Direktorica KCUS-a dr. Sebija Izetbegović bila je gošća Vijesti u 7 na televiziji Hayat. Govorila je o epidemiološkoj situaciji, kantonalnom izolatoriju, stanju na KCUS-u, putu pacijenta, radu u vrijeme pandemije...

Profesorice Izetbegović, priča o uspostavljanju kantonalnog izolatorija traje sedmicama, a intenzivirana je posljednjih dana. U čemu je problem, zašto najbogatiji kanton, s najvećom koncentracijom stručnjaka u zemlji ne može uspostaviti dodatni izolatorij (osim onog na Podhrastovima) za svoje građana kojima on može zatrebati?

Tu ima više problema. Izolatoriji je trebao davno biti konstituisan i ja sam 6. februara već u prisustvu tadašnje ministrice Sofić i tadašnjeg direktora OBS doktora Kravića obišla bivšu garnizonu ambulantu i mi smo već tada pokušali da pomognemo iz KCUS-a osnivanjem izolatorija u toj zgradi koja bi pripadala ZZO Kantona Sarajevo. Do današnjeg dana ništa se nije desilo, nema tog izolatorija, nema izolatorija u OBS i niko neće da preuzme mogući izolatoriji u Studentskom domu Bjelave.

Imali smo prozivke, pa najave iz Opće bolnice da su spremni liječiti oboljele od COVID-a, odnosno, kako su naveli, pomoći Vama. U posljednjim saopćenjima kažu kako to ipak ne mogu raditi, odnosno da bi bilo nezakonito da samostalno preuzmu rukovođenje izolatorijem na Bjelavama, nakon toga postavili su i određene uslove za svoj angažman. Kako komentarišete postupanje rukovodstva Opće bolnice i ko će rukovoditi izolatorijem?

Jako je važno ko će rukovoditi izolatorijem i OBS je jedina kantonalna bolnica u državi koja nema izolatoriji i to je istina. Oni cijelo vrijeme govore da žele da rade, međutim vidite da stalno izmišljaju neke probleme. U stvari, ne žele da rade, ne žele da ponesu odgovornost. Time što su uzeli million KM od ZZO Kantona Sarajevo, time što su kupili CT za borbu protiv koronavirusa, 70 hiljada od dva načelnika općina za borbu protiv koronavirusa, oni su pokazali da bi trebalo da se bave borbom protiv koronavirusa ali oni nemaju niti jednog pacijenta i nemaju izolatoriji. To je jedina istina koju mi znamo. Što se tiče pomoći, sekundarni nivo zdravstvene zaštite ne može pomagati tercijarnom nivou na kojem se ja nalazim. Naročito to ne može biti na ličnom nivou. Oni meni ne mogu pomoći ništa. Oni treba da pomognu građanima na način na koji mi pomažemo. Mi smo formirali prvi izolatoriji i jedini izolatorij. U ovom trenutku dobila sam izvještaj da gore imamo 73 pacijenta sa ozbiljnom kliničkom slikom, od toga sedam vrlo teških koji se nalaze na intenzivnoj njezi, imamo najave nekoliko novih prijema, ali se rade i neki otpusti, tako da taj broj može ostati i toliki plus minus četiri-pet pacijenata.

Ukoliko nastavi tendencija rasta novozaraženih, hoće li moći sve da podnese taj izolatoriji?

Mi možemo podnijeti teret u stručnom i u smislu kapaciteta taj izolatoriji je 85 komfornih kreveta. Međutim, možemo mi smjestiti još 15 kreveta da bude malo napučeno, ali da još uvijek pacijenti dobivaju izvanrednu uslugu kakvu dobivaju sada.

Iz Opće bolnice su navodili i da su zbrinjavali pacijente pozitivne na koronavirus koji nisu bili zbrinuti na UKCS-u. Je li to tačno?

Ja ne znam ko nije bio zbrinut na KCUS-u. Mi smo radili kateterizacije srca pacijentima koji su Covid pozitivni vrlo uspješno. Operirali smo pacijenta prije nekoliko dana koji je dva puta vraćen iz Opće bolnice koji je imao prsnuto slijepo crijevo, imao je teške bolove i na kraju nismo željeli da se pacijent muči i mi smo uradili ono što su oni trebali da urade. U ovom trenutku imamo četvero pozitivne djece na Pedijatrijskoj klinici. Ta djeca su hospitalizirani na Pedijatrijskoj klinici UKCS. Porodili smo pacijenticu koja je korona pozitivna, tako da ne znam da su oni mogli uraditi ono što mi ne radimo.

U medijima se također pisalo kako je trudnica u 35. sedmici trudnoće "izbačena" s UKCS-a jer je bila pozitivna na COVID-19? Kako to komentarišete?

Kako da komentarišem da je to glupost. Mi smo jednu trudnicu koja je došla u 35 nedjelji porodili, Covid pozitivnu. Ova pacijentica o kojoj vi govorite je ja mislim upućena iz Olova. Ona je upućena na našu kliniku sa nalazom da ima bolove i da je u porodu. Mi smo naravno primili pacijenticu, jer ona je trudnica, pregledali je. Utvrđeno je da ona nema bolove. S obzirom da je došla iz Olova, ostavili smo je u našoj sobi za izolaciju na Ginekologiji da prenoći, da se uvjerimo da li je objektivan nalaz ili nije. U 35./36. nedjelji ne možete biti sigurni u objektivnost nečijeg nalaza. Ona je kod nas prenoćila. Sutradan uz kompletnu dijagnostiku utvrdili smo da nije vrijeme da porođaj, da ona nema bolove, da nema potrebe da leži na klinici, da ona osim što je pozitivna da može biti u kućnim uslovima da nema potrebe da bude u KCUS-u. Ona je zbog toga vraćena. Ona je kasnije sasvim uredno porođena u nekoj drugoj ustanovi. Ona nije bila u tom trenutku za porod.

Zašto se zajednici konstantno predstavlja problematika zdravstvenog sistema, do te mjere da ljudi komotno počnu učestvovati, zaključivati i učestvovati u "postavljanju dijagnoza" i propisivanju "terapije" iako za to nemaju stručnu kvalifikaciju i vrlo često neutemeljeno izvode zaključke ne poštivajući struku, što dovodi do lošeg konteksta i pacijente i same ljekare u zdravstvenim institucijama. Koliko je to štetno i opasno?

To je vrlo štetno i opasno, poput onoga što ljudi sebi počinju da googlaju razne dijagnoze, terapijske postupke, itd. Naročito, u ovako opasnoj situaciji kada ni mi koji smo profesionalci sa kakvim virusom, osim što znamo da je ekstremno opasan, ne znamo s kakvim virusom imamo posla. Time je opasnije da neki laici komentiraju, daju svoje savjete, da propisuju doze koje smiju samo kliničari i specijalisti propisivati, to je iznimno opasno.

Kako je moguće da šest mjeseci od početka koronavirusa nemamo definisan put pacijenta? Jesu li to lični odnosi, politički motivi ili nešto treće?

Vidite, put pacijenta se ne određuje u pandemiji i epidemiji. Put pacijenta treba generalno da postoji u svakom uređenom zdravstvenom sistemu da se zna kako se pacijent kreće. Put pacijenta koji mi imamo u KS i uopće naš zdravstveni sistem i mislim u nekim drugim zemljama bivše Jugoslavije da je uređeno ili nije. Mi smo zemlja u nekoj tranziciji, kod nas je put pacijenta jako loš. Mi imamo primarni, sekundarni tercijarni nivo zdravstvene zaštite. Pacijent treba da se kreće kao da se penje na tri stepenice. Primarni nivo treba da bude najbrojniji zdravstvenim radnicima i stručnjacima koji će primiti prvi udar i tu treba da se riješi 80 posto svih problema naših pacijenata. Sekundarni nivo treba da bude stepenica na kojem pacijent treba da riješi problem koji nikako ne može da se riješi na primarnom nivou. Tercijarni, subspecijalistički, pacijent treba da bude upućen iz sekundarnog nivoa i on treba da bude najmanji. On je najskuplji. Veliki problem je provesti reformu te vrste jer je dugo vremena trajalo čudno stanje u kojem su ljudi vrlo malo radili ili skoro nikako radili. Mi osjećamo poboljšanje dolaskom direktora Ahmića u Domove zdravlja. Zaista osjećamo da je spreman na saradnju i sugestije. Imamo odličnu saradnju sa Hitnom pomoći. Oni perfektno funkcioniraju, ali pacijenti osjećaju problem. Onog trenutka kada osjete prve simptome, pacijenti bi promtno trebali dobiti odgovor sa druge strane telefonske žice kad nazovu i pitaju šta da radim? Mora biti dovoljan broj ljudi koji će njima dati informaciju šta dalje treba da rade. Moraju tačno da znaju gdje će otići da se testiraju, moraju znati ko su ljudi koji njima određuju testiranje. Nije KCUS taj koji određuje ko će i kada biti testiran. Mi uradimo samo one testovi koji nama budu upućeni i oni budu urađeni za 24 sata. Istina je da pacijenti ne dobiju na vrijeme informaciju. Zato što tamo neko kome mi pošaljemo rezultat testa u roku 24 sata ne nađe shodno da im javi. Put pacijenta mora biti efikasan i kratak. Svi moraju početi raditi svoj posao.

Odgovornost cijelog zdravstvenog sistema u Kantonu Sarajevo često se pripisuje Vama lično. Kako na to gledate? Osjećate li taj teret i možete li da ga nosite?

