www.lolamagazin.com

Selma Mekić, kaligrafkinja iz Novog Pazara, žena je koja istinski živi svoju vjeru, žena koja kroz nju dijeli i širi ljubav prema svima. Vaše je samo da je pratite i za svako jutro uzmete po jednu njenu misao.

Lolama je otvorila dio svoje duše…

Divna ste inspiracija mnogim muslimankama, ali i pripadnicama drugih religija. Moderna, a opet tradicionalna žena. Na društvenim mrežama dijelite blago svoje religije. Kako islam vidi ženu?

Žena u islamu uživa velika prava i ugled. Daje joj se prednost kao majci, ćerki, supruzi, sestri… Islam kaže da je Džennet (Raj) pod majčinim nogama i da se dijete nikada ne može odužiti svojoj majci ni za jedan njen uzdah dok ga je rađala. Muslimanka, takođe, ima pravo na nasljedstvo, obrazovanje, slobodu govora, izbor bračnog druga, razvod, rad, bavljenje sportom, umjetnošću, politikom i tako dalje. Slobodno mogu reći da sam ponosna na svoju religiju.

S tim u vezi je i hidžab, Vaš najljepši ukras. Neki ga doživljavaju kao diskriminaciju, a Vaše objašnjenje je veoma interesantno.

U Kur’anu je naređen svakoj punoljetnoj muslimanki. Cilj hidžaba nije diskriminacija i ugnjetavanje žene, već njena zaštita od muške požude, omalovažavanja i iskorištavanja. Dokaz za to jeste i odlomak iz Kur’ana koji glasi: “O, vjerovjesniče, reci ženama svojim i kćerkama svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznavati, pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je”. Svjedoci smo da u današnjem vremenu plaćaju ženama da ne budu odjevene putem različitih reklama, filmova, promocija… Žena je postala plaćeni predmet i njeno tijelo se cijelom svijetu servira kao na tacni. Zato islam štiti ženu hidžabom, jer je ona dragocjena i poštovana. Ja sam punih deset godina pod hidžabom. Imala sam različitih pozitivnih i negativnih iskustava i naučila sam se nositi sa tim. Za prvu ličnu kartu sam morala skinuti hidžab za fotografiju, ali, hvala Bogu, zakon se promijenio po tom pitanju. Mnogi na žene sa hidžabom gledaju kao na terotiste. Neki pak smatraju da su žene sa hidžabom zaostale i neobrazovane. Mnogi mediji namjerno plasiraju sve te nestine da bi predrasude bile što veće. Što se mene tiče, maksimalno se trudim da te predrasude razbijem svojim ličnim primjerom i dijalogom sa ostalim religijama.

Zanimljiv je Vaš stil odijevanja uopšte. Kako uklapate tradiciju i moderno?

Volim biti lijepo i unikatno obučena. Često dobijam komplimente od žena koje nisu muslimanke, neke su čak izražavale želju da im pokažem svoj način vezanja marame. Volim nositi čak i mamine stvari i nisam rob marki. To mi je previše šablonski i mislim da za brendovima i trendovima pate oni koji nisu u stanju biti svoji kako u stilu odijevanja, tako u bilo kojem segmentu života.

Žena ste koja donosi odluke, druži se, radi i glasno kritikuje sve što nije dobro. Kako reaguje Novi Pazar?

Odluke uvijek donosim sama, što ne znači da se ne savjetujem da roditeljima i prijateljima. Znamo da su čak kraljevi i sultani imali svoje savjetnike u donošenju velikih odluka. Ja sam možda nekad previše glasna u iznošenju nekih svojih stavova. Ponekad me to i košta, ali mislim da uprkos tome treba uvijek braniti svoje mišljenje. Ne volim kukavice, ulizice, one koji ostaju nijemi na nepravdu i one koji robuju ljudima i novcu. Čovjek je stvoren kao slobodan i jedino je rob Bogu. Između ostalog, u Kur’anu se navodi citat: “A Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje”. Dakle, ne navodi se ni pol ni religija, pred Bogom smo svi jednako vrijedni. Što se tiče reakcije mog Novog Pazara, uvijek imate one koji vas kritikuju, osuđuju i ne podržavaju, one koji vas vole i podržavaju i one koji su neutralni. Vjerujte mi, bilo bi neprirodno da je drugačije. Ja volim svoj grad i imam mnogo prijatelja i dragih ljudi u njemu. Novi Pazar možda nije najsjajniji kad je u pitanju prosperitet, ali je grad koji ima srce i dušu.

