U duhu sistematskog i i dugogodišnjeg nemarnog odnosa prema kulturi i kulturnim institucijama u Bosni i Hercegovini, marginaliziranja umjetničkih vrijednosti, uništavanja bh. kinematografije, osiromašivanja filmske i pozorišne produkcije..., "brisanje" Smjera scenskih umjetnosti čini se posve logičan slijed događaja u savremenoj BiH. 

Apel Kenana Musića i očajnički pokušaj da zaustavi postupak ukidanja istog, prenosimo u cijelosti:        

JU GIMNAZIJA DOBRINJA

Senada Poturka Senčija bb

71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

N/r direktora Ahmetspahić Envera

N/r predsjednice školskog odbora Čengić – Kurtović Merime

Poštovani direktore,

Dozvolite da izrazim moje duboko poštovanje.

Žao mi je što Vam pišem ovim povodom, ali smatram to obavezom ali i iskrenim i moralnim potezom.

Posljednjih dana iz medija, te iz kruga ljudi bliskih Pedagoškom zavodu KS i Vaše škole, dobivamo informacije da ste krenuli u postupak ukidanja Smjera scenskih umjetnosti u Gimaziji Dobrinji. U ovom momentu ne znam da li je to tačno i u kojoj se fazi nalazi sama procedura ili je već ukinut, ali moram Vas upozoriti na Vašu obavezu i dužnost prema tom smjeru i učenicima te škole.

Smjer scenskih umetnosti, koji sam i sam pohađao kao učenik prve generacije smjera, jedan je od najpozitivnijih primjera obrazovnog sistema u Kantonu Sarajevo u posljednjih 20 godina. Smjer Scenskih umjetnosti Gimnazije Dobrinja bio je najsvjetili primjer našeg obrazovnog sistema, kako nove generacije ljudi usmjeravati, edukovati i učiti. Principi, načela i način rada u sklopu smjera bili su na zavodnom nivou prve četiri godine. Na kraju krajeva, isti taj smjer izrodio je generacije ljudi sa kritičkim i raconalnim razmišljanjem, sposobne da aktivno učestvuju u kulturnom, društvenom i političkom životu našeg grada i naše države za što postoje konkretni primjeri. To je smjer koji je imao veću efikasnost u praksi i djelovanju nego i jedan drugi smjer Gimnazije Dobrinja. Smjer koji je Gimnaziju stavio na mapu dešavanja.

To je smjer koji je izrodio generacije ljudi koji danas, svojim radom, mogu sa punim pravom da predstavljaju sebe i gimnaziju koju su pohađali, što i radimo.

Sami ste svjedoci koliko sam ja lično, bez ikakve obaveze, Gimnaziju Dobrinja promovisao u svom radu i tokom srednjoškolskog obrazovanja, ali i u godinama poslije pa i dan danas.

Govorimo o smjeru koji je imao predispozicije da postane ono o čemu su škole u regionu sanjale. Mogao bih još barem tri stranice pozitivnih primjera ispisati, ali ne želim – jer ste svjesni toga, pa ću preći na srž problema i razlog mog pisma.

Nedopustivo je i poražavajuće da učestvujete ili možda započinjete sistemski proces uništavanja generacije ljudi koji kroz proces obrazovanja na ovom smjeru, u najmanju ruku, doprinose stvaranju nove generacije radnika na polju produkcije, kulture i audio-vizuelnih umjetnosti.

S druge strane, moram reći da nisam ništa manje ni očekivao, s obzirom da ste posljednje tri godine i radili na sistemskom uništenju smjera. Učenici ovog smjera su tretirani na drugačiji način, a bio sam svjedok iživljavanja profesora nad ovim učenicima. Najblaže rečeno, smjer ste tretirali kao smjer za djecu sa posebnim potrebama i na isti ste upisivali učenike koje niste mogli svrstati u druga odjeljenja pa ste ih mješali sa učenicima koji su istinski željeli ići na ovaj smjer, a sada ste u situaciji da ne možete upisati ni 100 učenika po godini.

O kome ovo govori? Šta je Vaša vizija, misija? Zašto radite u školstvu direktora -  zbog velike plate ili zato što svoja iskustva želite prenijeti novim generacijama?

Poražavajuće je, da ne kažem kriminalno, na što ste doveli jednu od najboljih sarajevskih gimnazija – školu sa tako inspirativnom pričom, školu koja je bila primjer svima u Kantonu Sarajevo ali i državi.

Prije 3 godine, obratio sam Vam se lično, a nakon toga i sjedio u kancelariji kod Vas, sa kolegom sa Festivala, i molio Vas da samo učenicima preneste poziv za Omladinski Film Festival Sarajevo i da iskordinišemo njihovo učešće na Festivalu jer bi im to poslužilo kao sjajna praksa i unaprijedilo njihovo teoretsko znanje sa nastave. Onda sam Vas zamolio da na igralištu škole organizujemo otvoreno kino.  Ništa konkretno mi niste rekli na tom sastanku, već ste me svojim stavom i ponašanjem na kraju natjerali da Vas zaobilazim i odustanem od svega. Čak ste nas doveli na temu o tome „koliko će ko novaca dobiti“.

Dan poslije, Peta Gimnazija, s kojom djelite zgradu, koja je, uslovno rečeno – sportska škola, sve što smo Vama nudili je prihvatila i sudjelovala u organizaciji ovog događaja zajedno sa svojim učenicima.

Godinu dana poslije, pismenim putem smo Vam nudili finansijsku, institucionalnu i tehničku podršku za Smjer scenskih umjetnosti – niste odgovarali na moje pozive ni dopise. Nudili smo da kreiramo filmsku biblioteku i doniramo knjige i literaturu za Scenski smjer – i na to ste se oglušili.

Kada sam došao nakon toga u Gimnaziju, osoblje na vratima mi nije dozvolilo ulazak u školu - Javnu ustanovu, koju sam pohađao, po naređenju Uprave škole. I da ne nastavljam, jer otićemo predaleko, a emocije me sustižu, jer nije svejedno.

Nemojte dozvoliti da Vas učenici, kolege profesori ali i građani, pamte kao profesora i direktore jedne školske ustanove koji je sve osim prosvjetni radnik i neko ko novim generacijama žali dobro, a da ne počinjemo temu kakvu reputaciju po društvenim mrežama i među bivšim učenicima imate.

Gimnazija Dobrinja, ponos ovog Grada, ponos odbrane Dobrinje i ustanova koja je jedinstvena u svijetu po mnogo toga, je dovedena na nivo gori od onog u periodu 1992-1995.godine. Neko će morati snositi odgovornost.

Aktivno sudjelujete i učestvujete u procesu uništavanja novih generacija, a to Vam moja generacija neće oprostiti.

U državi iz koje se godišnje iseli na hiljade mladih ljudi i gdje bi se trebalo ulagati u pozitivne školske priče, Vi se odlučujete na ovakav potez. Bez imalo lažne skromnosti, a i sa željom da ne zvučim prepotentan – ja sam očit primjer efikasnosti tog smjera, zajedno sa još 10 kolega (od nas 20 koliko je bilo) koji su pohađali taj smjer sa mnom. Danas u ovoj branši, audio vizuelne umjetnosti i filmske i TV industrije, nižemo izvanredne rezultate i svojim radom u najpozitivnijem svjetlu predstavljamo našu školu, naš grad i našu domovinu.

Na kraju krajeva, ako nemate više volje i snage, iz moralnih razloga tu školu prepustite nekome ko je zaslužuje.

Strašno i poražavajuće.

S poštovanjem,

Kenan Musić

Direktor Omladinskog Film Festivala

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)