Esad Duraković/ Mostarski sporazum o etničkoj segregaciji

Sporazum kruniše cilj i ideju Franje Tuđmana, ratni ciljevi '92 sada su pred ostvarenjem!


19.06.20, 19:01h

 
O sporazumu koji su upravo potpisali Bakir Izetbegović i Dragan Čović, kao predsjednici svojih stranaka, u gradu Mostaru o čijoj sudbini hoće da odlučuju, moglo bi se pisati nadugo i naširoko, mogle bi se vršiti svakojake analize, duboko ulaženje u pojedinosti kojima protagonisti nastoje zamaskirati suštinu stvari. Nemam namjeru, a nema ni potrebe, baviti se tim političkim fintama ili pojedinostima nego imam potrebu i obavezu da ukažem na SUŠTINU koja proizlazi iz tih vražjih detalja.
 
 
Radi se o sljedećim poentama, taksativno:
 
 
Sporazum je takav da nastoji konačno ubiti ideju multietničkog, GRAĐANSKOG Mostara kakav je bio prije agresije i od koga ni danas ne odustaje velik broj Mostaraca.
 
 
Sporazumom se cementira etnička podjela Mostara, tako da „svaki narod“ gospodari svojim mostarskim teritorijem. Protiv te ideje i cilja vodio se rat i zarad nje sve do sada nisu održani izbori u Mostaru jer na to nisu pristajali oni koji još uvijek vjeruju u mogućnost građanskog Mostara.
 
Sporazum, zbog svega navedenog, kruniše cilj i ideju Franje Tuđmana čija partija – upravo HDZ – je izvršila  zločinački poduhvat u BiH, a na takvo krunisanje pristaje šef SDA. Poenta je u tome da svaki narod bude dominantan na „svome“ teritoriju, u svome ataru. Drugim riječima, ratni ciljevi '92 sada su pred ostvarenjem, i to u najvećem hercegovačkom gradu koji hoće i koji je mogao biti pozitivna paradigma za cijelu BiH, a sada postaje njena negativna paradigma.
 
Sporazum je negativan i zato što njega donose - a radi se o sudbini jednoga važnog grada - DVIJE POLITIČKE PARTIJE, čak ne ni dva naroda,  jer nisu svi Hrvati u HDZ niti su svi Bošnjaci u SDA.
 
Sporazum je – da bi paradoks bio potpun – izdaja i one ideje za koju se '92-'95. borila i SDA: za cjelovitu i multietničku Bosnu i Hercegovinu, budući da je ona, kao takva, bila jedina prava šansa i Bošnjacima.
 
 
Ta SDA iz '92. i ova sadašnja imaju isto ime, ali različite sadržaje. U Mostaru je sporazumom ovjerena njena nedržavnička, pogrešna politička orijentacija.
 
 
O sudbini jednog tako važnog i velikog grada, uz prisustvo predstavnika međunarodne zajednice, koji upravo svojim prisustvom ovjeravaju nakaradnost cijelog postupka, sporazum potpisuju predsjednici dvije političke partije koje čak ne predstavljaju i dva naroda jer  - HDZ ne predstavlja sve Hrvate niti SDA predstavlja sve Bošnjake, a da ne govorimo o drugim narodima, naravno i o konstitutivnim Srbima. Sramotno je to svjedočenje predstavnika međunarodne zajednice.
 
Da bi apsurd bio zaista usavršen potrudio se Visoki predstavnik koji je nakon potpisivanja sporazuma slavodobitno izjavio kako je to praznik demokratije. Dakle, praznikom demokratije naziva se - s tako visoke instance – segregacijski sporazum dvije stranke (čak ne ni dva naroda), ovjera rezultata etničkog čišćenja i td. i tsl. Sramotno, zaista. Ali – sve  što sam naprijed naveo, svi protagonisti su – od potpisnika, preko međunarodnih svjedoka do Visokog predstavnika – ostali dosljedni: sve je urađeno toliko naopako da je, kao poenta, izveden zaključak kako je PRAZNIK DEMOKRATIJE upravo ono što je suštinski i istinski NASILJE NAD DEMOKRATIJOM.
 
 
Dragi Mostarci i građani BiH, možete li pristati na to?!
 
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.
 
 
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook