STAV: Winston Churchill, na prijedlog jednog ministra da se novac koji je nedostajao za odbranu od nacističkih napada “namakne” iz fondova namijenjenih kulturi, izgovara čuvenu misao (parafrazirano): Ako osiromašimo kulturu, šta ćemo onda (uopće) braniti? Kako na ovo gledati iz naše perspektive u uvjetima krize izazvane aktuelnom pandemijom?

ALIKADIĆ: Kultura je ogledalo svakog naroda. U njoj je sadržano sve što je u historiji obilježilo postojanje jedne države i kao takva mora imati poseban tretman u svim uvjetima. Kako u agresiji na BiH pod kišom granata i snajperskih zrna kultura nije stala i imala je svoju svrhu, tako ni danas u vrijeme ove pošasti ne smije biti ugrožena. Međutim, kao što mnoge tvornice mijenjaju linije svoje proizvodnje tokom pandemije i prilagođavaju ih općem dobru i općoj koristi, tako i institucije kulture moraju imati svoju svrhu u izmijenjenim okolnostima. Naprimjer, mi smo vidjeli da naša pozorišta i druge kulturne ustanove imaju online aktivnosti tokom izolacije, što je, smatram, bilo vrlo bitno za održavanje psihičkog zdravlja građana, ali i za održavanje kulture u životu. One institucije koje nisu našle svoju svrhu u vremenima ove krize trebale bi dobro preispitati razloge svog postojanja, a mi smo sa svoje strane pratili aktivnosti i zalaganje.

Složit ćemo se, i kultura i sport su vrlo potcijenjene djelatnosti, a kolektivni duh direktno zavisi od njih. Naučili smo da pojedini kulturni radnici, umjetnici te sportski radnici i sportisti uglavnom u javnosti istupaju s jakim kritizerskim nabojem, ističući nedovoljna sredstava za svoj rad. Rekao bih da je ocjena o zanemarivanju kulture i sporta najčešće opravdana kao dijagnoza općeg stanja, ali smatram da je licemjerno kada neki koji su dobro profitirali od kulture i sporta izlaze i govore o katastrofalnom općem stanju u ovim sektorima. Mi ćemo svakako sve uraditi da kultura i sport dodatno ne potonu, štaviše, da napreduju što je više moguće.

Godinama se kod nas priča o potrebi jačanja osjećaja pripadnosti Bosni kao našoj domovini. Neki o tome govore “u oblacima”, tj. samo teoretski i bez svijesti da u ovoj zemlji žive i oni koji ne vole i ne žele ovu državu, ali meni kao sportisti to izgleda puno drugačije. Mnogi nisu svjesni koliko za osjećaj našeg bosanskog zajedništva mogu doprinijeti uspjesi jedne reprezentacije, u fudbalu, rukometu, bilo kojem sportu… Svi se priklanjaju pobjedniku, naime, pobjede se zajednički slave, sportske pobjede su pitanje doprinosa jačanju patriotskog duha. Ulaganje u sport je ulaganje u zajedništvo, u vezivno tkivo naše zemlje. Za približavanje tri naroda u Bosni i Hercegovini nema boljih saradnika od kulture i sporta, nema jačeg prijatelja za osiguravanje suživota. Naravno, mi ovdje govorimo o dijalogu kultura naroda Bosne i Hercegovine i njihovih istaknutih predstavnika, kao i o širem bosanskohercegovačkom kulturnom sistemu koji zajednički gradimo. Ne govorimo o monologu koji često prevladava u našoj javnosti i na našoj kulturnoj sceni jer to nekima tako odgovara i čini ih povlaštenim.

STAV: Hoće li kantonalna izdvajanja za kulturu i sport biti umanjena u narednom periodu?

ALIKADIĆ: Budžet je doživio rezove u svakom resoru, pa je tako bilo i u Ministarstvu kulture i sporta. Izdvajanja su umanjena za jedan milion, ali pravilnom raspodjelom sredstava kultura u KS neće biti ugrožena. Pored toga, vode se pregovori s jednom ambasadom, uvjeren sam da će razgovori biti produktivni, a podrazumijevaju određenu pomoć grantovima kulture i sporta.

STAV: Po kojem principu ćete vršiti smanjenja s obzirom na to da imate podosta privatnih udruženja na budžetu koja ne mogu biti u istoj ravni s institucijama kulture od posebnog značaja?

ALIKADIĆ: Kulturne institucije koje su nosioci kulturnog života imaju osigurana sredstva za sve svoje aktivnosti, kako je to bilo i prije početka pandemije virusa korona. Imamo kvalitetnu saradnju s javnim institucijama kulture i njihovim direktorima te će oni u narednom periodu imati moju punu pažnju, podršku i predanost. Kulturna udruženja, međutim, bit će predmetom detaljne analize s akcentom na finansiranje onih koja su uistinu nosioci kvalitetnih projekata i čija realizacija ima višestruki značaj za Kanton Sarajevo, a ne onih koja, zapravo, tek “sišu” budžet po nekom automatizmu, a ne ostvaruju pri tome neku stvarnu i društveno korisnu vrijednost. Sredstava će, dakle, biti za ona kulturna udruženja koja stvarno doprinose našem društvu, a ne za ona čiji bi vlasnici i dalje htjeli zloupotrebljavati javne novce. Jer, u nekim slučajevima to nisu stvarna kulturna udruženja već privatne firme pod imenom udruženja.

STAV: Po Vašim riječima, stječe se dojam da ste izloženi pritiscima u vezi s budžetom. Ima li, dakle, pritisaka i ko to radi?

ALIKADIĆ: Postoje dugogodišnji monopolistički i privatni lobiji u sektoru kulture koji su mi već nekoliko puta slali poruke s ciljem vršenja pritiska ako im se finansiranje ne nastavi po automatizmu. Pritom mi je dato do znanja da je to tek početak zagorčavanja mog života, jer će oni preko svojih ljudi u medijima pokrenuti kampanje protiv mene. No, što se tiče mene, prevarili su se, nisam njihove sorte i nije me moguće preplašiti, a kamoli da je moguće nad ministrom kulture i sporta jednog kantona vršiti specifični oblik reketiranja, koje možemo svrstati u atipično kriminalno djelovanje u kulturi. Takve pojave bilježimo i pratimo, te će one biti adekvatno tretirane od nadležnih organa.

Nastavak intervjua možete čitati OVDJE.

(Stav/DEPO Portal/ak)