Koronavirusna karta starog kontinenta jasno govori: bogatiji narodi zapadne Evrope oboljeli su puno masovnije od bolesti COVID-19 nego zemlje istočne polovice EU-a, gotovo bez iznimke.

"Usporedba različitih zemalja može biti veoma slojevita i mnogi faktori mogu iskrivljavati zdravstvene parametre. Međutim komparacija između zapadne Evrope s jedne strane, i središnje i istočne s druge, pokazuje jasnu razliku u stopi širenja koronavirusa koja se apsolutno ne može zanemariti – piše Guardian analizirajući razloge takvoj slici.

Ne spominju presudne zasluge kriznih stožera i mudrih vrhovništava, ali među bitnim elementima dobrog odgovora istočnih Evropljana na epidemiju navode, kakvog li paradoksa, niži državni standard i građansku nevjeru u sisteme javnih bolnica.

Čak su i najteže pogođene zemlje srednje i istočne Evrope imale puno niži postotak zaraze i smrtnosti na milion stanovnika od zapadnoeuropskih država, a u nekima je statistika doslovce izvanredna. Slovačka je apsolutni šampion u suočavanju s epidemijom: zabilježila je samo 1413 oboljelih i 25 smrtnih slučajeva.

Susjedna Austrija, za koju se inače smatra da se uspješno borila s izazovom virusa, ima 10 puta više infekcija i 20 puta veću smrtnost od Slovačke, i to s dvostruko manjim brojem stanovnika.

Brojni uzroci koji su doprinijeli takvoj statistici zaoštreni su zbog nepodudarnosti odlika raznih zemalja: niži životni vijek znači manje živih ranjivih ljudi, a manja gustoća naseljenosti, manji broj direktnih letova u Kinu, niže stope testiranja ili puka sreća svakako su bili od utjecaja u strateškom rasporedu epidemije.

No, najvažniji razlog Covidom nepokorenoj istočnoj Evropi, čini se, ipak primarno leži u ranim blokadama koje su implementirale gotovo sve zemlje šire regije. Dok su u Velikoj Britaniji i drugim zapadnoeuropskim državama javni događaji nesmetano održavani u drugom i trećem tjednu ožujka, u srednjoj i istočnoj Evropi vlade su vidjele što se događa u Italiji i uvele su brze obustave rada.

Nije to uvijek bilo zbog izražene javne savjesti: mnoge od ovih zemalja su zbog smanjenih fiskalnih kapaciteta u odnosu na Zapad strahovale od nemogućih troškova i umanjene snage zdravstvenih sistema da se nose s masovnošću zaraze. A i stanovništvo istočne Evrope pokazalo se spremnijim slijediti naredbe epidemiologa, te se čulo puno manje nepokornih glasova nego na Zapadu. No, ni to nije bila posljedica tradicionalne pruske discipliranosti ili vjere u hijerarhiju, nego nečega upravo suprotnog: nevjere u državu i njezine javne sustave.

"Upravo činjenica da se osjećamo ranjivo u očekivanju usluga našega zdravstva natjerala je ljude da se drže blokade i izolacija“, kazao je za Guardian Ivan Krastev, bugarski politolog. Ljudi su se, drugim riječima, jako plašili mogućnosti da opasno bolesni dospiju u bolnice.

Arhetipski nedisciplinirana i razbarušena Grčka, koja je također provela strogo zatvaranje kako bi izbjegla naprezanje svog zdravstvenog sistema pogođenog prisilnom štednjom, druga je evropska zemlja u kojoj su brojke koronavirusa ostale impresivno niske. U populaciji od 11 miliona ljudi dosad je potvrđeno samo 2.620 slučajeva koronavirusa.

"Kao i druge zemlje u srednjoj i istočnoj Evropi, i Grčka je imala snažan osjećaj krhkosti svog zdravstvenog sustava", upozorava George Pagoulatos, politički ekonomist koji je na čelu Helenske zaklade za evropsku i vanjsku politiku. Zapadnoeuropske vlade s dobrim zdravstvom i bogatim i opremljenim bolnicama, poput onih na sjeveru Italije, nisu se prerano uplašile ni epidemije ni troškova zdravstvene krize, što je nesumnjivo pogodovalo tamošnjim razmjerima pandemije.

Usprkos svijetlim brojkama, nisu, međutim, u istočnoj Evropi baš svi pozitivan primjer nošenja s epidemijom: način na koji je Mađarska na čelu s Orbanom iskoristila krizu za nametanje ograničenja, vladanje dekretima i osobne političke profite besprizoran je i opominjući za svako demokratsko društvo. Bolji slučaj nije ni s Poljskom koja pod plaštom zaraze sljedećeg vikenda kani provesti predsjedničke izbore, i to putem sumnjivoga dopisnoga glasanja.

Rumunska politologinja s radnim mjestom na Sveučilištu Stanford Veronica Anghel drži da se mnogim zemljama istočne Evrope zbog dobrih rezultata u nošenju s epidemijom pripisuju zasluge koje one realno uopće ne zaslužuju.

"Vrijeme zaključavanja i uvođenja blokada je loša mjera za ocjenjivanje postupaka vlasti neke države", smatra Anghel.

Neke zemlje s dobro financiranim zdravstvima zaslužuju pohvale, no mnoge druge represivnim su odlukama tek pokušale kompenzirati dugogodišnju neodgovornost i nepostojanje mnogih javnih politika.

A gdje je u svemu tome Hrvatska? Hvala vam na ovom pitanju, no činjenica da u zadnjih 30 godina u zemlji nije izgrađena nijedna državna bolnica ili starački dom dovoljno govori. Po tome ispada da smo puno više imali državu onda kad je uopće nismo imali, baš kao ni državnike.

(slobodnadalmacija.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)