ZORAN BIBANOVIĆ/ OD NEOLITA PO PROVINCIJSKOG GUBITKA MJERE

Kad 'izraste' Pelješki most: Hoće li nepovratno nestati jedinstveni luksuz – konzumiranje kamenica izravno iz mora?!


21.06.20, 18:48h

 

Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com 

 

U neolitskom nalazištu u špilji Gudnja, iznad Stona, pronađeni su mnogi predmeti ali i ostaci školjki (kamenica, kunjka, volaka…), što je dokaz o ranom čovjekovom prepoznavanju gastronomskih vrijednosti kamenica.


Na jednoj sačuvanoj mapi Starorimske imperije Tabula itineraria Peutingeriana (naslikana u 4. stoljeću), stoji obilježen na stonskoj obali jedan toranj i natpis TURRIS STAGNI (lat. stagni – močvara) sa ubilježenim udaljenostima od Stona do Briudisiuma, Epidaurusa, Narone i Salone. Historičari smatraju da su distance obilježavale mjesto odakle su rimski patriciji dobivali (kao i iz ostalog MARE SUPREMUM ili SINUS HADRIATICUS) ribu, kamenice, sol itd., koje su prenosili brodovima (trireme, galere, liburne, galije…). Najstarije sačuvane pohvale stonskim kamenicama nalazimo u gastronomskim opisima antičkog naturaliste Pliniusa.

 

kamenice

Da li će nepovratno nestati jedinstveni luksuz u svijetu – konzumiranje kamenica izravno iz mora sa nekoliko kapi limunova soka?


Koliko su ostrige (kamenice) bile važne bosanskom vojvodi Sandalju Hraniću svjedoče i zapisi o teškim kupoprodajnim pregovorima o prodaji Kotora (1. novembra, 1423. u Sandaljevoj rezidenciji u Blagaju) Veneciji. Sandalj je tražio (i dobio od Venecije) niz raznih pogodnosti pa tako, između ostalog, zadržao „vodu potoka Gudrić iz koje je dobivao kamenice“ u moru između Kotora i Risna (vidi kolumnu Ko je Bosni i Hercegovini „poklonio“ Neum)


Veliki dubrovački homerovac, ing. Aristid Vučetić je svojevremeno (1940.) ukazao na važnost bogomdanog područja Malostonskog zaljeva koji u potpunosti prenosim: 


“Stonski knez je u svako doba morao na zahtjev dubrovačkog Senata poslati birane bistrinske kamenice koje bi Senat otpremao uz diplomatske akcije ili u gradu častio viđene goste. Poslije je to pravo prešlo sa kneza na Demarij (narodno vijeće), a sa ovoga na Stonsku općinu koja je 1882. godine, to pravo prodala Marinu Banduru, a njegovi nasljednici Pasku P. Koliću i družini. Bistrinski «Otok mirnog života» bio je prodat Božu Bancu.


Naša bistrinska kamenica (ostreidae adriatica) kao i ona od Mletaka, je školjka posebne dobre vrste delikatnog ukusa. Do pred nekoliko godina (pisano 1940.) gojitba kamenica u Bistrini bila je veoma primitivna kao u doba Adama, Ilira, starih rimljana i Republike.

 

otok-uzgoj-kamenica

Otok mirnog života sa uzgojnim poljima kamenica


Bacale su se grane od stabala u more, a poslije 3-4 godine bi se vadile te grane i sa njih «brale» kamenice. Tek pred Prvi svjetski rat počeo je Marin Bandur, otac Tonka i Česka, racionalno gojiti kamenice kao što se goje svuda u svijetu, a to se sastoji u tome da se hvataju na prutićima (fašini) sičušne kamenice od 1 cm. koje se stavljaju u kratke komade razmotanoga konopa od trave ličine, pak se ti komadi konopa kao grozdovi  (pergolari) objese na druge vodoravne konope (maistre), a svi ti konopi ukupno vise privezani na kolcima u moru. Na taj način se kamenica brže razvija tako da je nakon 18 mjeseci dobra za jelo. Blagodat razvitka kamenica i ostalih školjaka i riba dolazi od toga što u Bistrini izviru razni podmorski virovi slatke vode koja dolazi filtrirana kroz brda sa Popova polja.


I baš ta pogodnost mješanja čiste i bistre slatke vode sa morem doprineše razvitku nevidljivih mikroskopskih morskih praživotinjica planktona, infuzorija i prabiljaka od kojih u svakoj kapljici tog mora ima na miljone. Sa tim planktonima se hrane kamenice, školjke i ribičice u embrionalnom začetku, a planktoni se opet hrane tim prabiljčicama tako da na taj način počimlje i svaki život na ovoj planeti.


Kamenica ima takođe svoje neprijatelje. Dok su male jedu ih razne ribe, obrate, zubaci, rakovi, morske zvijezde, a ubija ih i mulj, nečista voda, bakterije i sl. Velikim pak kamenicama je neprijatelj čovjek. Svaka kamenica leže od VI do IX mjeseca 2,000.000 jajašca, stoga u to doba nijesu ukusne za jelo.


Kamenica dakle živi u blizini ušća rijeka na obalama Atlantika, Normandije… glasovite su Arcachon, Ostende, a u Mediteranu Napulj, Tarant pak na obali Švedske, Njemačke. Klasično mjesto ostrikulture je Whitestable (Kent, Engleska) i ušće Temze (Themse), gdje su prostori za gojitbu kamenica upotrebljeni kao cijelo stonsko i dubrovačko primorje od Kleka do Sutorine, a izvoz je tamo na stotine miljona komada. Još se goje kamenice u Indijskom Okeanu, Sjevernoj Americi (Ostrica Virginiana), Ehesapeakebai Missachussettis i u Australiji. Na ušću rijeke Mississipi nekoji naši dubrovački iseljenici su našli u ostrikulturi svoje blagostanje.


Kamenica se jede većinom sirova te je i tako lako probavljiva, može se dodati i malo soka od limuna. U ostalom svijetu pravi se od kamenica juha (supa) paštete, ragout, kamenice u konzervi, a može ih se i popeći. Sladokusci pak kod nas govore da «nema boljeg rižota što na kamenicama», a može se kamenice spremiti i na brodet, pak politi s njima polentu itd.


Kamenice iz gradskih luka ne smiju se jesti te se može od njih dobiti kolika ili trovanje usljed bakterija i nečistog mora. Stoga su vlasti osobito pod Austrijom strogo zabranjivale saobraćaj u predjelima ostrikulture, da se ne muti more, pa i dan danas lučke vlasti zabranjuju kako saobraćaj tako i lovljenje ribe u Bistrini čak i samom vlasniku. Starom M. Banduru je bila pak Pomorska vlada iz Triešća dozvolila da stavi gvozdene verige između «Otoka mirnog života» i rta «Ostroga», a dalmatinske vlasti su se protivile bosanskoj koncesiji za proboj tunela i izljev vode sa Popova polja na Bistrinu. Lučke vlasti dozvoljavaju samo lov tunja i polanada na tačno određenoj ribarskoj posti «Soca».


Šabaka se može istezati na «Otoku mirnog života» ali od Baline i Studenca prema unutrašnjosti Bistrine zabranjen je svaki ulazak pa čak i sidro baciti tako da na pomorskim kartama stoji zabranjeno sidrište (Ankerverbot).


Vrijednost stonskog ribarskog kanala i Bistrine neda se procijeniti. On spada u životni prostor Stona i Dubrovnika. Predratni izvoz kamenica je bio samo oko 150.000 komada; po racionalnoj gojitbi u zadnje doba (1940) pod Paskom Kolićem i Nikom Buškom bio se je popeo na par miljona komada. Još su se oštrikulturom bavili osim Česka i Tonka Bandura, Đuro Bajurin, Jozo Lebruci, A. Pavlović, L. Maškarić, Dražeta, Franušići, T. Vukosav, Ljubići, Begović, Ivo i Vito Gučić, Stjepan Perić u Brijesti, nekoji u Dubi od Trpnja i mnogi drugi. Cijeli stonski kanal od Zamasline do Trpnja je podesan za oštrikulturu.

 
vinar-miljenko-grgic
Vinar Miljenko Grgić prezentira vina članovima nekadašnjeg Društva mađarsko-bosanskog prijateljstva u Vili Koruna u Malom Stonu (foto Z.B.)
 


