O Kurban bajramu i izazovima koje aktuelni trenutak predstavlja za vjernike, tolerantnosti, međukulturalnim i religijskim odnosima, migrantskoj krizi, odnosu vlasti spram nauke i budućnosti Bosne i Hercegovine za N1 govorio je akademik Esad Duraković.

Govoreći o vjerskom doživljaju Kurban bajrama ove godine rekao je kako je neoubičajen i tužan jer su, kako je rekao, bajrami praznici koji afrimiraju društvenost jedne zajednice, ali da je ovaj "sićušni virus poremetio sve globalno pa i hadž ove godine".

"Ovo odsustvo masovne posjete Kabi gledam na više načina, i ima više poruka, dramatičnih upozorenja o globalizaciji svijeta u kome je u tome profit postao božanstvo pa i sa vjerničke strane bi mogla biti opomena jedne vrste da se okrenemo duhovnim vrijednostima. Insistirao bih na pozitivnu činjenicu da je posjeta hadžu reducirana a iz toga bi trebalo da izvuku svi muslimani poruku da u vanrednim situacijama treba da se ponašaju drukčije, da društveni život reorganiziraju, da ga reduciraju. U tom kontekstu mislim da je dobro što je kosovski muftija donio fetvu da se ove godine Bajram ne klanja u džamijama. To bi mogla biti poruka i našoj Islamskoj zajednici i drugima da sugeriraju vjernicima da ne hrle u džamije dok traje ova pandemija, ova kriza koja ugrožava zdravlje svih nas, jer islam je vjera lahkoće jednostavnosti, vjera koja je na usluzi na poboljšanju ljudskog života, jer Bog je rekao da nijednu dušu, nijednog čovjeka ne opterećuje iznad njegovih mogućnosti", poručio je Duraković.

Akademik Duraković ističe i kako nas je korona virus naučio mnogo čemu i da nas uči još uvijek.

"Kurban bajram se i zove izvorno praznik žrtve, što znači da se učimo smislu, vrlini žrtve za druge i požrtvovanja prema Bogu i vjeri. Strah je u kritičnim situacijama stvar instinkta. Normalno je da čovjek osjeća strah kada je izložen prijetnji vlastite egzistencije i u tom smislu možemo govoriti o egoizmu, međutim ova pandemija nas je naučila i drugim vrstama ili aspektima egoizma za koje nismo znali", komentarisao je Duraković.

"U jeku pandemije u Evropi pokazalo se da i najbolje organizirani zdravstveni sistemi u evropskim zemljama zapravo su na jedan ružan način zanemarili brigu o starijim ljudima, o staračkim domovima. Pokazalo se koliko su ranjivi njihovi zdravstveni sistemi i koliko je licemjerna njihova humanost jer su stare ljude prepustili nebrizi i nemaru. Svako plemenito zdravo društvo zapravo se mjeri time koliko ima smisla, sposobnosti, želje entuzijazma da najmanje zaštićene kategorije zaštiti i brine o njima i u vezi sa tim egoizmom spomenuo bih opću stvar u okviru pandemije. Šokiran sam saznanjem da mnogi ljudi u Sarajevu, u BiH, i šire, ne brinu o tome da li će dobiti korona virus, da li će ga prenijeti nekome drugome. To je najsurovija vrsta egoizma. Imao sam priliku da razgovaram s nekim ljudima koji kažu da su mladi, snažni, dobrog imuniteta, te da mu 'ne može biti ništa', a ja kažem da mogu prenijeti nekome ko nije tako snažan i onda ljudi ostanu bez teksta. Taj virus zapravo testira i našu osjetljivost prema drugima: koliko smo spremni da mislimo o sigurnosti drugih, naših komšija, nana, deda i tako dalje. Mnogo toga bismo mogli naučiti iz ove pandemije a kamo sreće da nismo došli u takvu situaciju", dodao je Duraković.

Esad Duraković je komentarisao i pretvaranje Aje Sofije u džamiju.

