Izvor: Radio Slobodna Evropa
Pišu: Una Čilić, Dženana Karabegović
 

Otvoren za vrijeme Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Početak rata u Bosni i Hercegovini korišten kao ratna kancelarija, haškog osuđenika za ratne zločine, Radovana Karadžića da bi potom postao dom za brojne međunarodne novinarske ekipe koje su izvještavale iz rata. Holiday Inn hotel, danas renovinani Hotel Holiday, nakon burne prošlosti i otvorenih vrata tokom rata, zbog pandemije je ostao bez ijednog gosta.

Jarko žutu zgradu u centru Sarajeva, često upoređivanu sa lego kockicama, projektovao je arhitekta Ivan Štraus. Ono što se događalo u njenoj unutrašnjosti, sa druge strane, više puta je opisano kao nešto što podsjeća na scene iz filma Kazablanka: mjesto u koje svi dolaze na kraju dana. Ili je bar bilo tako u toku rata u Bosni i Hercegovini kada je ovaj hotel bio dom za brojne strane novinarske ekipe.

“Holiday Inn je bio veoma čudno mjesto. Gotovo kao tvrđava usred opsade”, kaže za Radio Slobodna Evropa Paul Lowe, fotograf koji je u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini radio za Magnum foto agenciju i živio i radio u hotelu. On pojašnjava da iako je hotel bio napadan nekoliko puta, on je i dalje bio sigurno mjesto u koje su novinari mogli otići.

- Veoma intrigantno mjesto. Bio je pun zanimljivih likova, novinara koji su došli iz raznih dijelova, uključujući i mene - kaže Lowe.

Od olimpijske raskoši do novinarskog utočišta

Prvi hotel sa međunarodnom oznakom u Sarajevu, Holiday Inn je zvanično otvoren uoči Zimskih olimpijskih olimpijskih igara u oktobru 1983. godine. Tokom Igara, bio je sjedište Međunarodnog olimpijskog komiteta i njegovog predsjednika Juana Antonija Samarancha.

Zahid Bukva koji radi u hotelu od Olimpijade, prvo kao konobar, a ubrzo potom i kao šef sale, gdje radi i danas, kaže da je u to vrijeme hotel bio prepun.

- Sve se vrtilo u jednom žagoru, jednom poletu, da bi se pružile sve usluge gostima”, prisjeća se Bukva. Za Olimpijadu - kaže Bukva - nije bilo praznog mjesta u Sarajevu. U to doba u hotelu je bilo oko 300-400 radnika, možda i više, ali sigurno 400 za vrijeme Olimpijade.

Početak rata u Bosni i Hercegovini Holiday Inn postaje mjesto gdje su se susretale političke elite, pojašnjava za Radio Slobodna Evropa profesor Kenneth Morrison sa De Montfort Univerziteta i autor knjige iz 2016. godine “Sarajevski Holiday Inn: Na prvoj liniji politike i rata

- To je bio i hotel gdje će početkom 1992. godine Radovan Karadžić i ‘krizni komitet’ Srpske demokratske stranke (SDS) imati svoje privremeno sjedište - navodi Morrison.

No, najznačajniji gosti hotela u ratu bili su brojni strani novinari koji su od 1992. do 1995. živjeli i radili u hotelu koji se nalazio u samoj blizini aktivne linije odbrane i koji je bio napadan i granatiran nebrojeno puta.

- Vjerujte, u hotelu nije bilo nigdje komadića stakla na prozoru, sve je to bilo porušeno, slupano. Mislim da je jedna granata došla sa Vraca, prošla kroz dva zida, kupatilo i ovdje se u stepenište zabila i onda se tek tu aktivirala. Možete misliti kakva je to havarija bila - opisuje Bukva stanje u kojem se hotel nalazio.

Zajedničko snalaženje

Hotel koji se proteže na deset spratova imao je tek nekoliko dijelova koji su bili sigurni.

 -U momentima kada se baš gađalo oko hotela, i u sam hotel naravno da su gađali, bilo je jako opasno. Navečer bi bježali. Pa vjerujte i novinari bi sa nama išli u prostorije u prizemlje gdje je nekada bio noćni restoran, tu smo se krili i bili bezbjedni. Jednom smo čak svi zajedno dole spavali. Nismo bili sigurni nigdje na spratu - dodaje Bukva.

On ipak kaže da, koliko god je sve to bilo grozno, ipak su sa ugostiteljske strane bili zadovoljni jer su imali novinare iz svih zemalja svijeta.

- I tada smo gledali da pružimo tim novinarima ugostiteljsku uslugu da se osjećaju kao kod kuće.

Jedna od gošći hotela tokom rata bila je i slavna CNN-ova reporterka Christiane Amanpour, šefica međunarodnih CNN-ovih reportera u ratu.

- Holiday Inn je bio dom za brojne od nas koji smo pokrivali rat u Bosni i opsadu Sarajeva 90-ih. Zauvijek je povezan sa tim vremenom i našim naporima da izvještavamo o činjenicama tokom paljbe - komentariše Amanpour za RSE.

Tokom rata hotel nije imao redovnu ni vodu niti struju. Za hranu su se većinom snalazili zajedno.

- Pokoj mu duši Kurt Schork, dobro se sjećam tog čovjeka, tog izuzetno dobrog novinara, koji je otišao ja mislim u Kiseljak, pa je donio jedno dvije školjke jaja. On je bio vegetarijanac i zamolio da mu čuvam, da ne bi možda neko uzeo. I onda bi svako jutro kad bi ustao, ne bih znao šta da mu spremim pa sam mu spremao kajganu ili jaja na oko. A uglavnom za večeru jeo je rižu kao što smo i mi jeli. Sa saftom, ako je bilo safta, nekog od paradajza iz humanitarnih stvari. Jednostavno snalazili smo se, i oni su nam pomagali - opisuje Zahid Bukva.

Za njega, kako kaže, svi su bili kao jedna porodica.

Nastavak teksta, kao i fotografije iz prošlosti nekada elitnog sarajevskog hotela pogledajte ovdje.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)