DEPO Portal u ozračju kraja godine anketira neke od učesnika javnog političkog, društvenog i kulturnog života u Bosni i Hercegovini - sa pitanjem kojih pet događaja je, prema njihovom mišljenju, obilježilo 2019.
 

Događaje koji su obilježili kulturnu bh. scenu u još jednoj teškoj i bremenitoj godini odabrala je poznata sarajevska novinarka, urednica u izdavačkoj kući Buybook, Kristina Ljevak. Iako smo izbor bazirali na pet najznačajnijih dešavanja, u kulturi ih je, prema odabiru naše sagovornice, očito bile više, jer kako sama kaže:

„U ovom nejasnom sivilu, dobro je biti živ“, riječi su Paola Soreentina, a zvuče kao da se odnose na Bosnu i Hercegovinu, prije svega na kulturu u našoj zemlji. Zbog toga je važno tokom rezimiranja kulturnih događaja u 2019. godini reći kako je najvažnije da je i ovoga puta kultura preživjela, uprkos svemu.

Pamuk u Sarajevu

Dolazak turskog nobelovca Orhana Pamuka u Sarajevo sigurno je najznačajniji kulturni događaj u godini koju ispraćamo ili je barem Pamuk najznačajniji gost iz polja kulture koji je stigao u Bosnu i Hercegovinu 2019. godine. Domaćini su mu bili Internacionalni festival književnosti Bookstan i Izdavačka kuća Buybook, zahvaljujući čemu je organizovan razgovor s Orhanom Pamukom u Domu oružanih snaga Bosne i Hercegovine, a dan kasnije književnik je prisustvovao premijernom izvođenju predstave „Snijeg“ u Narodnom pozorištu u Sarajevu nastale prema njegovom romanu i u režiji Dine Mustafića.

Uz niz drugih Pamukovih knjiga, koje za bh. tržište kontinuirano izdaje Buybook, autor je dočekan i sa luksuznim izdanjem knjige „Istanbul na fotografijama“, riječ je o fotografijama dopunjenoj verziji njegovog kapitalnog autobiografskog djela „Istanbul, grad sjećanja“ u kojem pored opsesivne veze sa gradom iz kojeg je izbivao svega tri godine tokom boravka u New Yorku piše i o vlastitom životu do 23. godine i trenutka u kojem, umjesto dotadašnjih preokupacija arhitekture i slikarstva, bira pisanje.

Nagrada „Meša Selimović“ za roman „Kintsugi tijela“ Senke Marić

Žiri u kojem su se nalazili Andrej Nikolaidis, Robert Perišić, Vladimir Arsenić, Mile Stojić i Faruk Šehić najboljim romanom objavljenim u 2019. godini na bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku proglasio je roman „Kintsugi tijela“ bosanskohercegovačke književnice Senke Marić. U konkurenciji sa Senkom Marić bili su Juliana Adamović, Emir Imamović, Josip Mlakić i Mića Vujičić.

Osim što je nagrada „Meša Selimović“ najznačajnija književna nagrada na južnoslavenskom kulturnom prostoru, posebno je važno kada dodatno vidljivim učini djelo koje osim književne vrijednosti posjeduje niz drugih dimenzija, nerijetko premalo zastupljenih u savremenoj južnoslavenskoj književnosti, a to su u slučaju Senke Marić odnos prema tijelu i tjelesnom, postajanje ženom i sve što nosi žensko iskustvo u patrijarhalnom društvu, te spoznaja da žene imaju pravo na vlastite izbore kao što nerijetko plaćaju visoku cijenu pogrešnih izbora, te u konačnici proces borbe sa malignom bolesti nakon koje su i emotivne i fizičke promjene neminovne.

 
Književna djela bh. autora/ica

Niz djela bh. autora/ica obilježilo je 2019. godinu. Objavljen na samom kraju 2018. roman „Schindlerov lift“ Darka Cvijetića uistinu je bio knjiga koja je obilježila godinu koju ispraćamo. Potvrđuje to i nagrada „Kočićevo pero“, ulazak u finale nagrade „Fric“, prevodi koji su u toku te potpisan ugovor za scensko uprizorenje u Kamernom teatru 55 u režiji Kokana Mladenovića.

Darko Cvijetić kao i nekolicina drugih autora potvrđuje da je za opisivanje velike tragedije kakva je bila rat u Bosni i Hercegovini dovoljan manji ram, jedno naselje ili u njegovom slučaju jedan soliter, crveni prijedorski, u kojem je stalo sve što ne treba i što podrazumijeva sublimaciju ratnog bosanskohercegovačkog užasa. O prelasku radničke klase u vojnu, mijenjanju ratnih zarobljenika i umrlih umjesto nekadašnjih sličica među kvartovskim drugovima, traženju djece po sekundarnim grobnicama… Cvijetić je ispisao neke od najboljih stranica u poslijeratnoj bosanskohercegovačkoj književnosti.

Jednako uspješan roman je i „Uhvati zeca“ Lane Bastašić koji je preveden na devet jezika i koji je bio u najužem izboru Ninove nagrade. Lana nastavlja najbolju praksu savremenih bh. autorica koje su se posvetile zapostavljenim temama, u ovom slučaju riječ je o ženskom prijateljstvu koje je poslužilo kao okvir da se ispriča priča o odrastanju u patrijarhalnim uslovima rata i poraća, te o vremenu kada su se mijenjala imena da bi se preživjelo.

