Biblioteka je organizirala predstavljanje dijela Sušićevog posthumno objavljenog romana “Čudnovato”. U realizaciji i izradi ovog video zapisa, učestvovalo je i Udruženje dramskih umjetnika Tuzla.

U videu mladi glumac i bliži rod velikog pisca Hasan Sušić izvodi monolog iz posthumnog romana „Čudnovato“ Derviša Sušića, za kojeg kažu da je jedan od onih pisaca u čijoj se svakoj rečenici osjeća zemlja Bosna i njena prošlost.
 
Derviš Sušić rođen je 3.juna 1925. u Vlasenici. Završio je učiteljsku školu u Sarajevu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Sušić odlazi u prtizane. Taj njegov odlazak ostavio je utjecaj na njegova književna djela. Nakon rata učiteljovao je u Srebrenici i Tuzli, zatim bio novinar “Oslobođenja”, “Zadrugara”, povremeno saradnik drugih listova, te upravnik Narodne biblioteke u Tuzli i društveno politički radnik u Sarajevu. Najvažnija djela su mu: “Uhode”, “Tale”, “Ja, Danilo”, “Veliki vezir”…

Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Derviš Sušić je dobitnik Dvadesetsedmojulske nagrade, Nagrade ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. Umro je 1990.

Evo nekih njegovih citata i mudrih riječi:

“Bosna nije ono što čula odmah prime s njenih boja i oblika. Bosna je najdublji kazan pakla. Ona je lošim putem, tvrdom navikom i neizlječivom sumnjom zatvorena za rijeke ljepota koje su drugi ljudi stvorili, a svojim položajem otvorena je najezdama sa sve četiri strane. Svuda opasnost od drugog obično reži sa granicom. U Bosni ona se vidi u znaku suprotne vjere, čuje u pjesmi, sluti u pogledu prolaznika. Svuda se ljudi bore za sličnosti da bi bar oponašali jedinstvo koje je podloga snošljivosti. U Bosni se sve upelo da podvuče razliku. Ja znam da to njeni žitelji nisu donijeli sa sobom na ovaj svijet. Gdje su uzročne tajne opredjeljenja slojeva, žestine, isključivosti i upornosti trajanja tih opredjeljenja, ja ne znam… Svaku zemlju sile rastočnice razvlače najviše na dvije strane, a Bosnu na sve strane. U takvoj zemlji ne može biti sreće i obilja. Nigdje siromah nije jadniji , ni zima teža, ni glad ljuća, ni razlika uočljivija , ni mržnja poganija ni tamnija nego u Bosni.”

“Starost i jeste prokletstvo što umije postavljati pitanja ne nudeći odgovore.”

“(…)pamet da ti stane koliko ova Bosna ima slavnih koje drugi hrane.”

“Molba čovjeka iz vlasti za obična smrtnika je samo lijepo rečeno naređenje.”

“Nisam jadan znao: čim Bošnjaka zovu, mora da je negdje u carkom računu prigustilo. Njih ne mame na svetkovine. Za svoju korist oni moraju ili da otmu ili da nametnu ili će ostati ono što su – budale koje daju da bi izgubili.”

“Seljak je valjda i stvoren da ore zemlju, znojem da je zalijeva, a povremeno da truplom svojim natovi oranice carskih pobjeda.”

 (DEPO Portal/ak)