Na obalama Holandije i Francuske se prave umjetni bazeni i pumpa voda u more te mješa, dočim mi imamo bogomdano sve prirodno koje nam daje «Tutti frutti di mare» stoga se nastoji da se cijeli ovaj prostor stonski očuva netaknut i bistar kao jedan morski park za biološko ribarski rezervat (bez bacanja dinamita, karbida, nečiste vode, potezanja koče i slično…) što su ribarski eksperti i vlasti kroz vijekove čuvali”… – (zapisao je Ing Aristid Vučetić, o svetom Blažu 1940. godine, prigodom osnutka «Istraživaone školjkaša» kao početku osnutka «Biološko-Oceanografskog Instituta» u Bistrini.


Da li će budući gosti za razliku od drugih zemalja u kojima se uzgajaju kamenice i dalje imati jedinstveni luksuz u svijetu da jedu kamenicu odmah nakon vađenja iz mora? Prije posljednjeg agresivnog rata Bosna i Hercegovina je pokazivala veliku brigu o zajedničkom rješenju otpadnih voda i kanalizacije iz Neuma preko Malog i Velikog Stona za Mljetski kanal. Aktuelna pandemija koronavirusa neće sama od sebe ukloniti mnogobrojne septičke jame, novu gradnju apartmana i raznih objekata i oporaviti okoliš u Malostonskom zaljevu, ali će sigurno umanjiti finansijske prihode.

 

peljeski-most-karta
Nelegalno jeste jednako nelegitimno i obratno


Gradi se most za Pelješac, građevinski mastodont umjesto koga su po istoj cijeni mogla biti izgrađena četiri tunela ispod mora ili kopna, iste dužine svaki sa po četiri kolovozne trake (po dvije trake u jednom pravcu) sa svim priključnim cestama i još pride da se riješi problem kanalizacije u čitavom Malostonskom zaljevu. Naravno, takva mogućnost nije ni razmatrana u birokratskim vrhovima susjedne države i Brisla (Bruxelles) koji plaća izgradnju navedenog zida, na djelu mora sa slabim morskim strujama i sve slabijim prilivom slatke vode. 


Školovani idioti koji birokratski vladaju Evropom time pokazuju da ih prvenstveno interesira klijentelizam ili društveni inžinjering u kojem se rasizam i fašizam prikriva iza pojma „konstitutivni narodi“.


Prošle godine je otkazan Dan malostonske kamenice zbog “domaćeg” noro virusa, a ove godine je otkazan zbog pandemije korona virusa. Za sada kamenice sa uzgojnih polja koja su prešla u kategoriju „B“ od Hodilja do Bistrine, Maloga Stona, Soca, Banje i Kuta se mogu jesti nakon termičke obrade, a sa uzgojnih polja koja su još uvijek ostala u kategoriji „A“, kao što su uvale Brijesta, Bjajevica, Blaževo, Sutvid i Usko, mogu se jesti i dalje izravno iz mora sa par kapi limunova soka.


Hrvatski književnik, filozof i političar Vlado Gotovac je definirao permanentni politički kaos i odsustvo suradnje između susjeda u kojem jedan još uvijek drži kao ratni plijen imovinu i prirodne resurse drugog koji, gle čuda, “mudro” šuti: 


“Motivi hrvatske politike u BiH bili su krivi, i zato ta politika nije uspjela. Sada je njezino glavno pitanje, kako spasiti ono što se spasiti da. Odgovor na to pitanje daje se sa nevjerovatnom ohološću, za koje postoji samo jedno tumačenje: provincijski gubitak mjere”- zabilježio je V. Gotovac.

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.
 

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

 

 



Komentari - Ukupno 23

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!
Prikaži još