Za mladog bh. glumca Dinu Bajrovića, studenta četvrte godine na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, ova godina bila je više nego uspješna. Nakon uloge u filmu Irfana Avdića „Majkino zlato“, pažnju ljubitelja sedme umjetnosti privukao je glavnom ulogom u ostvarenju Ines Tanović  „Sin“, kojim je otvoren i ovogodišnji Sarajevo Film Festival. Osim premijere na domaćem terenu, „Sin” je i bh. kandidat za nagradu Oscar. Da bi priču donio pred publiku, Dino je morao ući u cipele Armana, 18-godišnjeg momka, koji je usvojen i koji se nastoji izboriti s brojnim unutrašnjim problemima.

– Bila mi je čast raditi sa svim tim ljudima, jer je to bio moj prvi veliki projekt i na meni je bila velika odgovornost. Rediteljica Ines je sjajna i jasno zna šta želi. Imao sam veliko povjerenje u nju, u njene odluke i mislim da je to vrlo bitno za uspješnu saradnju. Čim sam pročitao scenarij, zaljubio sam se, jer sam prepoznao svoj temperament u liku Armana. Trudio sam se da ga razumijem kao lika i sebi opravdam sve njegove postupke. Doživio sam ulogu na način da sam dužan da iznesem tešku sudbinu jednog momka, koji je dobar u suštini, a da sve što radi proizlazi iz nezadovoljstva, frustracije, ali i te divlje tinejdžerske krvi – govori Dino o ulozi koja će, sve su prilike, otvoriti mu vrata i brojnih domaćih i inozemnih festivala. 

No, Dino pažnu javnosti nije skrenuo samo glumačkim talentom, koji je naslijedio od svog oca, barda ovdašnjeg glumišta Izudina Bajrovića. Zanimljiva je i njegova pojava, gotovo holivudska, kao i šarm kojim se razmeće, moramo priznati, ne njegovom krivicom. Jednostavno, postoje tako ljudi koji plijene, koji su, htjeli to ili ne, najbolja kombinacija Cruisea, Phoenixa, Hemswortha… Dinu smo doveli pred Azrin objektiv, i ovoga puta režirali svoj film.

Laska li Vam činjenica što su Vam se odmah na početku otvorila vrata saradnje na ozbiljnm filmovima i s ozbiljnim rediteljima?

– Teško je reći da mi laska, ali mi je svakako veliko iznenađenje što se sve to tako desilo, jer se apsolutno nisam nadao. Drago mi je, naravno, što je film „Sin“ otvorio 25. jubilarni  SFF, jer mislim da je to dokaz da je neko prepoznao naš trud i rad. To je za mene bio prvi profesionalni projekt i naravno da mi jako znači.

Kako ste se osjećali nakon premijere filma „Sin“, budući da su je tek rijetke kolege glumci, i drugi filmski radnici, kao i brojna festivalska publika propustili?

– Znam da sam na dan premijere imao veliku tremu i cijeli taj dan je za mene na neki način bio poseban i drago mi je što je završio kako je i počeo, s velikim uzbuđenjem i dozom ponosa.

Filmsko platno, osim u filmu „Sin“, s ocem Izudinom ste dijelili i u „Quo vadis Aida“. Kakva iskustva nosite iz zajedničke saradnje? Daje li Vam on neke savjete?

– Glumili smo u filmu „Sin“, ali na setu se uopšte nismo sreli, jer u filmu nemamo nikakvog kontakta. Zajedno smo radili film Jasmile Žbanić i to je bio čudan osjećaj, bilo je lijepo, ali je postojala i doza treme, jer jako poštujem njegovo mišljenje. Nije mi davao nikakve savjete, ali znam da bi mi rekao da je nešto bilo loše. Samo mi je rekao da mu se sviđa kako radim i da tako nastavim. Znao sam da navija za mene i da mi je podrška, iako to nije pretjerano pokazivao.

Ostatak intervjua čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)