Srpski umjetnik Vladimir Miladinović gotovo je četiri godine svakog jutra imao istu rutinu - uz šoljicu kafe pregledavao je dnevnik Ratka Mladića, jednog od najozloglašenijih balkanskih ratnih zločinaca.

Riječ po riječ ručno je kopirao 400 stranica dnevnika na bijele papire koji sada vise na zidovima izložbe u Beogradu i postavljaju pitanje kako se suočiti s jednim od najmračnijih poglavlja regije.

Tridesetdevetogodišnjem umjetniku cilj je dijelom bio „performativni pokušaj nošenja s tim vrlo surovim materijalom s kojim se danas i moramo nositi, 25 godina nakon rata“, rekao je za agenciju France Presse u svojoj skromnoj galeriji na obali Dunava.

Predmet njegovog rada je 77-godišnji bivši zapovjednik bosanskih Srba čije su snage počinile genocid u Srebrenici i druge ratne zločine tijekom raspada Jugoslavije. Mladić je 2017. na Haaškom sudu osuđen na doživotni zatvor, a žalbeni mu proces počinje 25. augusta.

I dok se pravni proces nastavlja, rane koje je ostavio na području Jugoslavije i dalje su otvorene, a njegova osobna ostavština političko je bojno polje.

Dio Srba i dalje ga smatra junakom i nema povjerenja prema međunarodnim sudovima za koje tvrde da su im neskloni.

Nakon presude Mladiću 2017. godine, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić pozvao je zemlju da „počne gledati prema budućnosti“.

Miladinović je krenuo u drugom smjeru, tražeći umjetničku inspiraciju u detaljima problematične povijesti svoje države.

I njegovi prošli radovi bavili su se ratnim temama. Koristio je novine iz doba rata i dokumente koji se bave „problematičnim dijelovima povijesti o kojima se i dalje pregovara u sadašnjosti“.

Poredani na bijelom zidu galerije, zapisi dnevnika lako su čitljivi – napisani su tintom, jednostavnim i štedljivim rečenicama. No zbog njihove brojnosti teško ih je upiti, a same stranice otkrivaju malo o njenom autoru.

Napisani vojnim rječnikom, zapisi ne izgledaju kao škrabotine koje bi se očekivale od čovjeka kojeg je povjerenik Ujedinjenih naroda za ljudska prava prozvao „oličenjem zla“.

To su zapravo natuknice s političkih i vojnih susreta i zapisane primjedbe svih govornika na tim sastancima.

„Na kraju možemo reći da je to čak i banalno, banalan jezik koji ne govori ništa, no u isto vrijeme puno toga kaže“, naglašava umjetnik.

Dio zapisa se u potpunosti bavi logistikom, kao onaj o ograničenim zalihama brašna i ulja za lokalnu pekarnicu.

„Imamo državu na pladnju, samo je trebamo uzeti“, stoji u jednom zapisu razgovora s Momčilom Krajišnikom, političkim čelnikom bosanskih Srba koji je također osuđen na sudu u Den Haagu.

U dnevniku se teško pronalazi stav samog Mladića, iako u jednom zapisu pod riječima „moj doprinos“ piše kako bosanskim Srbima trebaju „jedinstvo“, „ljudstvo i zapovjednici“, „sredstva za vođenje rata“ i „saveznici“.

Izložba nazvana „Dnevnik“ samo je posljednje utjelovljenje Mladićevih zapisa.

Oni datiraju iz 1992., kad je počeo rat u Bosni i Hercegovini, i čine jedan od 18 dnevnika koje su haaški istražitelji prije deset godina pronašli iza lažnog zida u beogradskom stanu Mladićeve supruge.

Mladić je tada još uvijek bio u bijegu.

Dnevnik je pisan ćirilicom, a u digitalan oblik transkribirao ga je tim grafologa. Tekst je potom preveden na engleski i francuski jezik zbog međunarodnih članova suda.

Miladinović je za svoj rad koristio engleski tekst, a izložba je izazvala više pozornosti u inostranstvu nego kod kuće, što ga nije iznenadilo.

„Rad pokušava napraviti nešto što je suprotno od onog što srpsko društvo želi – zaboraviti, zanijekati i obrisati ta važna pitanja iz prošlosti“, zaključuje Miladinović.

(slobodnadalmacija.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)