 
Nakon uspješnog romana „Amarcord“, Namik Kabil napisao je jednako uspješan roman „Isijavanje“ kojeg možemo smatrati „Višnjikom“ novog doba u kojem je uspio sažeti svu tamu emigrantskog iskustva, tužne povratke u domovinu u pokušaju da se proda kuća i zauvijek raskine sa zavičajem, a kuća se „ne da prodati“ kao što se ne daju izbrisati ni uspomene koje se nalaze na svakom ćošku geografije koja nas je definisala.

Objavljivanje nove knjige Aleksandra Hemona uvijek je važan kulturni događaj, a u 2019. predstavljena je i u Sarajevu njegova knjiga „Moji roditelji: uvod“. Pišući o vlastitim roditeljima, Hemon je napisao ljubavno pismo svima koji pripadaju njihovoj generaciji i koji su vjerovali u ideju zajedništva i gradili jednu zemlju, da bi koju deceniju kasnije u zrelim godinama morali svoje navike prilagođavati uslovima u Kanadi, Americi ili kakvom trećem kraju svijeta za koji nisu bili spremni i koji nema skoro nikakve veze sa onim koji su poznavali.

Otvaranje Muzeja „Valter brani Sarajevo“

Osim što je osnivanjem muzeja obogaćena kulturna i turistička ponuda grada te što je na jednom mjestu objedinjeno sve što podsjeća na kultni film jugoslovenske i bosanskohercegovačke kinematografije, muzej „Valter brani Sarajevo“ je i važan podsjetnik na naše antifašističke temelje. Činjenice su jedini način da se suprotstavimo istorijskom revizionizmu, a najbolji način je trajni podsjetnik na te činjenice, kao što ovaj muzej i jeste.

Važno je i što su u nastanku skulptura i druge muzejske građe učestvovali isključivo bosanskohercegovački umjetnici/e pokazujući tako da su ideja, volja i talenat uz viziju osnivača ispred svih ograničavajućih elemenata kojih nam nažalost ne nedostaje.

 
Objavljivanje monografije „Hajrudin Krvavac“

Pored sklonosti ka revizionizmu, jednako smo skloni njegovanju kulture zaboravljanja. Zbog toga je jako važno da smo konačno dobili monografiju „Hajrudin Krvavac“ zahvaljujući bosanskohercegovačkom Udruženju reditelja i rediteljica koju je uredio Nebojša Jovanović.

Ovim putem trajno je ukoričeno sjećanje na nekadašnjeg ilegalca u NOB-u koji nakon dvomjesečnog mučenja nije izdao drugove, čovjeka koji je vjerovao u jugoslovenstvo i socijalnu pravdu uprkos golootočkom iskustvu. Šiba je vjerovao da su prave filmske priče samo one koje uzbude gledatelje, da postoje samo dobri i loši filmovi te autori s mudima i bez njih.

 
I vozila ubijaju, zar ne?, izložba Milomira Kovačevića Strašnog u Zvonu

Omiljeni sarajevski fotograf i autor najposjećenijih izložbi uvijek svojoj publici tokom boravka u rodnom gradu pričini radost. U godini za nama zvanično nas je posjetio tri puta, postavljajući dvije izložbe u Zvonu, a što je postala tradicija, uz postavku izložbe  „Ples s Jasminom“ u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti u okviru Festivala „Zvrk“.

 
Izložba „I vozila ubijaju, zar ne?“ otvorena je dan nakon što je Milomiru Kovačeviću uručena nagrada Modula Memorije za doprinos kulturi sjećanja i predstavlja još jedan vrijedan dokument iz perioda opsade Sarajeva, kada su uz svakodnevna stradanja ljudi, stradala i vozila kao jedan od ključnih saveznika u preživljavanju u službi prevoženja ranjenika do bolnice, nabavke humanitarne pomoći za javne kuhinje ili transporta toliko nedostajuće vode.

Samostalna izložba Aleksandra Saše Bukvića u Collegiumu artisticumu

Od 14. novembra do 5. decembra u sarajevskog Gradskoj galeriji Collegium artisticum bila je postavljena samostalna izložba kipara i konceptualnog umjetnika Saše Bukvića kojom je djelimično zaokruženo 40 godina netipičnog umjetničkog rada, posvećenosti i kontinuiteta na koji nisu uticale sve lične i društvene mijene koje su se tokom četiri decenije umjetničkog staža dogodile.

Jedan od najznačajnijih segmenata izložbe je performans izveden na otvaranju pod nazivom „Disciplina kičme“. Po samoj izvedbi to je umjetnički čin koji je kompletnu atmosferu učinio prilično „nesarajevskom“ a po svojoj strukturi najbolji je i najpromišljeniji način da se lični cjeloživotni autorski statement sublimira kroz jedan umjetnički događaj.

Prva Bh. povorka ponosa

Iako inicijalno nije umjetnički događaj, s obzirom na to da je najviši civilizacijski, prvu Bh. povorku ponosa u Sarajevu održanu 8. septembra smatram najznačajnijim kulturnim i svake druge vrste događajem ne samo u 2019. godini nego u cijeloj dekadi.

Skup od oko tri hiljade ljudi bez ijednog incidenta (što je bila potvrda da država može raditi svoj posao kada odluči) bio je jedna od najljepših slika koje su ikada otišle iz Sarajeva, uz činjenicu da je Organizacioni odbor prve Bh. povorke ponosa uradio organizacijski posao kakvom je teško pronaći pandan te da su se zahvaljujući povorci povezali bosanskohercegovački gradovi na način kakav nikada zvanična politika ne može postići.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)