Peter Handke nije zaslužio Novelovu nagradu za književnost - mišljenje je svjetske javnosti koja ne prestaje reagirati na odluku Komiteta Švedske akademije da ovo vrijedno priznanje dodijeli kontroverznom austrijskom književniku.

– Peter Handke je Bob Dylan koji negira genocid - napisao je na svom Twitter nalogu, Aleksandar Hemon, bh. pisac sa američkom adresom.

Sa njim se složio i pjesnik Kris Marej:

-Handke je 2006. prisustvovao sahrani bivšeg srpskog lidera i navodnog ratnog zločinca Slobodana Miloševića, figure koju je dugo hvalio iako je bio optužen za genocid.

Odbacujemo odluku da pisac koji je uporno dovodio u pitanje dokumentovane ratne zločine zaslužuje da bude proslavljen zbog svoje “jezičke domišljatosti”, navodi američko udruženje književnika PEN centar.

-U trenutku porasta nacionalizma, autokratskog liderstva i dezinformisanosti svijeta, književna zajednica zaslužuje bolje od ovoga. Duboko žalimo zbog izbora Nobelove komisije za književnost- naveli su iz organizacije PEN America.

Književnik Abdulah Sidran mišljenja je da je Nobelova nagrada po logici stvari prošle godine trebala biti ukinuta, kada je Nobelov komitet obustavio svoj rad zbog seksualnog skandala u njegovoj administraciji.

Odluku da nagrada ove godine bude dodijeljena Handkeu prokomentirao je kratko:

– Smatram da taj fenomen treba apsolutno ignorisati. Zar ima među nama iko toliko naivan da se čudi sličnim postupcima zapadne Evrope, piše Faktor.

Nobelova nagrada odavno izgubila smisao

Poduži osvrt na ovogodišnju dodjelu Nobelove nagrade za književnost dao je prof. dr Admir Mulaosmanović,  predsjednik Fondacije “Alija Izetbegović” i profesor na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS).

-Prije nekoliko  godina britanski historičar David Irving osuđen je u Austriji na tri godine zatvora zbog negiranja Holokausta. Akademska zajednica i kulturni radnici ushićeno su reagirali slaveći ostvarenje te male pobjede kojom se svijet činio nešto pravednijim mjestom. Unatoč činjenici da historija, ali i naša sadašnjost, svjedoče o moralnim sunovratima i par exellence makijavelizmu onih koji trebaju da održavaju pravedan poredak na zemlji, ovakvi primjeri budili su vjeru u čovjeka. To je bilo dokazom kako je razlikovanje dobra od zla, pravde od nepravde i istine od laži ostalo temeljnim ljudskim porivom i pozivom.

Nažalost, u prostoru koji odvaja vrijednost od njene suprotnosti često ćemo naći kreativne i umne ljude koji vlastitu nadarenost koriste za estetsko uobličavanje pogrešnih predodžbi, krivih uvjerenja i konretnih mržnji.

(Faktor.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)