Zauvijek će u historiji ostati zapisane njegove riječi: "Ja nemam druge države osim Bosne i Hercegovine" i "Neka je rat". Selim Bešlagić, ratni i poratni gradonačelnik Tuzle, aktuelni zastupnik u Skupštini TK, prvi put poslije decenije 15. maj dočekuje kao slobodan čovjek.

Njegov i ime Meše Bajrića, nekadašnjeg načelnika Službe javne bezbjednosti Tuzla, nalazilo se na potjernici INTERPOL-a po potjernici koja je raspisana u Srbiji.

Slobodni ljudi

Selim i Meša su se obratili INTERPOL-u i devet mjeseci poslije upućenog zahtjeva dobili su obavještenje da su skinuti sa svih potjernica, difuznih i crvenih te da su faktički slobodni ljudi.

"Navest ću samo jedan primjer. Koronavirusu je aktuelan treći mjesec i čitav se svijet digao, a potjernica koju je izdala Srbija za aktere 15. maja iz Tuzle je faktički držala nas u egzilu deset godina. Mi smo izdržali taj dio posla i zbog toga što aktivnosti našeg Tužilaštva nije bila adekvatna", kaže Bešlagić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Ipak u Srbiju još uvijek ne može ući, ali i ne planira, jer tamošnje tužilaštvo po svaku cijenu želi predmet "Tuzlanska kolona" zadržati u svojim ingerencijama bez obzira što su izgubili postupak protiv Ilije Jurišića. Bešlagić je već putovao van granica BiH i nigdje nije imao nikakvih problema.

Za građane Tuzle 15. maj 1992. godine je nešto čega se sjećaju. Tog dana je odbranjen grad, a Selim Bešlagić, na naš upit, uporedio je taj datum s 2. oktobrom 1943. godine kada je Tuzla oslobođena od fašističke okupacije.

"Ovaj 15. maj je bio faktički odbrana od agresije na Tuzli i to je značajan datum. Ta se odbrana sastoji u tome što smo tog 15. maja obezbijedili da Jugoslovenska armija, više nije bila ni narodna, ne izvuče oružje Teritorijalne odbrane, nego da to oružje ostane u Tuzli, odnosno Tuzlanskom kantonu i da s tim oružjem mi dalje možemo voditi borbu protiv agresora i agresije koja je izvršena na BiH. Ali, sigurno borba protiv fašizma je zajednički imenitelj za 2. oktobar i 15. maj", smatra on.

Pucnjava iz kolone

U događaju na Brčanskoj Malti nesumnjivo su stradali vojnici koji su bili u koloni, tuzlanski policajci i jedan civil. Bešlagić smatra kako je istina jedna i kako se krivac treba pronaći.

"Sigurno da to pitanje zaslužuje sudski proces i mislim da onaj koji je trebao da organizuje kolonu, do tada je izašlo stotinu kolona bez ikakvog incidenta, to je bio Dubajić, komandant kasarne, i on nažalost u tom trenutku nije se ponašao onako kako je trebalo i uradio je nagle poteze koji su doveli do toga, jer nije obezbijedio da ljudi iz te kolone ne pucaju i da ne dođe do incidenta koji se dogodio 15. maja upravo na ovom mjestu", sjeća se Bešlagić.

Obilježavanje 15. maja, prema njegovim riječima, održava se stihijski. Generacije koje su preživjele taj dan ga dobro pamte, ali ako se ne bude dovoljno proučavao plaši se da će pasti u zaborav.

Bešlagić smatra da važan datum u historiji Tuzle i BiH adekvatno obilježavaju ljudi koji su ga doživjeli i koji te godine pamte. On je rekao da postoje knjige i dokumentacija, ali da se dovoljno ne proučava i izučava. Uporedio je 2. maj i Dobrovoljačku ulicu u Sarajevu i 15. maj i Skojevsku ulicu u Tuzli.

"To je odbrana Tuzle, ali i Bosne i Hercegovine. Odbrana svakog značajnog grada, kao što je Sarajevo, kao što je Tuzla je i odbrana Bosne i Hercegovine, jer mislim da je Sarajevo ili da je Tuzla pala mislim da bi današnja situacija bila sasvim drugačija i da bi smo se zapitali uopšte da li bi bilo Bosne i Hercegovine", kaže on.

Nije bilo zločina u Tuzli

Ostao je i poslije 15. maja 1992. godine u Tuzli. U najtežim vremenima nije okaljan obraz grada, nije počinjen ni jedan pojedinačan zločin...

"Prije svega, to što nije okaljan obraz grada Tuzle i građana Tuzle, uspio sam zahvaljujući Tuzlacima, mislim da je to jedini odgovor. Svaka priča ja sam, stavljanja sebe u poziciju da si ti bio odgovoran, je čista laž i udvaranje, a ja to ne želim", ispričao je Bešlagić.

Posljednjih godina Zavičajno udruženje Tuzlaka u Bijeljini pokušava revidirati historiju.

Takvih pokušaja, prema Bešlagiću, bit će i u budućnosti.

"Mislim da će pokušaja revizija biti, ali mene više interesuje da napravimo reviziju tih Tuzlaka koji su u Bijeljini. Volio bih da vidim imena i prezimena tih ljudi i da vidim gdje su se oni nalazili, da li su uopšte bili u Tuzli, jer se radi o tome što su manje-više koji su došli sa strane pa su živjeli u Tuzli i u momentu kada se to desilo oni su poslušali riječi Karadžića i ostalih da treba da se izdvoji i to su uradili. To mi nije drago, ali mi je drago što je veliki broj građana srpske nacionalnosti ostao u Tuzli i dao svoj doprinos u odbrani Tuzle", zaključuje Bešlagić.

(Anadolija/ad)