Piše: Jasmin DURAKOVIĆ
„Joj, jesmo dali ovome, onoj budali, Fikretu malini.“
Ovo je rečenica dostojana najboljih replika iz kultnog filma „Balkanski špijun“ Dušana Kovačevića, a zajaukao ju je Hasan Ganibegović svome šefu, premijeru Fadilu Novaliću, kada je shvatio u kakav su ćorsokak zapali u vrijeme najžešće krize izazavane korona virusom, kada su posao dali proizvođaču malina iz Srebenice.
I dalje ne znamo šta će biti sa respiratorima, parama koje su nepovratno otišle u Kinu, Ganibegovićem, Novalićem, Solakom i Hodžićem, ali je ovaj slučaj ponovo, i sigurno, otvorio pitanje koje glasi: Kakve su to kod nas kadrovske politike kada je moguće da jedan proizvođač malina nabavlja visokosofisticiranu medicinsku opremu?!
I šef nad šefovima, predsjednik SDA Bakir Izetbegović, priznao je kako je počinjena gruba greška. Greška ili kriminal, sada je to na sudu da odluči i on će reći konačnu riječ o ovome slučaju.
Ali nije samo u SDA ovako, bezbroj je primjera iz našeg političkog života koji pokuzuju sve slabe tačke ovdašnjih „kadrovskih politika u rukama političara“. Imamo ih iz dana u dan, pa tako poslanik SBB-a Fahrudin Pecikoza, koji je u ovdašnjim političkim talovima dobio mjesto direktora Fonda za zapošljavanje Kantona Sarajevo, o budućoj direktorici kaže „biće jedna Edina, ne znam joj prezime“. Ili, kad prije nekoliko dana predsjednik kantonalnog odbora SDP-a BiH Damir Mašić, u trenutku kada opozicija ima idealnu šansu da pokupi simpatije glasača u Sarajevu, šalje putem vibera naređenje članovima njegove stranke da ne izlaze na prosteste na kojima je već hiljade ljudi - samo zato što to organizira „onaj Hadžikadić“. I onda mu to završi u medijima.
Kakve su to kod nas kadrovske politike kada je moguće da jedan proizvođač malina nabavlja visokosofisticiranu medicinsku opremu?!
Nije lako voditi kadrovsku politiku u strankama. Primjera iz prošlosti ima puno; tako će u očajničkom izljevu „naknadne pameti“ Nijaz Duraković reći kako je Zlatko Lagumdžija bio njegov najveći „profesionalni podbačaj“. I ja sam u svojoj, mogu to ipak reći, već dugoj karijeri imao slične „profesionalne podbačaje“.
„Kadrovska politika je kičma svake politike, kada se ima kadrovski monopol, koji je kičma svih drugih monopola, to rađa negativnu selekciju rukovodećih kadrova“, ovako su pisali dobronamjerni politolozi i sociolozi u vrijeme kada se već naziralo da Titova Jugoslavija ide u pravcu velike krize i svog mogućeg nestanka.
Neki od njih su to pisali u vrijeme dok je Josip Broz bio živ, ali te riječi nisu stigle do uha već ostarjelog maršala. Naprotiv, ovi kritičari su bili najčešće difamirani i sklanjani iz javnog života.
Nakon smrti Josipa Broza, Jugoslavija je polako počela da klizi prema svome raspadu, a smrtni udarac su joj zadali upravo političari koji su bilo produkt kadrovske politike u kojoj su carovali (lažna) odanost vladajućoj partiji i principi negativne selekcije u njoj.
Šta znači negativna selekcija u politici? Najčešći odgovor na ovo pitanje glasi - nećemo ljude koji misle svojom glavom, nego ćemo gurati naprijed one koji uvijek klimaju glavom. Isključivo onako kako signalizira neki „brko sa vrha“.
Znamo da se i Alija Izetbegović držao ovoga, pa iza njega ostade za sva vremena izjava kako "nama nisu potrebni pametni, nego poslušni". Prije toga već je imao unutar SDA duele sa rivalima liderskih ambicija poput Adila Zulfikarpašića, Muhameda Filipovića, Fikreta Abdića ili Harisa Silajdžića.
Šta znači negativna selekcija u politici? Najčešći odgovor na ovo pitanje glasi - nećemo ljude koji misle svojom glavom, nego ćemo gurati naprijed one koji uvijek klimaju glavom. Isključivo onako kako signalizira neki „brko sa vrha“
Dosjeti se Alija u čemu je problem i ostade to do današnjeg dana maksima ugrađena u temelje kadrovske politike najveće stranke u Bošnjaka. Možda je nešto labavije bila shvaćena u vrijeme Sulejmana Tihića, ali od vremena kada prvi u Bošnjaka postade Bakir Izetbegović, iznova je doživljavljela svoj procvat i punu ekspanziju.
I da se razumijemo, u politici, kao i svakom drugom sistemu, naročito ako je veliki, trebaju odista poslušni. Oni koji će bespogovorno, efikasno i na vrijeme izvršiti svaki zadatak. Oni su vrat, ruke, trbuh i noge svakog velikog sistema. Ali nisu i ne mogu biti glava i kičma sistema.
Ponavljam, nije lako voditi kadrovsku politiku.
E, ima tu još jedna sličnost sa "Titovom Jugoslavijom". I kod Tita su, kao danas u SDA, postojali prvoborci, ali i "mladi partijski lavovi" druge generacije. I dok su prvoborci i kod Tita i kod Alije najčešće bili iskreni komunisti ili borci za nacionalnu stvar, za "drugu kadrovsku generaciju" startne su vrijednosti tih partija ili pokreta samo gole floskule i laži u koje se javno kunu, a prema njima nemaju nikakvog stvarnog osjećaja i sentimenta. I već svi znamo i koje su to izlizane mantre koje su u međuvremenu postale floskule za brzi kadrovski uspon: "nacionalno jedinstvo Bošnjaka, odbrane od agresije, Srebrenica, islam, žrtve...".
A ispod toga caruju laž, prevara, nekompetencija, korupcija i kriminal, kao nove stvarne vrijednosti novostvorenih političkih elita i kadrova ovdašnjih političkih stranaka.
I sve to je kod nas postalo normalno stanje. Poslušni napreduju i oni su taj virus koji ulazi u sve pore života, te su potpune društvene hipokrizije ovdje poprimile nevjerovatne razmjere. Razmjere su tolike da pametnim ne preostaje ništa drugo nego bježanija iz zemlje.
Već svi znamo i koje su to izlizane mantre koje su u međuvremenu postale floskule za brzi kadrovski uspon: "nacionalno jedinstvo Bošnjaka, odbrane od agresije, Srebrenica, islam, žrtve..."
Afera „Asim“ otvorila je na velika vrata Pandorinu kutiju kadroviranja u najvećoj stranci kod Bošnjaka, pa će obećanje za glas na unutarstranačkim izborima jednog od njenih aktera, „ima kod glumca jedno mjesto u kulturi“, ući u anale političkog beščašća koje pokazuje iznutra kanale stvaranja lanca poslušnih i na „strateškim mjestima njihovih ljudi, kurvinih sinova“, što bi rekao pjesnik Johnny Štulić. Glumac je u međuvremenu „zglajz'o“ i ispao zbog ove afere iz kadrovskih kombinacija, pa sada, po vlastitom priznanju, udara šamare sam sebi i citira Sokrata - prava je mudrost upoznati vlastito neznanje. Bolje ikad nego nikad.
Potom je stigao zdravsteno-društveni cunami u obliku nepoznatog korona virusa koji je svijet, pa i BiH, uveo u dosad nepoznato društveno stanje.
Tu su na naplatu došli već decenijama nataloženi rezultati kadrovske politike kojoj su samo trebali poslušni.
Usput, čitava je nacija, jer nije imala šta raditi, malo iz radozalosti i više iz straha, sa dosad neviđenom pozornošću gledala na djelu visoko pozicionirane ljude, bez znanja i iskustva, nekopmetentne i analfabete u procedurama, kako odlučuju o našim sudbinama. I tako se izrodila afera sa respiratorima. Što bi narod rekao, „bilo puno turbana, a pod njima nigdje hodža nema“.
Aljoša Čampara je u vrijeme afere „Asim“ otvorio pitanje pogubne kadrovske politike u SDA. Događaji koji su uslijedili u vrijeme korona krize i afere „respiratori“, ali i stavljanje Amira Zukića, bivšeg generalnog direktora ove stranke, na crnu listu vlade SAD-a, samo su mu dali za pravo. Zato je i kod dijela javnosti doživljen kao pozitivni glas iz te stranke.
Sam Čampara u skorom gostovanju kod Senada Hadžifejzovića citira Aliju Izetbegovića, pa kaže „ne treba mijenjati stranku, treba mijenjati ljude“.
Ali problem je puno dublji nego što se i Čampari čini. Ljudi se mogu promijeniti, ali ako i dalje unutar te stranke, ali i svih drugih, bez obzira da li se radi o onima koje su nastale od otpadnika iz SDA ili su iznjedrene iz „šinjela komunizma“, ostane pravilo o regrutiranju samo poslušnih u svoje redove, dok pametni tu imaju tarabu, ništa se pomijeniti neće.
Možda je vrijeme da predsjednik SDA napravi korak dalje. Da evoluira i promijeni Alijinu maksimu o poslušnim i pametnim. Neka ona sada glasi: Treba nam pametnih, poslušnih ima više nego dovoljno...
U stvari, pravilo koje je dosad glasilo u političkom kadroviranju bilo je obrnuto - nakon poslušnih, na njihova mjesta doći će još poslušniji. To je ta famozna zakonitost negativne selekcije u politici.
Zato je možda vrijeme da predsjednik SDA napravi korak dalje. Da evoluira i promijeni Alijinu maksimu o poslušnim i pametnim.
Neka ona sada glasi:
Treba nam pametnih, poslušnih ima više nego dovoljno.
Isto vrijedi, možda čak i više, i za sve druge lidere političkih stranka kod nas. Jer, opet ponavljam, nigdje nije lako voditi kadrovsku politiku, naručito na Balkanu i Bosni.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook
Komentari - Ukupno 84
NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!