Iako već pet godina nije dao intervju, suradnika Gracije, svog nekadašnjeg učenika, Senada Pećanina nije mogao odbiti. Po prvi put krajnje otvoreno, Senad Hadžifejzović govori kako uspijeva održavati nezavisnu televiziju, otkuda mu snaga i motivi za iscrpljujući posao koji decenijama radi, o zlobnim tračevima da se drogira... Ali i o mogućnosti da uđe u politiku i u Predsjedništvo BiH...

Na jedno od prvih pitanja: otkud mu još uvijek snaga, volja, motiv i entuzijazam da i dalje, decenijama, radi istim tempom, a uz to još i vodi nezavisnu televiziju čiji je vlasnik, Hadžifejzović odgovara:

– Eto! Kada u emisiji kažem da imam 33 godine, sumnjičavo me gledaju! Kada radim četiri sata uživo sa pet-šest gostiju, onda pitaju otkud mi snaga… Dobro si razložio ovo pitanje: snagu imam jer imam volju, volju imam jer imam motiv, a entuzijazam imam oduvijek. U dobroj sam psihofizičkoj kondiciji i vodim računa o tome. Jutarnje vježbe, med, kafa, jedem samo jednom dnevno nekada popodne, nikada nisam gladan, ne jedem ništa teško, meso rijetko, uglavnom nešto iz mora… Ponekad, kad se sjetim, ujutro popijem neke suplemente koje mi šalje moja prijateljica, dr. Emina iz Stuttgarta. Čitam i dalje mnogo, previše, ne brojim, ali najmanje pet knjiga mjesečno. U čitanje ne ubrajam pripreme za emisiju, čitanje vijesti na internetu; to nije čitanje. Knjiga mi je i dalje najbolji drug, mada bih je se rado odrekao. Često kažem da prije nisam mogao zaspati dok nešto ne pročitam, a sada ne mogu zaspati kada nešto pročitam. To je problem: malo spavam jer mi se ne spava zato što u glavi vrtim kreacije, planove, ideje… Volim i dalje naš novinarski posao, siguran sam da ima smisla i da društvo od nas ima koristi. Sjećaš li se koliko smo se još od Omladinskog programa borili za mir, državu, zajedništvo, građansko, bosansko, za slobodu? E, meni je to ostalo, mene je to odredilo, ja imam cilj, moj posao ima smisao. Ovo što radim nije samo informisanje javnosti, ovo je autorska emisija u kojoj se ja borim za nešto od čega će svi imati koristi. Ja se uopšte ne borim za sebe, čak pretjerujem u tom davanju sebe za nešto što je u ovoj zemlji definisano kao nemoguća misija – normalna država, zemlja za sve nas. Ja se sekiram, borim, padam, ustajem, dajem sebe i ne tražim ni od koga da mi za to kaže hvala, niti da mi da pare, niti čak da me gleda! Ne urlam da sam patriota, ne kukam da mi je teško, ne pričam kroz kakav pakao prijetnji, napada i pritisaka prolaze moja porodica i zaposleni. Ja jednostavno mislim da je ovo što radim novinarstvo i da ovako to treba raditi. Ili radi kako treba ili ne radi, brate!

U jednom od odgovora vrlo oštro poručuje onima koji u ovom poslu uvijek vide i traže "skrivene namjere": 

- Paganski, balijski, mali, nerazvijeni, bijedni mozak ne može da shvati da postoje ljudi koji vole svoj posao, da im je Bog dao energiju, snagu i volju, i onda kažu da je sve to zato što se drogiram! Zamisli! Ja?!

Više detalja iz ovog zanimljivog i energičnog intervjua možete čitati ovdje, a kompletan razgovor u novom izdanju Gracije, br. 395, od 7.8.2020. godine.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)