Mislio sam da će ovo biti posljednji tužni tekst koji ću pisati o vječnom dječaku najljepših nota uz koje su rasle generacije. Da će Rajku Dujmiću konačno krenuti, da mu lađe neće tonuti. Ovako sam, duboko emotivno pogođen, redao riječi prvih dana 2020. godine što će nam zauvijek odnijeti čovjeka, čarobnjaka akorda i muzike koja će nas, na radost narednih pokoljenja, nadživjeti, baš kao što će i Rajko nadživjeti svoj tragični odlazak...

U gustoj magli i opasnom smogu stupidnih predsjedničkih TV duela u Lijepoj našoj neprimjetno je prošlo kako jedan teški ovisnik o razne opijate, možda, postaje još teži NEOVISNIK.

U razdraganoj novogodišnjoj atmosferi Jelačića placa prolazio je neviđene muke. One Tantalove bile su dječija igra.

Pročišćene krvi testirao je svoju snagu, volju, dok je pod budnom paskom prijatelja primao udarce nota i vibracija benda kojem je poklonio srce i najljepše pjesme.

Pod svjetlima pozornice bili su Sanja Doležal, Marinko Colnago i Vladimir Kočiš, koji su na razmjeđu ljeta proslavljali i pola stoljeća “Novih fosila”, grupe koja je nazamisliva bez Rajka Dujmića – Lime.

I dok je išla ona za “Dobra stara vremena” i stih “Kako je dobro vidjeti te opet i staviti ruku na tvoja ramena”, pukli bi i mnogo jači nego što je Lima.

Ali, on je, srećom, izdržao taj vulkan, taj tsunami emocija, sjećanja, ljubavi, razočarenja.

Zato kada bih sada ponovo vidio Rajka Dujmića i stavio ruku na njegova ramena, rekao bih mu - ne ljuti se na Sanju, Marinka i Zeca.

Samo onakvim potezom, onakvom odlučnošću doprinijeli su da si danas takav čist, neovisan. Oni su ti pravi prijatelji!

Izdrži Lima, prošao si ti mnogo nevera i loših klima!

...Ali, znamo kako je završilo 4. kolovoza 2020. Nikada više onog kako je dobro vidjeti te opet i spustiti ruku na tvoja ramena. A i sigurno znam kako je danas Sanji, Marinku i Vladimiru!

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook