Do prije nekoliko godina bilo je nezamislivo da će postojati glazbenici koji će kombinirati beatove karakteristične za hip-hop s orijentalnim zvukovima čiji melos podsjeća na najveće turbofolk hitove. Naizgled suluda žanrovska fuzija zavladala je Balkanom. A novi hibridni žanr, koji nazivaju trap folkom ili trap cajkama, uspio je upravo to - piše Jutarnji.hr.

Izvođači čiji se stil može definirati kao takav, na YouTubeu broje desetke milijuna pregleda i posljednjih nekoliko godina bez konkurencije preuzimaju tron najpopularnijeg žanra u regiji, posebice među mladima. Iako domaće glazbene top-liste često pokazuju da su u Hrvatskoj najpopularniji izvođači poput Jelene Rozge, Joleta ili Severine, oni se praktički mogu i zanemariti.

Barem ako se gleda statistika na YouTubeu, koju se najčešće ne uzima u obzir prilikom izrade takve vrste top-lista. A trebalo bi, jer mladi glazbu najčešće slušaju upravo tamo. Od prvih deset trenutno najgledanijih videa na YouTubeu u Hrvatskoj, čak su četiri pjesme koje se mogu definirati kao trap cajke.

Na prvom je mjestu “Kamikaza”, školski primjer toga novog stila i rezultat suradnje nekih od njegovih predvodnika - Jale Brata i Bube Corellija te zanosne Senidah. U tek nešto više od mjesec dana, pjesma je poslušana 13,5 milijuna puta.

Začetnik žanra

Osim specifične sonične estetike, novi je stil jednako shizofren i na drugim poljima.

Zanimljivo je analizirati, na primjer, Rastu, koji se možda može i smatrati začetnikom žanra. Pravim imenom Stefan Đurić, prepoznatljiv je po svojim dreadlocksima, koji su u pop-kulturi postali sinonim za rastafarijansku filozofiju. U njegovoj se glazbi može čuti utjecaj reggaea, koji je, međutim, začinjen istočnjačkim melosom.

Njegovu “Mantru” od svibnja se slušalo gotovo 19 milijuna puta, a tema pjesme je marihuana (neki od stihova su “Oko mene gandža, svuda gandža/Rizla puna skanka, puna skanka”). Da ne bi bilo zabune, i u videospotu su prikazani komadi marihuane (takozvani headovi).

Marihuana je inače percipirana kao nešto što ne može imati veze s turbofolkom i većini bi se ljudi prije nekoliko godina činilo nadrealnim da frajer s dreadlocksima na glavi pjeva išta što u sebi ima i malo turbofolka. No, ako se pomnije usporede turbofolk i hip-hop (odnosno njegov enfant terribile nasljednik trap), može se zaključiti da u svojoj srži oni možda i nisu toliko različiti, barem tematski.

U spotovima je u oba slučaja poželjno vidjeti muškarce sa zlatnim lancima oko vrata, a žene u izazovnim kombinacijama. Svi oni, takvi zgodni i dotjerani, plešu u klubu ili, u slučaju ljetnih hitova, na plaži. Ne škodi ni koji pištolj, boca šampanjca ili kakvog viskija, kao ni bunt eura.

Oni koji su se zgražali nad klasičnim cajkama nad ovim se hibridom zgražaju još više (pojedini ga mediji nazivaju “đavoljim paktom”), a oni koji su njihovi poklonici smatraju da je (t)rap upravo osvježenje koje je trebalo već pomalo zastarjelim glazbenicima poput Seke Aleksić, Jelene Karleuše ili Ace Lukasa.

Ako ste roditelj mlade osobe, YouTube statistike gotovo pa jamče da ste nekoga od trap folk izvođača sigurno barem jednom čuli iz zvučnika svojega djeteta. Ako idete po koncertima i/ili festivalima, vjerojatnosti su također velike da ste ih barem jednom vidjeli na line-upu.

Ostatak teksta čitajte ovdje

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)