Macron je komentirajući nedavno protivljenje proširenju Evropske unije na zapadni Balkan i davanju zelenog svjetla Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, posebno izdvojio BiH nazivajući je "tempiranom bombom".

Ovim povodom na društvenim mrežama oglasio se novinar i pisac Dragan Bursać, te napisao:

“Čuješ li, Emanuele, nanin šum na srcu, što se i za tebe i za sebe stidi tvojih riječi?

Kaže francuski predsjednik Emanuel Makron da je Bosna i Hercegovina tempirana bomba. Puno i previše problema imamo, ali bomba tempirana nismo!

Pa ga ja zovem:

Dođi, Emanuele, da te provodam kroz Bosnu, a Boga mi i kroz Hercegovinu. Da ti pokažem slapove Une, arabeske kapljica vode na Sani, brzinu Vrbasa, silinu Bosne, mir Drine, snagu Save, smaragde valova Neretve, sve boje Trebišnjice…

Dođi, Emanuele, da vidiš džumu današnju i kako je klanjaju ljudi plavi, ljudi crni, ljudi sivi, svi od sreće ozareni, skromnošću obdareni, saburom miropomazani, pa da i tebi takvom praštaju.

Bosna i Hercegovina je bila i biće sreća za sve što je vole i žive u njenim njedrima, za hrišćane, Jevreje, muslimane, za ateiste i agnostike. Ovdje ljudi klanjaju, kleče, krste se, u tišini sa usana ajeti put neba lete, dok se krunica moli, a crkvena zvona sa ezanom stapaju u jednu melodiju. I sve u jednom času, u jednom trenu, u jednom dvorištu, što se avlija naša zove.

Dođi, Emanuele, da te ugostim i kljukušom i burekom i sirnicom i vodom ledenom i mlijekom kiselim i vinom rujnim i pastrmkom potočnom i pekmezom jesenjim i ljubavlju ovih mojih dobrih ljudi što svijet gledaju, željni mira, sa mirom u sebi.

Dođi, Emanuele, ne boj se, nema ovdje tempiranih bombi, samo ruke tople nanine, koje ćete i takvog zagrliti, kafu ti skuhati, lokum ti dati, po kosi te pomilovati.

Dođi u zemlju Nobelovaca, Oskarovaca, Pulicerovaca, svjetskih i olimpijskih šampiona. Dođi u zemlju ljudi što svoju bol ponosno sa sobom nose i kriju je od stranaca, da ih tugom ne uvrijede.

Pa stani, Emanuele, ispred jednog od kamenih spavača, ispred stećka bilo kojeg u mojoj zemlji, pogledaj put neba i zapitaj se, jesam li ja u zemlji koja je bomba tempirana ili sam u svijetu koji bi neko drugi od jada i ljubimore raznosio?

Dođi i ne boj se-toliko duguješ makar sebi i velikom francuskom narodu. Nama, nama ništa dužan nisi! Mi neznanje i takve kao ti lako praštamo!

A ovo na slici nam je jedino oružje, naš zalog za vječnost koji ćemo čuvati!”, napisao je Bursać.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook