Abu Bakr al-Bagdadi, lukavi i zagonetni vođa ISIL-a, koji je pobunu pod crnom zastavom pretvorio u globalnu terorističku mrežu koja je privukla desetke hiljada regruta iz 100 zemalja, umro je u 48. godini. Njegovu smrt objavio je u nedjelju predsjednik Donald Trump, koji je rekao da je al-Bagdadi aktivirao samoubilački eksplozivni prsluk tokom potjere za njim, što su je ovog vikenda na sjeverozapadu Sirije pokrenuli specijalci SAD-a.
New York Times u pregledu povijesti al Bagdadija i ISIL-a navodi da medijsko krilo ISIL-a nije odmah potvrdilo vijest, ali za potvrda smrti vođe svakako nije nešto s čime bi išli žuriti. Sin pobožne sunitske porodice iz iračkog okruga Samarra, al-Bagdadi pomoću vjerskog ekstremizma, mržnje prema vjernicima drugih religija i uz moć internet uspeo se na globalnu scenu.
Njegova je organizacija na vrhuncu moći kontrolirala teritorij veličine Velike Britanije, odakle je vodila i poticala terorističke napade u više od 30 zemalja. Al-Bagdadi je bio najtraženiji svjetski terorist. Američka vlada za njega je nudila 25 miliona dolara, a njegova smrt došla je nakon višegodišnje međunarodne potjere obavještajnih službi više zemalja i tokom mandata dvije predsjedničke administracije SAD-a.
Al-Bagdadi je hvatanje izbjegavao tokom gotovo jednog desetljeća zahvaljujući nizu ekstremnih sigurnosnih mjera, čak i pri susretima sa svojim najvjernijim suradnicima.
"Čak su me natjerali da skinem ručni sat", prepričao je Ismail al-Ithawy, njegov pomoćnik iz samog vrha, uhvaćen prošle godine. Izjavio je to iz zatvora u Iraku gdje je osuđen na smrt. Nakon što bi im oduzeli elektroničke uređaje, uključujući mobilne telefone i fotoaparate, Al-Ithawyja i ostale, pričao je, utovarili bi u autobuse i vozili satima u nepoznatom smjeru. Kad bi im konačno dopustili skinuti povez s očiju, ugledali bi al Bagdadija kako sjedi pred njima.
Sastanci bi trajali između 15 i 30 minuta, a šef ISIL-a prvi bi napuštao zgradu. Od posjetitelja se tražilo da ostanu pod naoružanom stražom satima nakon izlaska. Potom su ih ponovo zavezali za oči i odvezli natrag na svoje prvobitno mjesto polaska, prema pomoćnicima koji su ga vidjeli u proteklih pet godina.
"Bagdadijeva je briga uvijek bila ko će ga izdati. Nikome nije vjerovao ", rekao je general Yahya Rasool, glasnogovornik Iračkog zajedničkog operativnog zapovjedništva.
Veliki dio svijeta prvi je put saznao za al-Bagdadija 2014. godine, kad su njegovi ljudi zauzeli trećinu Iraka i pola susjedne Sirije i proglasili taj teritorij kalifatom, tvrdeći da će oživjeti muslimansku teokraciju koja je posljednji put postojala do raspada Osmanskog carstva.
Luđi i od Osame bin Ladena
Ovaj potez razlikovao je Islamsku državu od al Kaide, starije islamističke terorističke grupe pod čijim su vodstvom al-Bagdadijevi ljudi djelovali gotovo cijelo desetljeće u Iraku, prije nego što su se otcijepili u nasilnom sukobu. Obnovu kalifata sanjao je i Osama bin Laden, vođa al Kaide, no on ga je oklijevao proglasiti, moguće u strahu od snažne vojne reakcije koja je na kraju koštala al Bagdadija totalnog teritorijalnog poraza.
Ipak, prošlo je pet godina prije nego što su različite vojske u martu ove godine zauzele i posljednji pedalj tla pod vlasti al-Bagdadija. A u međuvremenu je obećanje o fizičkom kalifatu privuklo desetke hiljada sljedbenika koji su došli u Siriju kako bi služili njegovoj zamišljenoj državi. Na vrhuncu svoje moći nad mnogim velikim gradovima, uključujući irački grad Mosul od 1,4 miliona stanovnika.
Teritorij ISIL-a pod al Bagdadijem prostirao se od ravnica na istoku oko Nineveha, biblijskog grada u kojem su ekstremisti stoljetne crkve pretvorili u tvornice bombi. Na sjever je dosegnuo planinu Sinjar, gdje su ISIL-ovci zarobljene žene pretvorili u seksualne robinje. Teritorij se prostirao na zapad preko sirijskih naftnih polja Deir ez-Zora sve do veličanstvene antičke Palmire.