Svojoj ljubavi prema vjeri pridodali ste i ljubav prema kaligrafiji. Ona je opčinila Vas, a Vi ste njom opčinili one koji posjećuju Vaše izložbe. Otkud ljubav prema krasnopisu?

Kaligrafija je već deset godina moja velika ljubav. Moji kaligrafski radovi govore više od riječi. Za mene ona ne predstavlja samo umjetnost, već je i moj put do ljudskih srca i način misionarstva. Otkad znam za sebe, voljela sam crtati. A ljubav prema kaligrafiji sam spoznala u srednjoj vjerskoj gimnaziji. Obzirom da ne volim plagijate i već postojane kaligrafske oblike, uporno sam pokušavala imati svoj lični kaligrafski stil i uspjela sam u tome. U oblikovanju mog stila i tehnici pomogao mi je profesor finih umjetnosti na Koçaeli univerzitetu u Izmitu Ikramettin Karaman. Do sada sam imala šest samostalnih i jednu kolektivnu izložbu koje su održane u Novom Pazaru, Tutinu, Novom Sadu, Mostaru i Teheranu. Svaka izložba je priča za sebe i sa svake izložbe nosim divne emocije i uspomene, kao i nova poznanstva. Najveće iskustvo do sada bila je svjetska izložba Kur’ana u Teheranu. To je bila 24. izložba koja se svake godine održava u Teheranu, međutim, do prošle godine Srbija uopšte nije imala svog predstavnika te mi je pripala čast da ja budem prvi predstavnik. Projekat na koji sam ponosna je moja kaligrafijama na koricama Tirmizijine zbirke hadisa za izdavačku kuću El Kelimeh, koja je izašla u sedam tomova 2010. godine.

Kao kaligrafkinju Vas inspiriše…

U posljednje vrijeme labud, jer odiše posebnom ljepotom i elegancijom i omogućava mi da izvodim kaligrafske natpise u njegovom obliku.

Vi ste, ako se ne varam, i TV voditeljka. Koliko Vam televizija pomaže ili odmaže u onome što radite? Je li Vam, kao poznatoj Novopazarki, bilo lakše da doprete do ljudi?

Oprobala sam se i kao voditeljka i bilo je to lijepo iskustvo. Vodila sam “Evropski TV magazin” sa kolegom Zoranom Maksimovićem, što je za mene predstavljalo jednu stepenicu više u razbijanju predrasuda. To što sam poznata Novopazarka nekada bude mač sa dvije oštrice, ima svoje prednosti i mane. Svoju ljubav prema islamu prenosim na svakog onog ko tu ljubav želi primiti.

Poruka iz Kur’ana – Vaša vodilja i riječ koja može da bude vodilja svim ženama… 

Bez obzira na vjerske i nacionalne pripadnosti, smatram da svi imamo jednu zajedničku tačku. Kur’an takođe nalaže da putujemo po svijetu da bismo spoznali Božije blagodati i da bismo upoznavali različite narode i plemena. A jedan od meni omiljenih Kur’anskih poruka je” On kaže:”Budi! I ono bude!” To je dokaz da sudbine i životi svih nas su u Božijim rukama. Naše je da se trudimo onoliko koliko smo u mogućnosti, da pomažemo i volimo jedni druge, jer zaista smo jedni drugima najveći poklon. Život je previše kratak da bismo se trovali mržnjom i svako od nas će sa sobom ponijeti samo dobra i loša djela.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)