Izvor: Aljazeera Balkans
Piše: Goran Borković

Valjda se još od haaškog procesa Anti Gotovini nije iščekivala jedna presuda kao što je to bio slučaj u srijedu. Novine su dan ranije najavile da će se sastati sud i konačno prelomiti ključno pitanje za hrvatsko društvo. Radio stanice su iz minute u minutu pratile što se događa. Portali su se naprosto užarili izvještavajući uživo. Urednici su nervozno požurivali novinare koji su satima čekali po hodnicima pokušavajući kroz zidove čuti barem nešto kako bi imali ekskluzivu godine.

OK, malo pretjerujemo, ali nismo daleko od istine. Evo o čemu se radi. U srijedu se okupila krema Visokog prekršajnog suda i to sa svih odjela – i onog za javni red i mir i onog za financijske i gospodarske prekršaje i onog za prometne prekršaje i onog za evidenciju sudske prakse – kako bi sveukupno njih dvadesetoro presudilo da li Marko Perković Thompson u svojoj pjesmi „Bojna Čavoglave“ remeti javni red i mir ili ne remeti. Nije ih, naravno, zanimala sama pjesma, ona sasvim sigurno nije „muzika za uši“, nego ustaški pozdrav na samom početku kada Thompson vikne „Za dom“, a snimljena gomila uzvrati „Spremni!“. Muči se sud s Thompson već neko vrijeme. Niži sudovi sude različito. Dok za jedne nema sumnje kako ustaškom pozdravu nije mjesto u javnosti, drugima nije ništa sporno. Dapače, dojam je da su i sami „spremni!“.

Rasprava premještena predizborno vrijeme

U nešto užem sastavu Visoki prekršajni sud okupio se i početkom godine, ali nisu donijeli odluku pa je rasprava premještena u predizborno vrijeme. Valjda da se narod ima čime zabavljati dok čeka tko će voditi državu u vrijeme nove ekonomske krize koja će sa sobom odnijeti nove desetke tisuća radnih mjesta. Ovaj put su prelomili. Marko Perković Thompson na svojim koncertima ima pravo urlati „Za dom!“, a razdragana publika uzvratiti „Spremni!“, jer se time ne remeti javni red i mir. Za takvu odluku glasalo je 15 sutkinja i sudaca, četvoro je bilo protiv, a jedan se nije mogao odlučiti je li ZDS prihvatljiv ili ne. Možda ovisno o decibelima urlanja?

Nije se Thompson ni do sada libio ustašovati na svojim koncertima. Štoviše, ZDS je bio gotovo pa neizostavni dio „Čavoglava“. Zbog toga je, uostalom, cijela priča došla do Visokog prekršajnog suda kada je sud u Šibeniku odbacio prijavu policije i presudio da 2015., 2016. i 2017. godine na njegovim nastupima nije bilo kršenja javnog reda i mira. Policija se žalila, Visoki prekršajni sud je Thompsona oslobodio, ali je odluka zapela u ladici jer je sudska praksa bila neujednačena. Sada je i taj problem riješen pa je u Hrvatskoj postalo normalno ono što nije u nijednoj drugoj državi Europske unije.

Evropska praksa

Nemoguće je zamisliti, na primjer, da visoki sud u Njemačkoj presudi tako nešto za nacistički pozdrav. Upravo su zbog „Za dom spremni“ i ušatog „U“ Austrijanci zabranili okupljanje na komemoraciji u Bleiburgu nazivajući ga najvećim profašističkim skupom u Europi. Zbog toga je, uostalom, Grad Maribor prije nešto manje od mjesec dana ponovio zabranu Thompsonu da nastupa u njihovom gradu.

Valja citirati odluku Ureda državne uprave u tom slovenskom gradu, koju sada ministarstvo policije Janeza Janše želi poništiti: „Njegove pjesme, uzvici, simboli ne održavaju adekvatnu distancu od ustaških akcija, izjava, ideja, jer se njihov sadržaj i pjevačevo ponavljanje istih mogu tumačiti kao odobravanje i veličanje ustaških pogleda”. Ali ono što je svuda po Europi normalno, u Hrvatskoj je nenormalno i obrnuto.

Istine radi, treba reći da se sud našao u nezgodnoj situaciji. Ustaški pozdrav u Hrvatskoj nije zabranjen. Odnosno, dopušten je samo ponekad. Kad je to „ponekad“ ne zna nitko.

Kako ne bi riješio ovo pitanje premijer Andrej Plenković je prije dvije godine sazvao tzv. povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. Nakon više mjeseci vijećanja, ovo tijelo sastavljeno od povjesničara, sudaca i profesora donijelo je pitijsku odluku po kojoj je korištenje ustaškog pozdrava dopušteno na komemoracijama pripadnicima HOS-a na čijem grbu se kočoperi „Za dom spremni“.

Ne treba posebno napominjati da je broj HOS-ovaca uskoro narastao toliko da ispada da je svaki drugi branitelj bio u HOS-u, a ne njih jedva koja tisuća. Štampale su se majice s grbom koje su postale modni hit, a gradovi su preplavljeni HOS-ovim muralima. Reagirao je tek novi predsjednik Zoran Milanović koji je demonstrativno otišao s komemoracije akcije „Bljesak“ kada su se dvojica „junaka“ skinula u HOS-ove majice i htjela položiti vijence prije njega.

Premijeru Plenkoviću tako nešto ne pada na pamet. On je spornu spomen ploču s tim istim HOS-ovim, odnosno ustaškim pozdravom, tek premjestio iz Jasenovca gdje je bila na kući u kojoj je stolovao ustaški koljač Vjekoslav Maks Luburić tek desetak kilometara sjeverno, u Novsku. Samo da ne bode oči u Jasenovcu.

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN /ad)