Nezavisni zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo Damir Nikšić na svojoj Facebook stranici objavio je status pod naslovom 'O slobodi i jednakosti u glavnom gradu BiH' koji prenosimo u cjelosti:

- Ja nisam za partokratiju. Nisam za predsjedničku demokratiju stranačkih šefova i predsjednika. Ja sam za parlamentarnu/reprezentativnu/predstavničku demokratiju koja je, po Ustavu, politički sistem u BiH.

U toj predstavničkoj demokratiji nastojim, između ostalih, predstavljati jednu posebnu grupu građana i njihova prava i slobode, a to su povratnici.

Vjerovali ili ne, svjesni toga ili ne, postoje povratnici i u Sarajevo.

Ja sam civil, povratnik na Grbavicu. Iz sopstvenog iskustva, kao i iz razgovora sa brojnim drugim povratnicima u Sarajevo, biti povratnik u glavni grad BiH za mnoge od nas je jednako teško iskustvo kao i svim povratnicima u drugim dijelovima BiH. Suočeni smo sa govorom mržnje, šikaniranjem i mnogim drugim javnim poniženjima od strane militantnih etnonacionalista.

Teško mi je priznati da je moj povratak bio praktično neodrživ sve dok nisam preferencijalnim glasovima nekolicine svojih sugrađana izabran da zastupam određene ideje i vrijednosti u Skupštini Kantona Sarajevo.

Sve do novembra 2018. godine, u Sarajevu nisam uspio pronaći posao u svojoj struci iz jednog razloga i nepisanog pravila koje su mi često nezvanično saopštavali, a to je, pogađate: “zato što nisam bio u Sarajevu tokom rata”.

Iz tog razloga i tog nepisanog zakona sam diskriminiran dugi niz godina u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Iz tog razloga sam dva puta nakon rata na duže vremenske periode napuštao grad u kojem žive moji roditelji, a kojima sam jedini sin. Iz tog razloga sam, svaki put kada bih došao nazad, bio nezaposlen ili samouposlen osjećajući se nepoželjnim i živio životom građanina drugog reda.

Bilo bi fantastično da sam jedini predratni Sarajlija kome se to dešavalo.

Svakog 2. maja, neki od onih koji za sebe vole reći da su državotvorni, da su branitelji slobode i nezavisnosti države BiH, nađu vremena da se obruše na povratnike u Sarajevo. Cijenim to što su se borili za slobodu u odbrambenom ratu, ali sudeći po njihovim izjavama, nisu se borili za slobodu svih podjednako. Po njima, neki građani ove države i njenog glavnog grada su ravnopravniji i slobodniji od drugih.

Taj koncept nije u skladu sa mojim političkim, ideološkim, ljudskim i građanskim uvjerenjima.

Taj koncept nije u skladu ni sa Aneksom 4 (Ustav BiH koji se naslanja na rezolucije i deklaracije o ljudskim pravima), niti je u skladu sa Aneksom 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Ja sebe vidim kao slobodnog i ravnopravnog građanina BiH i zastupam sve one koji vjeruju u jednaka prava i slobode svih građanki i građana na svakom pedlju ove zemlje, pa i u njenom glavnom gradu.

Ja sam protiv mržnje i diskriminacije.
Ja sam za mir i pomirenje običnog naroda, civila, slobodnih građanki i građana.
Ja sam za reintegraciju bosanskohercegovačkog društva.
Ja sam za ljudska i građanska prava, za Ustav kojim su ona zagarantovana.
Ja sam za jednakost između “ratnika” i povratnika.

Ja odbijam biti stigmatizirani građanin drugog reda u glavnom gradu ove države.

Mi povratnici u Sarajevo imamo Ustavom zagarantovana prava i slobode, osim ako nas “političko Sarajevo” želi silom i nepisanim zakonima ulice sistemski proizvesti u građane drugog reda ili ultimativno politički prognati.

Mislim da je jedina i prava opozicija ona koja se suprotstavlja sistemu vrijednosti hijerarhijskog društva, društva koje ne priznaje jednaka prava, slobodu i jednakost svih, već proizvodi neke od nas u građane drugog reda.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)