Pod zapovjedništvom al-Bagdadija, ISIL - poznat i pod nazivima ISIS, Islamska država i Daesh - nametala je krajnje nasilno tumačenje islama na tim područjima. Žene optužene za preljub, kamenovali su do smrti. Lopovima su rezali ruke, a muškarcima koji su se opirali militantima ISIL-a, javno su rezali glave. Dok se neke od tih srednjovjekovnih metoda kažnjavanja i danas primjenjuju na mjestima poput Saudijske Arabije, ISIL je svijet ipak uspio šokirati zato što je pogubljenja "reklamirao" izvještajima preko televizija i interneta. Stravične kazne muslimanima su bile posebno odvratne i zbog toga što uopće ne spominju u Kur'anu. Jordanskog pilota živoga su spalili u kavezu i to snimali dronovima. Muškarce optužene kao špijune, utapali su u kavezima, pri čemu bi podvodne kamere snimale njihovu smrtnu agoniju. Druge su, pak, gazili tenkovima T-55 ili nasmrt masakrirani u klaonicama.
ISIL je organizirao oporezivanje, izdavao je vjenčane dozvole, izdavao je potvrde o rođenju. Zbog plana uspostavljanja teokracije iz Srednjeg vijeka, ISIL je primjenjivao moderna sredstva. Militanti su iskoristili internet da bi se povezali s hiljadama sljedbenika širom svijeta, stvarajući tako osjećaj kao da su virtualni građani "kalifata".
Poruka džihadista bila je jasna: bilo ko, bilo gdje, mogao je djelovati u ime grupe. To je omogućilo ISIL-u da multiplicira svoju smrtonosnost napadima koje su izvodili čak i muškarci koji nikada nisu zakoračili u njihove logore za obuku. Na ovaj način ISIL je pobio hiljade ljudi širom svijeta. Pucnjava na uredskoj zabavi u San Bernardinu u Kaliforniji, napad na božićni sajam u Njemačkoj, napad kamionom u Nici u Francuskoj na Dan pada Bastille, samoubilački napadi na crkve na Uskrs u Šri Lanki. Napadači su često ostavljali snimke, postove na društvenim mrežama ili videozapise kojima su se zaklinjali na vjernost al-Bagdadiju.
Sulude ideje o porijeklu iz 7. stoljeća
"Bagdadi je bio ključan za davanje lica ISIL-ovom projektu na takav način koji je odjeknuo među mnogim ranjivim ljudima širom svijeta", rekao je Joshua Geltzer, koji je do 2017. bio viši direktor za borbu protiv terorizma u američkom Vijeću za nacionalnu sigurnost.
Rođen kao Ibrahim Awad Ibrahim Ali al-Badri, Abu Bakr al-Bagdadi započeo je život u suhoj, pustoši u selu Al Jallam u središnjem Iraku. Bio je jedan od pet sinova i nekoliko kćeri konzervativnog sunitskog vjernika koji je zarađivao od uzgoja ovaca. Susjedi su porodicu opisali kao prosječnu, a to mjesto kao sasvim beznačajno. Ipak, jedan se detalj ističe s početka priče al Bagdadija, a kasnije će postati ključni element u njegovoj tvrdnji da on treba biti kalif, odnosno vjerski vladar: selo Al Jallam nastanjuju pripadnici plemena al-Badri koje potječe od naroda Quraysh s Arapskog poluotoka, odnosno od plemena proroka Muhameda. Nasljedna veza s Qurayshem smatra se osnovom njegovog uvjerenja o pravu da bude kalif, što se tvrdilo navodnom nasljednom linijom po pamfletima koje je ISIL objavljivao kako bi slijedili al Bagdadija. Tvrdili su da postoji nasljedna veza sve do Fatime, najmlađe kćeri Proroka.
U vrijeme kad je al-Bagdadi krenuo u osnovnu školu, porodica se preselila u obližnji grad Samarra. Bio je osrednji đak. Njegove svjedodžbe iz srednje škole pokazuju da je najviše ocjene imao iz umjetnosti (95 od 100), dok je u osnovnim predmetima poput algebre imao tek oko 50. 17 ljudi koji su poznavali al-Bagdadija, uključujući prijatelje, razrednike, susjede, učitelje i bivše učenike, opisivali su ga kao "sramežljivog", "povučenog", "izoliranog" i "mirnog." Našao je svoje mjesto, pričali su, u lokalnoj džamiji, gdje ga je otac upisao u razred učenja Kur'ana napamet.
"Da, imao je dara za duhovnost", pričao je Khalid Ahmed Ismael, vlasnik džamije Ahmeda Ibn Hanbala. Prisjećao se da bi, i to bez prisiljavanja, al-Bagdadi (to je ime koje si je uzeo kad je postao vođa fundamentalističkih militanata), vodio ostale dječake u čišćenje džamije, da bi ih vodio da iznose tepih vani kako bi ih oprali i potom ostavljali da se osuše na krovu. Ubrzo je nadmašio ostale dječake u pamćenju i recitaciji svetog pisma. Dok je bio u srednjoj školi, vjernici su od njega stali tražiti da vodi molitve umjesto imama.
"Imao je tako lijepo glas," pričao je Ismael. "Tako divan glas da je privlačio ljude u džamiju."
Ali već tada su postojali znakovi da je al Bagdadi svoj konzervativni pristup vjeri doživljavao takvim da bi ga trebalo nametnuti svima. Kad si je njegov susjed istetovirao srce na ruci, al-Bagdadi ga je stao prekorijevati. Susjedu Younesu Tahai, prisjećao se ovaj, govorio je da su tetovaže zabranjene prema islamskom zakonu. Ubrzo se osjetio dovoljno slobodnim prigovarati čak i svojim mentorima. "Kad ustanete i izgovorite molitvu, miris vašeg daha otjerat će anđele da odlete", navodno je zbog pušenja prigovorio Ismaelu.
S 20 godina, 1991., upisao se na šerijatski fakultet Bagdadskog univerziteta. Stekao je titulu prvostupnika, a zatim se upisao na Univerzitet Saddam, instituciju posvećenu islamskim studijima gdje je stekao magisterij, a potom i doktorat iz područja vezanih za Kur'an.
Radikalan kao vjeroučitelj 2003.
Kako bi si platio studiranje, držao je nastavu u džamiji al-Haj Zaidan u bagdadskoj četvrti Topchi, gdje su ga učenici nazivali "šeikom Ibrahimom". Oni koji su s njim razgovarali, opisali su ga kao šutljivog i rezerviranog, što su bile osobine koje su se sviđale učenicima.
"Kad bih ga pitao: 'Šeiče Ibrahim, imam pitanje za vas', on bi odgovorio samo na pitanje i ništa više ", pričao je sadašnji imam džamije Ahmed Rajab, koji je al-Bagdadijev učenik bio početkom 2000-ih. "Pokušali bismo ga natjerati da razgovara s nama. Nikada nije ogovarao. Bio je samodiscipliniran."
Ali izvan džamije neki su počeli spominjati njegove radikalne stavove. Vikendima bi trenirao omladinski nogometni tim, što je koristio kao priliku za dijeliti pamflete koji su zagovarali ultrakonzervativni vehabijski islam. "Pitali bismo se, kao: 'Pa, zašto? Ovdje smo da igramo nogomet.' Pamflete bih uzeo i samo ga bacio", prisjećao se Faisal Ghazi Taih, jedan od njegovih nogometaša igrača.
Kad su mu roditelji doznali što se događa, nisu mu više dopuštali da ide tamo na nogomet. 2003. godine, dok su vojni mlažnjaci jurili preko neba iznad Bagdada tokom američkog napada na režim Sadama Huseina, al-Bagdadi je svojim studentima u džamiji u Topchiju rekao da će otputovati doma. Manje od godinu dana poslije, Taha je gledao televiziju i iznenada na snimkama koje su prikazivale one su uhapsile američke snage, prepoznao je svog bivšeg susjeda. Bili su postrojeni u narančastim kombinezonima, iste onakve boje koju će ISIL-ovci poslije tjerati da nose zapadnjački taoci tokom pogubljenja koja su se uredno snimala.
Obavještajni službenici navode da je al-Bagdadi uhapšen u blizini Faludže, u kući njegovih zetova u januaru 2004. Cilj tog prepada američkih vojnika bio je zet al Bagdadija koji je krenuo u borbu protiv američke okupacije. Al-Bagdadija su u tom napadu odveli sa sobom, smatrajući ga da je u tom trenutku bio nešto više od osobe koja bi se tamo slučajno zatekla. Prema deklasificiranim dokumentima iz Pentagona, narednih 11 mjeseci proveo je u zatvoru u kampu Bucca. Neki analitičari tvrde da se upravo tamo radikalizirao, u zatvoru.
Oni koji su bili zatvoreni skupa s njim, međutim, kažu da je već bio sklon nasilju kada je ušao u taj zatvorski logor. Talib al-Mayahi, koji sada ima 54 godine, sreo je al Bagdadija u šatoru gdje su obojica bili smješteni. Al-Bagdadi je tada bio u svojim tridesetim godinama i već je imao svoj ratni nadimak "Abu Dua". Zatvorenici u logoru počeli su se organizirati, određujući tajne "emire" za svaki šator, pričao je istražiteljima al-Mayahi, a al-Bagdadija su izabrali da vodi njegov šator.
Odmah se bacio na protjerivanje šijitske zarobljenika iz svog šatora, u čemu su mu pomagali brojni kolege sunitski zarobljenici, naoružani metalnim oruđem iz klimatizacijskih uređaja u logoru. Mržnja prema šijitima bila je glavni motiv ustanka koji se tada širio Irakom. Njihova su mjesta hodočašća počeli napadati do te mjere da je to kritizirala čak i al Kaida. Kasnije će to postati zaštitni znak ISIL-a, progon šijita.
Bombaše samoubice slali su u napade na šijitska sveta mjesta u Libanonu, Afganistanu, Iranu i Bangladešu. "Isprovocirao je to da šijitski zatvorenici traže da ih prebace u drugi šator", pričao je al-Mayahi. "A kad više nije bilo šijita, počeo je prijetiti kolegama Sunitima poput: 'Zašto pušiš? Kako to da se nisi pojavio na molitvi? Zašto ti je brada tako kratka?'"
Amerikanci ga pustili: Kako smo mogli znati?
Zapisi Pentagona govore da su al-Bagdadija pustili na slobodu krajem 2004., što je bila pogrešna procjena obavještajnih službi koja će dugo progoniti američke dužnosnike. "Osim da smo imali kristalnu kuglu koja bi nam to rekla, teško je bilo i zamisliti da će on postati šef ISIL-a", rekao je desetljeće poslije službenik Pentagona za New York Times.
Godinama se o njemu nije ništa čulo, sve do 2009. kada su sigurnosne snage zaplijenile dokumente u kući koju su kao utočište koristili islamistički militanti i na popisu pripadnika skupine pronašli ime "Abu Dua". Njegov položaj unutar terorističke skupine postao je jasan tek nekoliko mjeseci poslije kada su snage sigurnosti zarobile visokog vođu pobune, kazao je Abu Ali al-Basri, generalni direktor iračke obavještajne službe. Dogodilo se to u martu 2010. na kontrolnoj točki u Bagdadu gdje su irački agenti uhapsili Manafa al-Ravija, za kojeg se vjeruje da je jedan od ubica američkog vojnog kontraktora Nicka Berga, čija su snimku rezanja glave također objavili na internetu bila. Na ispitivanju Al-Rawi je naveo "Abu Dua" kao jednog od šefova skupine, zaduženog za prenošenje tajnih poruka između pripadnika.
"Vijest o tome poslao sam direktno premijeru, s imena tri osobe koje smo smatrali važnima nakon ispitivanja Manafa al-Rawija", rekao je al-Basri. "Jedan od trojice bio je Bagdadi."
Ubrzo nakon toga, u maju 2010., pobunjenici su objavili ime svog novog vođe: bio je to Abu Dua, koji se tada po prvi put predstavio svijetu predstavio kao "Abu Bakr al-Bagdadi." Bilo je jasno što znači njegov novi ratni nadimak; Abu Bakr je bio prvi kalif nakon smrti Proroka Muhameda u drevnoj Arabiji i zaslužan je za val ekspanzije islama koji je uslijedio. Sljedeće tri godine agenti Al-Basrija lovili su al-Bagdadija, postavivši mu zamke najmanje šest puta kako bi ga uhapsili. U nekoliko navrata umalo su uspjeli; došli su mu sasvim blizu u bagdadskoj četvrti Mansour, zatim u Adamiji, gdje je primijećen kako vozi. Drugom prilikom dobili su informaciju da se vozi u grad Ghazaliya na sastanak s operativcem al Kaide. Zasjedu su mu postavili i kod džamije u Topchiju nakon što su čuli njegov glas kako poziva vjernike na molitvu. I opet je nekako uspio pobjeći. "Imao je tom prilikom više sreće nego pameti", rekao je al-Basri.
Ali sa svakim bijegom od skoro sigurnog hapšenja, al-Bagdadi je postajao sve oprezniji, sve opsjednutiji sigurnošću i sve nepovjerljiviji. Vjeruje se da je prestao koristiti mobitele prije više od jednog desetljeća, oslanjajući se isključivo na poruke na ruke, pričao je al-Basri. Kada se 2014. godine uspeo u mramornu propovjedaonicu džamije u Mosulu kako bi proglasio kalifat, bio je to prvi put da je objavljen video koji prikazuje njegovo lice nepokrivenim.
Al-Bagdadijeva izoliranost dovodila je do glasina o njegovoj smrti. No, svi izvještaji da je mrtav, pokazali bi se neistinitima. Svaki put se ponovno javljao audio, a kasnije i video-snimkama. Američki dužnosnici iz Obamine administracije kažu da za cijelu 2014., 2015. i 2016. godinu nije postojao niti jedan trenutak u kojem povjerovali da imaju čvrst podatak o mjestu gdje se al-Bagdadi nalazi, čak i nakon što su uspijevali uhvatiti ili pobiti brojne druge visoke čelnike ISIL-a, uključujući i prvog al Bagdadijevog zamjenika.
No, za razliku od Osame bin Ladena, al-Bagdadi se nije povukao. Bin Laden se izolirao od svijeta u kući u Pakistanu kako bi izbjegao da ga otkriju i djelovao je tek kao vođa iz daljine. Al-Bagdadi je, nasuprot tome, bio izravno uključen u neke od najozloglašenijih zločina svoje skupine, uključujući organizirano silovanje žena koje je smatrao da su nevjernice. Uživao je gledati rezanje glava.
Jedna od njih bila je i D., koja je imala samo 15 godina kad su je kidnapirali skupa s drugim ženama i djevojkama Jezida iz njenog sela u podnožju planine Sinjar, nekoliko tjedana nakon proglašenja kalifata. Pričala je da su ih prevezli u zgradu u Raqqi koja je djelovala kao galerija za razgledavanje muškarcima koji su došli da ih porobe. Prvi muškarac koji je ušao bio je al-Bagdadi, rekla je, a tu informaciju su potvrdile još dvije djevojke koje su bile zatvorene na istom mjestu.
"Odmah sam primijetila da je to neko važan, svi su ustali čim je ušao", rekla je D. Nju i ostale djevojke koje je odabrao, premještali su od kuće do kuće, da bi na kraju su završile u istoj vili kao i 26-godišnja američka humanitarka Kayla Mueller iz Prescotta u Arizoni. Sve ih je Al-Bagdadi izveo i silovao, uključujući Mueller, koja se vratila u njihovu zajedničku sobu neumoljivo plačući, kako navode izvještaji preživjelih.
Al-Bagdadi je uživao u brutalnosti, svjedočile su nekoć zarobljene žene. Jednog dana u augustu 2014. al Bagdadi je pozvao D. Bojeći se da je namjerava silovati, iznenadila se kad ju je al Bagdadi odveo u dnevnu, a ne u spavaću sobu, i zamolio je da sjedne pokraj njega na kauč. "Imao je veliki, crni laptop", rekla je, prisjećajući se trenutka kad je pritisnuo "play" na videosnimci na ekranu. Snimka je prikazivala smaknuće američkog novinara Jamesa Foleya. "Rekao nam je: 'Danas smo ubili ovog čovjeka", kazala je. "Nasmijao se našoj reakciji."
Neki koji su poznavali al Bagdadija najduže, pitali su se je li riječ o njegovoj prirodi da tako dugo izbjegava zarobljavanje ili tek o njegovim krajnjim mjerama sigurnosti. Hussam Mehdi, član ISIL-a koji se prvi put susreo s al-Bagdadijem u kampu Bucca, a sada je u zatvoru u Bagdadu, rekao je da će uvijek pamtiti čovjeka koji će postati jedan od najmoćnijih svjetskih terorista, a kojega je u zatvoru gledao kako hoda naprijed-nazad uzduž ograde crta – potpuno usamljen.
"Pitao sam se o tom čovjeku koji je potpuno sam, koji se uopće ne druži, samo pozdravi 'selam alejkum', a zatim nastavlja dalje", pričao je Mehdi. "Pitao sam se je li naprosto to što je volio biti sam, dovelo do njegove samoizolacije (pri bijegu i skrivanju)."
Mehdi se potom prisjetio ljudi koji su ISIL vodili prije nego što ih je naslijedio al-Bagdadi. "Abua Musaba su ubili", rekao je. "Abua Omara su ubili. Ali Abu Bakr je potrajao."
(Express.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook
Komentari - Ukupno 14
NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!