NE POSTOJI PRAVDA

Surovo istinita ispovijest: 'Neću više da krijem da sam bila silovana i četiri puta pokušala da se ubijem...'

Nedjeljni magazin10.07.20, 21:34h

Surovo istinita ispovijest: 'Neću više da krijem da sam bila silovana i četiri puta pokušala da se ubijem...'
O svojim traumama, strahovima i bolovima dugo je ćutala, bojeći se da izgovori i riječ o događajima koji su je zadesili. A sve je počelo prije gotovo 12 godina

 

 

Kada vas život šiba od djetinjstva, kada doživite ono što niste ni sumnjali da može da vam se desi, onda ostane tišina. Nemoć da se bilo kome ispriča. Osjećaj stida, sputanosti i osude. Krivica koja prožima cijelim tijelom i pitanje, "da li sam sama kriva za to"?


To najbolje zna Kristina Kastelec (25), Beograđanka koja je osjetila tamnu i surovu stranu života već sa svojih 13 godina. Ono što je preživljavala bilo bi previše i kada bi se gledalo u filmu, a kamoli da se doživi na sopstvenoj koži.


- Moj život i moja životna priča su mnogo više od mojih trauma, ali su moje traume nepovratno uticale i mijenjale moj život i moju svakodnevnicu - počinje svoju priču Kristina za Noizz.rs.


O svojim traumama, strahovima i bolovima dugo je ćutala, bojeći se da izgovori i riječ o događajima koji su je zadesili. A sve je počelo prije gotovo 12 godina.


Silovanjem su pokušali da me "prevaspitaju"


- Kada sam imala 13 godina, bila sam žrtva korektivnog silovanja. Naravno, proći će godine prije nego što saznam šta taj termin znači i osvijestim se da je to moje iskustvo. Moj silovatelj, “drug” koji je samo dvije godine stariji od mene, nikada nije nazvao to što mi je uradio silovanjem. Po njemu, to je bilo prevaspitavanje - pokušaj liječenja od homoseksualnosti. Da sam lezbejka shvatio je jer je video kako gledam našu zajedničku drugaricu u koju sam bila zaljubljena - prisjeća se Kristina u razgovoru za Noizz.


Pretučena i silovana mislila je da će umrijeti.


- I kada sam uspjela da pobjegnem, pred kapijom dvorišta donijela sam odluku da nikada neću reći roditeljima šta se desilo - pomisao da će njih boljeti kao što boli mene, bilo je previše strašno. Na sve to bila sam prestravljena, plašila sam se za sopstveni život, za njihove živote. Na kraju krajeva, bila sam samo dijete.


Muškarac koji ju je silovao (tada jedva tinejdžer), nastavio je da je proganja, maltretira, da joj prijeti i uznemirava je narednih pet godina, do njenog punoljetstva.


- Pokušala sam da se ubijem tri puta prije nego što sam napunila 14, ali neuspješno. Kao i sve u mom životu - tiho i neprimjetno. Mada kraj traumama nije bio tu. Kada sam imala 15 godina, silovao me je neko drugi, drug koji se ponudio da mi pomogne da popravim ocjenu iz fizike. Ne zato što sam lezbejka, već zato što je imao priliku, a ja sam bila previše istraumirana da bih uspjela da se odbranim - iznosi Kristina dramatične trenutke svog života.


- Kada sam imala 17 godina, bila sam dovedena u opasnu situaciju sa opasnim muškarcem, iako toga nisam bila svjesna do posljednjeg trenutka. Ne mogu da kažem da sam tada bila silovana po treći put jer je njegovo zlostavljanje, fizičko i seksualno, trajalo skoro tri mjeseca. Ucjenjivao me je snimcima koje je napravio, fotografijama, objavljivanjem mog silovanja na pornografske sajtove, prijetio sakaćenjem i smrću. I u nekoliko navrata zaista me jeste zamalo ubio.


Niko nije mogao da mi pomogne, pokušavala sam da se ubijem


Kristina je danas svjesna koliko je silovanje specifičan zločin. Specifična trauma koja mijenja fiziologiju mozga. Post-traumatski stresni poremećaj, napadi panike, anksioznost, teška depresija sa suicidalnim tendencijma, sve to propraćeno je osjećajem manje vrijednosti - ili u njenom slučaju potpunim odsustvom osjećaja bilo kakve vrijednosti, krivice, stida, poniženosti.


- Ćutala sam o svemu tome. Moji pokušaji da nekome kažem završili su se ismijavanjem, izolacijom, odbacivanjem. Nikada nisam vjerovala policiji da bi ikada mogla da mi pomogne. Već sam znala dovoljno o procesu iz tuđih iskustava da se nisam usuđivala da preduzmem bilo šta. Tada sam pokušala da se ubijem po četvrti put. U januaru 2013. saznala sam da je moja drugarica, prva djevojka u koju sam bila zaljubljena, pokušala da se ubije i da je u teškom stanju. Saznala sam da ju je silovao isti zajednički “drug” kao i mene, pet godina ranije. Silovao ju je 2010. i kao i mene proganjao, maltretirao sve dok nije osjetila da jedino što može da uradi jeste da sebi oduzme život. U tome je, nakon duge i teške borbe sa traumom, uspjela početkom decembra 2018. Policija joj je prilikom pokušaja prijave rekla da nema materijalnih dokaza i da će biti njena riječ protiv njegove. Njegova riječ je imala težinu novca i veza. Svima nama je bilo jasno kako bi ta vaga prevagnula. Ne postoji pravda za silovane žene - priča Kristina.

 

Upravo taj događaj sa drugaricom je bio i kap koja je prelila času i trenutak kada je Kristina osjetila da treba da počne da priča o svemu kroz šta je prošla...


Nastavak teksta čitajte ovdje.


(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)