"Ja tursku naciju izuzetno cijenim, cijenim tusku kulturu, povijest, sve je to izuzetno znamenito, ali ova odluka da se Aja Sofija koja je do sada bila muzej prevotri u džamiju, taj potez smatram u najmanju ruku neadekvatnim, pogrešnim pa i kontraproduktivnim. Nije trebalo to da se uradi, taj objekt trebalo je da ostane muzej, da ostane spomenik islamske tolerancije, širine, multikulturalnosti itd. U Istanbulu ljudi imaju dovoljno prostora, džamija da obavljaju molitve. Nije trebalo da i taj prostor osvoje na ovaj način jer ta odluka ima prije svega neke političke implikacije jer se događa u kontekstu islamofobije. Razumijem da je Turska izložena mnogim prijetnjama iz svijeta, ali ovo nije potez koji će doprinijeti rješavanju tih stvari. Na kraju krajeva, po mom dubokom uvjerenju, to nije ni u skladu sa islamom u krajnjoj liniji neku bogomolju pretvarati u svoju bogomolju. U vjeri nema prisile", naglasio je Duraković.

"Ja znam da ima mnogo muslimana koji kažu 'oni' su, misleći na kršćane, nama pretvarali naše džamije u neke druge namjene ili su ih rušili u Andaluziji i na Balkanu, pa i u posljednjem ratu u BiH, ako su oni nama radili, zašto i mi njima ne bismo. To je pogrešno, nećemo da budemo onakvi kakvi su bili oni. Kada neka religija postane dominantna na nekom prostoru, onda ta religija treba da gradi i neka gradi sebi objekte, džamije, crkve, a one koje su zatekli neka ih ostave. Ti ostavljeni, sačuvani vjerski objekti najbolji su dokaz superiornosti nastupajuće religije. To je pravi potez. Ne pristajem na ono 'oni su nama, hajdemo i mi njima'. Mi smo, muslimani, sačuvali tolike manastire, bogomolje, crkve, to je nešto čime se muslimani mogu da ponose. Bog se obraća ljudskom rodu riječima: 'O ljudi, stvorili smo vas od jednog muškarca i od jedne žene, pa smo vas načinilili narodima i plemenima zato da biste se upoznavali'. Naša ljudska misija, farz najvišega reda, jeste da upoznajemo druge a ne da se antagoniziramo, da rušimo drugima bogomolje. Bog će suditi o valjanosti vjere svakog vjernika. Žao mi je što se to dogodilo, nije trebalo da se dogodi, trebalo je da budemo iznad toga. Neka Aja Sofija ostane spomenik kulture jer će ekstremisti u jevrejskom narodu jedva dočekati to kao izgovor da sruše Al Aksa. Devastirat će se džamije, ekstremizmi hrane jedni druge", poručio je Duraković.

Duraković je spomenuo i Ujgure u Kini, te pocrtao da to što se tamo dešava, da se otvaraju logori za muslimane, je strahota, da je neizrecivo. Također je rekao i da se ovih dana rijetko spominje epsko stradanje Rohinja muslimana, a osvrnuo se i na Srebrenicu.

"Pa i danas u Srebrenicu dolaze i drže političke govore, a i danas je Srebrenica pod jurisdikcijom onih institucija koje su izvršile genocid u Srebenici, a to su vojska i policija Republike Srpske. Ne čudi me, a žalim zbog toga, što je Srbija podržala to jer Srbija od '90-ih godina naovamo kontinuirano vodi politiku koja podržava genocid, zločin itd. Gotovo svi predsjednici do ovoga koji je krasnorječiv i nije iskren čovjek, su ljudi koji su bili protagonisti genocida ili agresije na Bosnu i Hercegovinu. Jako mi je žao što srbijanski politički vrh to radi. Nisu svi Srbijanci takvi, ali jeste politički vrh. Nije samo ni Srbija, nego ovih dana treba da predsjednik Republike Hrvatske položi u ruke orden onome koji je pravosnažno osuđen za ratne zločine u BiH. To je stravično. Kuda taj svijet srlja? To je nešto što ne mogu da shvatim i to čitav svijet treba da osudi", istakao je.

