala svjedočiti, tu su blagodat iskoristili Smiljanin suprug Ivica i majka Katarina. “Konačno, obrana optuženice u kojoj poriče da bi ubila sestru, ne daje odgovor na ključno pitanje, kako se tijelo žrtve našlo u škrinji u kući u kojoj je živjela sve ove godine ako upravo ona nije počinitelj ubistva”, piše u presudi. Smiljana Srnec morat će platiti, ako presuda postane pravomoćna, paušalni iznos od 2000 kuna sudskih troškova, te 20.000 kuna za vještačenja.

Smiljana Srnec presudu je primila u varaždinskom zatvoru, a njezin branitelj, čakovečki odvjetnik Krešimir Golubić do srijede još nije podnio žalbu na prvostupanjsku presudu. Naime, rok za žalbu je 15 dana po primitku presude, a kako su bili godišnji odmori, tek kad sud zaprimi dostavnicu da je primio presudu, počinju teći rokovi za žalbu, no ona bi uskoro trebala biti podnesena.

Nakon što varaždinski Županijski sud zaprimi žalbu, proslijedit će kompletan spis Vrhovnom sudu koji će nakon što ga zaprimi odlučivati o žalbi. S obzirom na maksimalnu zatvorsku kaznu, tužiteljstvo se nema razloga žaliti, međutim može iskoristiti to svoje pravo.

Smiljana Srnec može i prije pravomoćnosti presude tražiti da je se uputi na izdržavanje zatvorske kazne, a u tom bi slučaju to bila kaznionica u Požegi, gdje kaznu izdržavaju osuđenice. No, malo je vjerojatno da će to učiniti jer ionako smanjeni i ograničeni posjeti članova obitelji zbog epidemije koronavirusa bili bi još teži s obzirom na to da joj obitelj živi 20-ak km od Varaždina.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)