Nakon što je svojom objavom na Facebooku "o silovanim ženama i časti" izazvao lavinu reakcija na društvenim mrežama, ali i u bh. javnosti, političar i član SBB-a Adis Arapović ponovo se oglasio na svom FB profilu i odgovorio na burne i oprečne poruke koje je dobio. U tekstu "Kako je priča o 'časti' zapalila društvene mreže?" on se osvrnuo na reagiranje javnosti te pokušao pojasniti šta je, zapravo, htio poručiti ovom pričom...  

Zahvaljujem na žestokoj raspravi o kratkom tekstu, meni nepoznatog autora, kojeg sam stavio na svoj FB profil, kao i brojni drugi ljudi, prije par dana. Sad mogu dati i svoj osvrt na sadržaj teksta, kao i reakcije, pozitivne i negativne:

1. Ovaj kratki izmišljeni tekst, o vremenu i prostoru koji nisu u našem vremenu i prostoru, predstavlja prosto prepričavanje jednog fiktivnog, ali vrlo opasnog događaja i kao takav poslužio je za simulaciju naših društvenih odnosa u kojima se prepliće naše poistovjećivanje sa žrtvama silovanja, njihovom reakcijom na poniženje i bol, te osvrtom nepoznatog autora, koji događaj pokušava prebaciti u prostor naših društvenih anomalija poput kriminala, korpucije, nerada, odnosno našeg tihog prihvatanja, pa čak i učešća u zlu koje naše društvo temeljito razgrađuje.

2. Tekst nas prvo podstiče da zauzmemo vrijednosni sud, da se priklonimo žrtvama, a onda se otvara moralna dilema: da li je bilo časno što je jedna žena izbjegla silovanje, a onda ostalima, koje to na žalost nisu, čin predstavila kao svoju pobjedu i njihov poraz, i, da li je bila časna reakcija drugih žena koje su taj potez kaznile? Zašto je blizu 300 ljudi pozitivno reagiralo na priču, tumačeći da je kažnjavanje jedne žene gore od ponižavanja svih drugih žena, i da je naše društvo upravo takvo? Takođe, zašto je približno isti broj ljudi negativno reagirao na priču tumačeći da je ista šovinistička, mizogina, da vrijeđa žrtve silovanja u BiH, a žene osuđuje dvostruko – i kao žrtve silovanja i kao žrtve pravdanja za nanesenu bol?

3. I jedni i drugi imaju jake argumente i djelimično su u pravu, a djelimično u krivu, pa to i jeste zamka ove priče, kao onih Nasrudina-hodže. Međutim, poenta je u nečemu drugom. Tekst nije moj, niti sam objavom iznio bilo kakav sud o bilo čemu. Da li bi fotografija činjenja nekog krivičnog djela značila odobravanje ili osuđivanje tog krivičnog djela? Vjerovatno ništa od toga. Pa zašto je ovo drugačije? Krenimo redom...

4. Zanimljivo je vidjeti kako malo pojedincima među nama treba da pokažu patološku agresiju, jaku potrebu da razapnu glasnika, a ne da se pozabave porukom, odnosno poentom. Zašto? Jer je tako lakše, jer smo nemoćni da odgovorimo na velike životne izazove, na nesigurnost, nered i beznađe u kojem živimo, pa je krajnji domet tog „fiktivnog“ patriotizma i junačenja jednokratni nasrtaj na one koji nam se ne sviđaju. Na ulici, parkingu, fejsbuku... Sviđanje i ne sviđanje postaje vrh naših mogućnosti, a ovaj tekst nas izaziva da se izdignemo i naučimo razgovarati hladne glave, bez želje da ponizimo, uvrijedimo, pobijedimo...

5. U danu kada se najavljuje drastična blokada rada institucija Bosne i Hercegovine, nekoliko stranačkih aktera s margine političkog života, smatraju da je ova priča za njih važnija od recimo reakcije na tinjajući državni udar iz RS-a, te zajedničkog odgovora koji će zaštititi institucije i ustavni poredak. U njihovim glavama, verbalni delikt je objava tuđeg teksta! Ovim su rekli sve o sebi i njihovoj viziji Bosne i Hercegovine. Jeftino politikantstvo, manipualcija i bavljenje trivijalnim umjesto suštinskim temama i porukama, postaje jedina osobina ove interesne grupe okupljene oko stranog novca i sumnjivih anti-državnih i anti-nacionalnih ciljeva.

6. Nekoliko portala je prenijelo ovaj tekst uz tvrdnju da sam „...neumjesno uzeo za primjer svu patnju, bol i nemoć silovanih žena u BiH...“, namjerno preskočivši činjenicu da ovo nisu moje, već tuđe riječi. Dakle, iznošenje potpune neistine, svjesna ili nesvjesna manipulacija, i očita potreba za medijskom krvi. Ja to razumijem, ali opet, neka služi na čast onome ko piše, ko ne provjeri izvor, te time omogući da laž ubija istinu. Molim da ovo shvatite kao dobronamjerni demant. Ovo je bio test časti, i za one koji pronalaze i za one koji ne pronalaze pouku teksta.

7. Na kraju, molim prijatelje da dijele ovaj tekst, da doprinesemo kulturi dijaloga, razgovoru o osjetljivim temama, pronalaženju tačaka koje nas spajaju, a ne razdvajaju. Prekinimo bratoubilačke obračune, umotani u stranačke zastave, lažnu nezavisnost, nagomilane frustracije i tuđe interese. Poštujmo se i sarađujmo. Ova napaćena zemlja i ovaj desetkovani narod imaju mnogo velikih izazova pred sobom, a krupni vanjski nasrtaji, unutrašnja konsolidacija, evropski snovi i važne reforme nas trebaju ujedinjavati. To su moji prioriteti. Ako, pak, s vremena na vrijeme, snijeg padne da poneka zvijer pokaže svoj trag, to neće biti slučajno.

Želim Vam svako dobro, a ako je nekoga objava ove fiktivne priče nehotice povrijedila, iskreno se izvinjavam i molim za oprost - napisao je Arapović u svom FB pojašnjenju.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)