Također je komentarisao i migrantsku krizu u našoj zemlji te kazao kako ima "empatiju sa nevoljnicima koje zovemo migrantima".

"Ovdje imamo izražen problem. U BiH se već dugo gomilaju migranti jer je Evropska unija gotovo hermetički zatvorila granice i oni se stacioniraju u BiH, a pri tome ti 'evropski humanisti' dijele nama lekcije u BiH - koja je opustošena ratom, koja nije stala na noge još uvijek - kako treba da budemo humani, a oni su im zabranili ulazak u svoje zemlje. Dadnu nam poneki milion i dođu u BiH i dijele lekcije gdje ćemo te migrante razmještati po svojoj zemlji. To je nepošteno prema BiH i prema migrantima. BiH nema nijednu vrstu kapaciteta da amortizuje dolazak tih ljudi iz azijskih zemalja kojih je ovdje na desetine hiljada, a oni će nama predstavljati jako velik problem i taj će problem jako stasati i imat ćemo problema. Zato sam više puta apelirao da se snažno digne glas prema institucijama EU, da im otvore oči, da im kažu da nije pošteno što trpaju toliko migrante jer BiH ima i toliko problema koje ne može svariti. Naša politika se neadekvatno ponaša prema ovom problemu. Institucije Islamske zajednice ponašaju se trpeljivo, humano, i ja ih ne podstičem da budu nehumani, ali ne treba da ih podstiču da dolaze ovdje; neka to prepuste organima vlasti. Neka se zatvore granice", naglasio je te naveo probleme koje će BiH imati zbog migranata.

"BiH je zemlja koja je gotovo pred disolucijom. Nadam se da neće, ali Čović hoće Herceg Bosnu, svi vidimo kako Dodik govori o otcjepljenju RS, itd. Migranti se gomilaju u Federaciji BiH i to na onom dijelu gdje Bošnjaci čine većinu. Istovremeno, susjedna Hrvatska je zemlja koja hinji prijateljstvo i optužuje nas za radikalizam. Dovoljno će biti da se isceniraju ozbiljniji sigurnosni incidenti u BiH od strane migranata da bi susjedne zemlje kazale 'eto vidite da su muslimani Bošnjaci radikalni, mi nećemo da živimo s njima i imamo sve razloge za disoluciju BiH'. Bojim se da je to scenarij", potcrtao je Duraković.

Govoreći o budućnosti Bosne i Hercegovine rekao je kako je bošnjačka politika u zadnje vrijeme prilično inferiorna.

"Šta je sve SDA dala Dodikovim snagama, antibosanskim elementima, šta je sve dato Čoviću. Iako su Bošnjaci većinski narod, oni gotovo da nemaju ništa u ovoj državi. Sve je dato ovim drugim dvjema partijama. Opstanak BiH zavisi od Bošnjaka a njima nema opstanka bez BiH i trebalo bi da se vodi drukčija politika. Malo-pomalo, politika SDA postaje jedna vrsta nacionalne katastrofe. U svakom slučaju vrlo inferiorna politika", komentarisao je.

Kazao je i da politika nastoji svim silama da dominira naukom, da je birokratizira, što je, kako je rekao, najgore rješenje za nauku, jer je "sputavanje nauke neuskladiva njenom biću".

"Nauka može napredovati samo kad je samostalna i neovisna, kad ima inicijativu jer to garantuje nauci puni zamah. Imamo situaciju da se čitavi fakulteti, pa i Univerzitet, nastoje staviti pod šapu birokrata koji ne razumiju suštinu nauke, a najbolja investicija za proges svake zajednice jeste ulaganje u nauku i prepuštanje inicijative nauci a ne nametanje birokratskih normi i kriterija", poručio je Duraković za N1.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)