Veliki broj bh. kompanija koje posluju kao dionička društva ima tajne vlasnike ili suvlasnike. To im omogućava sistem takozvanih skrbničkih računa kojem bi uskoro mogao doći kraj, ako se i kada u BiH počnu primijenjivati novi evropski propisi, piše BiznisInfo. To znači da bi se konačno moglo otkriti ko stoji iza tih kompanija ili vlasničkih udjela u njima.

Skrbnički račun je račun otvoren u banci preko kojeg klijent kupuje i trguje dionicama. Na listi dioničara se umjesto imena klijenta pojavljuje samo ime banke uz napomenu da je riječ o skrbničkom računu.

– Skrbnički račun, odnosno, skrbništvo, podrazumijeva pohranu i čuvanje vrijednosnih papira klijenata na skrbničkim računima otvorenim u ime društva a za račun klijenata, te vođenje evidencije vlasničkih pozicija po klijentu uz poštivanje načela maksimalne profesionalnosti i diskrecije. Ideja skrbništva je u anonimnosti vlasništva, za razliku od čuvanja imovine u centralnim registrima, kao što je npr. Registar vrijednosnih papira u FBiH – kazao je za BiznisInfo Ahmed Hodžić, Rukovodilac Odjela trgovine i nadzora Sarajevske berze.

On naglašava da skrbnički računi nipošto ne služe samo za skrivanje identiteta klijenata već u najvećoj mjeri služe institucionalnim investitorima i malim investitorima za sigurno, lakše i profesionalno upravljanje imovinom.

Držanje imovine na skrbničkim računima nije vremenski ograničeno tj. može se korisititi sve dok klijent želi koristiti i plaćati usluge skrbništva.

Novi propisi zbog afere Panama Papers

– Novi trendovi vezano za regulativu skrbništva idu u tom smjeru da Skrbnički računi odlaze u povijest. Sukladno Petoj europskoj direktivi, zamijenit će ih Registar stvarnih vlasnika. To bi značilo da se pravi vlasnici dionica, koji ne žele otkriti identitet, više neće moći skrivati od javnosti – kazao je za Biznisinfo Hodžić.

Dodao je da je direktiva kojom EU nalaže potpunu transparentnost kad su u pitanju vlasnički odnosi usmjerena na sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a postala je aktualna nakon afere “Panama Papers“.

Poznati slučjevi u BiH

BiznisInfo podsjeća da je, naprimjer, nepoznati investitor koji posluje preko skrbničkog računa u junu preuzeo oko četvrtine vlasništva u najvećoj domaćoj kompaniji za vojnu proizvodnju – Igman Konjic.

Ovaj investitor za udio je platio 11,5 miliona KM i postao je drugi najveći suvlasnik Igmana, nakon Vlade FBiH. No, šira javnost nikada nije upoznata s tim ko je ovaj kupac.  

Osim toga, trenutno najaktuelniji je slučaj preuzimanja Sarajevo osiguranja, za čije je dionice nepoznati investitor, koji također posluje preko skrbničkog računa, dosada izvdojio više miliona KM i preuzeo znatan broj dionica te postao treći najveći suvlasnik.

Ogroman broj drugih kompanija također je u većinskom ili manjinskom vlasništvu investitora koji posluju na taj način, stalno ili na određeno vrijeme.

Teško do informacija

Na pitanje mogu li ostali dioničari određenog emitenta ili javnost saznati ko se krije iza skrbničkog računa na kojem je vlasništvo određenog broja dionica tog emitenta, Hodžić kaže:  

– Ne mogu, osim u slučajevima kad je u skladu sa odredbama Zakona o tržištu vrijednosnih papira Klijent dužan objavljivati podatke o sticanju više od 5% dionica emitenta s pravom glasa i o prodaji ili kupovini kojom je učešće u ukupnom broju dionica s pravom glasa povećao ili smanjio ispod jedne desetine, jedne petine, jedne četvrtine, jedne trećine, jedne polovine i dvije trećine. U gore pomenutim slučajevima Klijent je dužan objaviti svoje ime i prezime, naziv i sjedište, naziv i sjedište emitenta, klasu i broj dionica u svom vlasništvu i procenat svog učešća u emitentu – navodi sagovornik portala Biznisinfo.

No, BiznisInfo, na osnovu vlastitog iskustva, napominje da ni to nije tako jednostavno. Obavijesti o sticanju dionica s pravim imenom klijenata najčešće se ne objavljuju na stranicama Sarajevske berze ili nekoj drugoj svima dostupnoj stranici, već najčešće u nekom javnom glasilu, poput dnevnih novina, u vidu oglasa.

Problem je što se ne zna kada će niti u kojem glasilu vlasnik objaviti tu informaciju, pa bi neko trebao stalno pratiti sva glasila, što je teško izvodivo.

Samo banka zna vlasnika

Inače, banka skrbnik je dužna da izvrši identifikaciju klijenta (stvarnog vlasnika) i verifikaciju identifikacije stvarnog vlasnika kao i redovno godišnje obavljanje ponovne identifikacije stvarnog vlasnika vrijednosnih papira.

Banka koja obavlja skrbničke poslove se obavezuje čuvati kao povjerljive podatke o Klijentu, o stanju i promjenama na računima Klijenta, nalozima/ instrukcijama i poslovima koje Banka obavlja za račun Klijenta, kao i svim drugim podacima i činjenicama za koje Banka sazna vezano uz pružanje usluga, a koji još nisu postali javni, te obavljanje poslova koji su uređeni Pravilima i Ugovorom, a ovlaštena ih je dati na uvid samo onim osobama i u onim slučajevima kada je odavanje tih podataka propisano Zakonom, općim aktima Komisije ili po nalogu drugog nadležnog organa.

Pristup podacima koji imaju karakter poslovne tajne, imaju samo ovlaštena lica Banke. Izuzetno od prethodnog podaci se mogu saopštavati i stavljati na uvid trećim licima: na osnovu pismenog odobrenja Klijenta, prilikom nadzora zakonitosti poslovanja koji vrši ovlašteno lice Komisije za vrijednosne papire, na osnovu naloga suda, odnosno drugog nadležnog organa.

Banka skrbnik je dužna ažurno voditi i Komisiji omogućiti uvid u evidenciju i ostalu dokumentaciju koju ima o klijentima. Banka skrbnik je dužna Komisiji dostavljati podatke o klijentima i broju vrijednosnih papira koje imaju na skrbničkom računu u rokovima i na način koji općim aktom propiše Komisija.

Banka skrbnik je dužna dostaviti Komisiji obavijest o sticanju 25% dionica sa pravom glasa jednog emitenta od strane Klijenta u slučajevima kada postoji obaveza provođenja tendera za preuzimanje.

(BiznisInfo.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)