Kao što vidite da mogu. To jeste na neki način teret ali eto nemam puno vremena da se na to obazirem na to. Ja sam žrtvovala 24 dana godišnjeg odmora da bi bila na poslu i to će tako dalje biti. Ja nikada osim prije 18 godina kada sam bila bolesna nisam iskoristila kompletan godišnji odmor. Ja sam po struci bila hirurg i uvijek sam volila svoj posao tako da je moj godišnji odmor iznosio 7 maksimalno 10 dana. Meni to ništa neobično. KCUS funkcioniše perfektno. Mi smo zaista jedini preuzeli udar ove pandemije i mi od 31. jaunara radimo u vanrednom stanju. Mi smo tada prvi formirali krizni štab i on do danas funkcionira.

Šta se događa sa izolatorijem na Građevinskom fakultetu?

Taj izolatoriji rasformiran odlukom Vlade KS u trenutku kada je ukinuto stanje prirodne nesreće. Uopće nije istina da izolatoriji je koštao onoliko novca koliko se govori. Nije istina da sam ja pravila izolatoriji. Ja sam samo bila stručna podrška sa svim mojim kolegama. Cijeli posao nosio je kantonalni zavod za javno zdravstvo, Civilna zaštita FBiH. Nisam učestvovala u niti jednoj nabavci. Kreveti i posteljina došli su iz Civilne zaštite. Oni su ih netaknute odnijeli. Prostore smo mi očistili. Mislim da nikad nisu imali čistije i ljepše prostore nakon nas.

Pedijatri s UKCS-a podnijeli su prijavu protiv dr. Gavrankapetanovića Etičkom odboru Ljekarske komisije Sarajevo zbog nanošenja štete i narušavanja ugleda kolega. Postoje tvrdnje da je to početak procesa oduzimanja licence dr. Gavrankapetanoviću?

Ja nisam član Etičkog odbora, ja sam član Ljekarske komore. Kolege su se meni požalile pokazale su mi da kolega kojeg ste spomenuli stavio na Facebook da su oni djecoubice. Tu je i moja fotografija. Oni su angažovali advokata i pokrenuli su proces u Ljekarskoj komori zbog uvrede, časti, struke, povrede etičkog kodeksa ljekara. To se ne radi na takav način. Postoji način za razgovor, međusobnu konsultaciju, ispravljanje grešaka. Ali to je otvorena uvreda zaista.

Profesorice, u medijima se mnogo govorilo i o ljekarima koji više nemaju radni odnos na Kliničkom centru. Neki od tih ljekara su se žalili na mobing. Je li bilo mobinga, kako odgovarate?

Kada mene ta neka grupa ljudi optuži za mobing onda ja pitam da li je mobing očekivati od uposlenika koji redovno dobijaju plaću da dolaze redovno na posao? Kad sam ja došla na KCUS, KCUS je bio u dugovanjima 104,3 miliona KM. Nismo u KCUS-u imali ništa. Imali smo prikazanih 10 miliona zaliha. U tim zalihama nismo pronašli apsolutno ništa. Nismo imali osnovnih elementarnih lijekova za pacijente, nismo imali kateteri, niti jedne rukavice, mantil. Sve smo to morali nabaviti na lični način. Ogroman broj mojih kolega je bio na godišnjem odmoru, na bolovanju i dok su bili na bolovanju oni su radili u svojim ordinacijama i privatnim klinikama. Jedan vrlo poznati kolega me je nazvao i kad je saznao da ja znam da on radi na bolovanju cijelo vrijeme da on dođe privatno na razgovor da se mi dogovorimo. Da on nastavi svoj standardni sistem funkcioniranja, da on prima plaću u KCUS-u, da prima plaću za dežuru, ali da u dežuri nikada ne bude na poslu nego da bude u privatnoj ambulanti. On bio jedan. Njih je bilo puno takvih koji već poslije 11 sati niste mogli pronaći na KCUS-u. Ja sam odlučila jednog dana da kažem ko radi u KCUS-u radit će ovdje neće praviti vjetačke liste čekanja jer su naši pacijenti čekali ogroman broj dana na intervenciju da bi ukoliko bi otišli kod nekog kolege privatno već sutra mogli da dobiju uslugu. To je poptpuna diskriminacija ljudi koji nemaju novca, veze u društvu i ja sam se odlučila da to presječemm i na sreću naišla sam na mnoštvo ljudi na KCUS-u spremnih na to isto. Ja nemam privatnu kliniku, to je sukob interesa. Zatekla sam da se iznose aparati, lijekovi u velikim količinama. Mi smo sve evidentirali, postoje papiri. SIPA, finansijska policija je utvrdila mnogo nepravilnosti i čekamo ništa se ne dešava.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)