Piše: Neven Šimić, Prometej.ba

Ima jedna korisna pouka sa Zapada koja kaže: ljudi koji kontinuirano javno ističu svoju humanost i dobročinstvo, počesto nisu ni dobri ni humani. Nisu, dakle, onakvi kakvim se vole samoreklamirati. U rjeđim slučajevima radi se o klasičnim moralnim idiotima koji su humani iz posve pragmatičnih razloga, zarad vlastite promocije ili neke druge koristi. Drugim riječima, javno obznanjivanje i reklamiranje vlastite humanosti i empatičnosti uvijek treba uzeti s dozom sumnje. Posebno kod onih u kojih je uočeno da se njihova javno samoiskazana moralnost kosi s onim što rade u praksi. Uvijek prije masovnog oduševljenja nekim javnim činom treba propitati koja je pozadina tog humanog (ili“humanog”) djelovanja.

Nema nikakvog razloga da se na taj način ne propitaju i motivi Martine Mlinarević-Sopte, spisateljice, blogerice i odnedavno ambasadorice BiH u Pragu, koja je prethodnih dana došla u žižu javnosti objavom da će dio svog mjesečnog prihoda (100 KM) odvajati za Memorijalni centar u Srebrenici. Na prvu, sjajna vijest i hvale vrijedna humana gesta. Na drugu, nelagodna sumnja da tu nešto nije u redu. Na treću, nekako je dojam da je mogla biti i malo galantnija ako već prima ambasadorsku platu od nekoliko hiljada eura (plus naknade, dnevnice, regres i drugi benefiti za ambasadore propisani pravilnikom). Nije baš da se isprsila sa ovih 100 KM. Sto maraka je sitniš u džepu i za nižerazrednog državnog službenika u Kantonu Sarajevo. Doduše, rekla je i da će donirati još dvije ustanove (nije ih navela) pa se može pretpostaviti da će ukupna donacija biti nešto izdašnija.Na četvrtu, koliko je donatora koji, bez spektakla i javne pompe, rade dobra djela. Plus ne dobijaju radna mjesta na sumnjiv način.

Humana gesta ili vrhunski cinizam?

Haj'mo za početak pretpostaviti da je Mlinarevićkina donacija za Srebrenicu iskren ljudski čin. No to neće izbrisati činjenicu da rečeni iznos izdvaja od masnog mjesečnog prihoda do kojeg je došla - hajmo za početak to tako reći - na kontroverzan način. Ovdje je, dakle, važno pitanje: zaslužuje li Mlinarevićka ambasadorsku platu koju prima? Istu onu platu od koje odvaja novac za Srebrenicu. Ustanovimo li da je ne zaslužuje, je li to onda prljav novac? Ako je vjerovati državnim propisima, koje su donijeli Ministarstvo vanjskih poslova i Predsjedništvo BiH, ona je za mjesto ambasadorice nekvalificirana. Svako, makar i površno upoznat s ovim slučajem i konkursnim procedurama, zna da je Mlinarevićka rečene procedure zaobišla u širokom luku. Naime, pravilnik jasno kaže da je za posao ambasadorice potrebna visokoškolska diploma koju ona nema.

Doduše, nekad je diplomu imala (javno tvrdila da je profesorica engleskog i hrvatskog), ali se kasnije ispostavilo da baš i ne govori istinu (je li grubo ovdje istaknuti da je javno lagala). Riječju, nije bila kvalificirana da dobije posao ambasadorice. No posao je u konačnici dobila. Skandal koji bi u svakoj uređenijoj zemlji rezultirao poništenjem imenovanja i ostavkama odgovornih. Ali ne i u Bosni i Hercegovini. Gospođi Mlinarević u pohodu na budžetska sredstva nije odmogla ni činjenica da nema ni dana diplomatskog iskustva. Nekvalificirana i bez radnog iskustva posao je na koncu dobila. Stoga je posve korektno pitati: je li njenih 100 KM za Srebrenicu iskren ljudski čin? Ili je pokušaj da opere vlastitu savjest jer smatra da nije pošteno došla do unosnog mjesečnog prihoda od kojeg izdvaja za rečenu donaciju?

Nastavimo sa ugodnim i manje ugodnim pitanjima: je li Mlinarevićka velika humanistica i filantrop kojoj je stalo do općeg dobra? Ili je namazana manipulatorica koja će koristiti i ljudsku tragediju zarad vlastite promocije i koristi? Da li je ona dokaz da divne osobe pune iskrene ljudske topline hodaju ovim prostorima? Ili je Mlinarevićka dokaz da su pohlepni prevaranti i manipulatori bez skrupula isplivali na društvenu površinu? Je li ona neumorni borac za društvenu pravdu i tzv. malog čovjeka? Ili je otjelovljenje ovdašnjeg demagoga koji te uz toplu riječ i blag osmijeh sofisticirano pljačka i kontinuirano pravi naivnom budalom? Je li ona dokaz da se u BiH i na Balkanu može bolje i poštenije? Ili je samo slika i prilika prosječnog uhljeba u moralno i politički devastiranim balkanskim društvima?

Jedno se ipak može konstatirati: kada odvaja od plate koju je dobila preko reda - ergo, nije zaslužila - i od toga pravi javni spektakl i humanu gestu, onda to jeste vrhunski cinizam. Koliko je tu humanosti, koliko pranja vlastite savjesti, koliko hladne proračunatosti, najbolje zna sama Mlinarevićka. Na nama ostalima je da nagađamo ili pretpostavljamo.

Ljudi imaju pravo voljeti Martinu Mlinarević zbog ovoga ili onoga. S druge strane, ljudi koji nemaju problem sa činjenicom da je uvažena Martina bezočno kršila propise kako bi se dobro uhljebila, slika su i prilika društva u kojem žive. Oni koji to ignoriraju i stavljaju Soptu na pijedestal poštenja, zaslužuju da žive upravo u takvom društvu - u društvu gdje preko veze dolaziš do posla, društvu gdje korupcija i partijska podobnost idilično koegzistiraju, društvu koje tjera mlade u beznađe ili bijeli svijet. Tvrdnja da se ona izdigla iznad balkanskog primitivizma samo je vrhunac ovdašnje ignorancije i licemjerne gluposti. To je ista ona domaća licemjernost koja se snebiva baš nad korupcijom, ali nekako je i korupcija manje korupcija kad je naši prakticiraju.

Nastavak teksta pročitajte na portalu Prometej.ba.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)